Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






nedjelja,16.12.2007.

Anepigraf




Ako su bajke
Nekada ostvarljive,
Neka se jedna dogodi meni,
U onih mojih pet minuta.
I neka budemo tada samo
Ti i Ja, zajedno sretni.
Pa neka se onda
Na mene obruši
Cijelo stoljeće nesreće.


* * *

Grebem po prošlosti,
Pod noktima mi samo
Pustinjski pijesak uhvaćen.
Meni se ne može dogoditi
Ni sasvim obična fatamorgana,
Jer moje oči sunce ispija,
A pijesak mi stope prikriva.
Ja čak ne umijem niti zalutati
U nešto što se lijepim čini.
Mene, i kad me škorpion ugrize,
Nikada ne nalaze i ne izliječe beduini.
Kad me ranjavaju, sama rane ližem,
Kad me gaze, po vrelom pijesku gmižem,
Kad me guše, u želji da me nema,
Uz moje se ime veže anekumena.

Noćas sam jednostavno
Sa neke zvjezdane tuge pala,
U pijesak prošlosti se zatrpala,
I meni nema tko da pomogne
Da vratim barem djelić onoga
Koliko sam drugima pružila i dala.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena
- 05:05 - "Mirisni trag" (5) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.