Marketing
Kad tijela zadrhte
Tijelom mi se šire valovi topline,
Probuđeni trenuci jasne požude.
Ni travke pod nama ne spavaju,
Lelujaju se pod naletima drhtaja,
Isčekujući naše uzavrelo sjedinjenje.
* * *
Vrijeme nosim na ramenima,
Godine sklapaju otežale vjeđe,
Ali u duši mi bujaju cvjetne livade
I nezaspali proplanci ozelenjeni.
Drhtajem mi strasnim tijelo poručuje,
Da se ne obazirem na nesklad događaja.
U mojoj ljubavi, vječnoj, ne zamiru,
Treptaji iskrenog zanosa i nage čulnosti.
Odzvanjaju koraci života, po nama razapeti,
Ali je proljeće zadržalo nevinost trenutka.
Prkose poljupci i dodiri beskonačni,
Razjapljenoj nutrini gutajućeg vremena.
I kad anđeoska ruka skine težinu,
Sa lijevog ramena nadirućih godina,
Ti, sa svojom bezvremenom ljubavi,
Napojit ćeš žedno tijelo sladostrašćem.
U meni ne umire želja, niti se gase lampioni,
Zvonkih i dugovječnih primanja i davanja.
Tvoje ruke, rascvjetalim proljećem umivene,
Ne daju godinama da zatvore vrata vječnosti.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena
Post je objavljen 23.12.2007. u 05:05 sati.