U beskonačnosti vremena
Dvostruku samoću nosim.
Svoju u duši, zatvorenu,
Tvoju oko vrata, obješenu.
Privid sreće osmijehom stvaram,
Oslonjena na lomljivost stakla,
Poput tla erodiram, ali
Hrabro prkoseći godinama.
Mašem ljubavi, nevjernici,
Onako, tek u prolazu..
Uvijek se mimoilazimo,
Kao paralele, što se
Baš nikada ne sastaju.
Kupujem još jednu kartu
Za stanicu uzaludnosti.
Ja, uglavnom gubitnik,
Vječnim optimizmom prštim.
Misao rotiram nasumce,
Okrećem nadu u svim
Mogućim pravcima,
Hvatam slabe odjeke
Samo svojih snova.
Odboljevam zajedno
Sve tvoje i moje tuge.
Razvlacim se, otupjelo,
Po maglovitim trotoarima
Savršene nesavršenosti,
Primajući udarce trenutka.
Ali trajem, unatoč svemu,
Mojim se rukama razlijeva nježnost,
U mome tijelu eruptira želja,
U mojim očima nada cvjeta,
A na mojim uzavrelim usnama
Samo se tvoje ime ocrtava.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena