Ako su bajke
Nekada ostvarljive,
Neka se jedna dogodi meni,
U onih mojih pet minuta.
I neka budemo tada samo
Ti i Ja, zajedno sretni.
Pa neka se onda
Na mene obruši
Cijelo stoljeće nesreće.
* * *
Grebem po prošlosti,
Pod noktima mi samo
Pustinjski pijesak uhvaćen.
Meni se ne može dogoditi
Ni sasvim obična fatamorgana,
Jer moje oči sunce ispija,
A pijesak mi stope prikriva.
Ja čak ne umijem niti zalutati
U nešto što se lijepim čini.
Mene, i kad me škorpion ugrize,
Nikada ne nalaze i ne izliječe beduini.
Kad me ranjavaju, sama rane ližem,
Kad me gaze, po vrelom pijesku gmižem,
Kad me guše, u želji da me nema,
Uz moje se ime veže anekumena.
Noćas sam jednostavno
Sa neke zvjezdane tuge pala,
U pijesak prošlosti se zatrpala,
I meni nema tko da pomogne
Da vratim barem djelić onoga
Koliko sam drugima pružila i dala.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena