Večeras mi labudovi
Iz očiju izlijeću,
I na vodi se kočopere.
Jedan tračak svjetlosti
Na put ih je naveo.
To je pogled drag
Uronio u moju dušu
I zauvijek se u njoj,
Zadovoljan, nastanio.
* * *
Kao jeka naših srca,
Kao odbljesak pogleda,
Zajednička se večer
U koprenu ljubavi umotala.
U tvojim rukama nježnim
Rosu sam jutra dočekala,
Onako bestidno ponuđena,
Svim tvojim probuđenim čulima.
U mojim se nabreklim grudima
Sva ljepota doživljenog nadimala,
I neka se nova strast i želja
Još jača i žešća javila.
Zastala u trenutku jednom,
Između dva savršena drhtaja,
U vrisku našeg raspuknuća
Misao je postala uokvirena.
Na jastuku snova začeta,
Vječna se ljubav upravo rodila.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena