Snovima određujem
Putanju svojih želja.
Lice i naličje htijenja
Mislima sam prepustila.
Srce već odavno ne sluša
Razumom umotane riječi.
I savršeno mi je jasno,
Kako ću se i ovaj put opeći
Na vatri svoje savjesti.
Ali ja moram krenuti
Slijedom svojih sanja,
Moram pokušati ploviti
Na leđima mekih oblaka.
Snove moram odsanjati,
Konačno, jednom do kraja,
Pa ako i pokleknem,
Ako i pogriješim u nečemu,
Neće mi time biti valjda
Zatvorena vrata raja,
Kad jednom dođem
Pred Tvorca, na istinu.
Jer ljubav nije nikakav grijeh,
Grijeh su prešućivanja i laži,
A predaja cijelim svojim bićem
Je nešto što nas izdiže i snaži.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena