Ni ponori meni više nisu
Ono što su nekad bili.
Jer ne mogu dalje,
Ne mogu dublje potonuti,
Osim da se dušom spustim
Do nožih prstiju
I onda potpuno dodirnem
Samo dno dna.
* * *
Koliko god krugova imao pakao,
Meni je uvijek jedan više dodan,
Da me steže, da me guši,
I da uništi sve što nosim u duši.
Bio je dovoljan samo
Jedan trenutak tebe,
I ja sam se odronila, rasula,
Ne spojivši, ne slijepivši više nikada
Onu istu, cijelu, sebe u sebe.
Gazio si me, ja sam pjevala,
Srce mi lomio, a ja sve više voljela.
Radost i iskrice iz očiju si mi vadio,
A ja te nisam ni upitala zašto si to radio.
Bože, kako sam ti slijepo vjerovala,
Kad sam ti i oltar svoje duše zavještala.
U svojoj iskrenosti predavanja
Pregazila sam rosna, a trnovita polja, bosonoga.
Vrleti planinske mi stope očeličile,
Ledenjaci istopli sva isčekivanja boljeg.
I evo me, zagazila sam u jezero gorčine,
Tugu zavaravajući sažvakanim pelinom.
Ali ipak, prkosit ću ja ovim promašajima,
Do kojih sam došla prateći te kao sjena.
Sve tuge ću sahraniti, sve dugove otplatiti,
I opet ću pločnikom života hodati uspravljena.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena
Svim vjernicima islamske vjeroispovijesti
čestitam blagdan Kurban-bajram,
uz tradicionalni pozdrav
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!