nedjelja, 27.09.2015.

Mogla bih...

Kada razmislim, ponekad mislim da bih baš mogla, pronaći te negdje, pa ti pljunuti iz petnih žila u lice i istresti stotinu ljutih riječi, možda te i umrtviti nekim tupim predmetom, hladnokrvno i bez imalo grižnje savjesti.
Prije toga bih te mučila riječima, mišlju i djelima, pa bih se okrenula i otišla, hladno i tupo. I ne bih osjetila išta.
Mogla bih, bez mnogo riječi, platiti nekome da te nađe, da ne zaprljam ruke, pa da se grčiš negdje u nekom jarku u sivoj maglenoj noći, u teškim bolovima.
Jer sam zbog tebe proživjela pakao, jer se posljedice osjećaju još i sada.
Jer si se odrekao svoje djece. Jer nisi čovjek.
Mogla bih...Kada bih mogla...

Mogla bih možda jednostavno otupjeti, sasvim nenadano, leći u krevet i ne ustati se. Ne ustati se danima. Noćima.
Pa da mi daju neku tešku dijagnozu i mnogo papira i proglase me neuračunljivom .
Možda bi bilo lakše. Odmoriti se malo. Tijelo, um i dušu.
Pa bih ležala tako neko vrijeme dok ne skupim dosta snage, hrabrosti i strasti da nastavim dalje..
Mogla bih...
Ali je previše inata u meni. I volim se hrvati sa životom. Prsa u prsa.



Pa si pomislim nekada kako bih baš mogla, kao mnoge, pričati i hvaliti se, kako sam divna majka. Savršena.
Ali nisam i znam to.
I puna sam mana i ljutim se često i vičem ponekad. I tužna sam i umorna.
Ali se smijem s njima i plačem kada mi se plače.
I znam da sam griješila i griješim. Ali znam da se borim i trudim i dajem sve od sebe.
Ali mogla bih...reći da sam divna
Ali nisam...jer sam samo žena. Samo sam čovjek.

I mogla bih eksplodirati bilo kojeg sasvim običnog dana i istresti na poslu svima istinu u oči. Onu tešku, sivu i sumornu.
Obrisati svu prašinu koja se taloži predugo. I reći im kako su sa sto lica i koliko su mali ljudi i kako ne vide, ne čuju, ne osjećaju..
Mogla bih...ali vjerojatno neću.
Jer sam ucjenjena.
Jer sam poput miša u klopci.
I jer sam kukavica.

I mogla bih recimo voditi ljubav sa stotinu stranaca, ispreplesti prste sa mnogim prstima, slušati ih i osjećati noćima i danima.
Postati ona koja ostavlja. Ostati ona koja je otišla.
Bez traga. Sa mnogo pitanja iza sebe.
Mogla bih...
Kada bih postala netko drugi...
Kada bih prevarila samu sebe. Sa sobom.


I mogla bih odmahnuti rukom i samo pobjeći jednoga dana.
Daleko. Bez osjećaja krivnje i srama.
Pa neka me traže, očajno i mahnito. Satima, danima i tjednima.
Pa neka se pitaju gdje, kako i zašto i što joj se samo pobogu odjednom dogodilo.
I zašto je netragom nestala.
Čak niti pismo nije ostavila. Niti poruku. Ni slovo.
Pa bih slobodno hodala svijetom...
Mogla bih...kada bi takva sloboda postojala.

I mogla bih pisati satima o slobodi .
Kako sam slobodna jer je moja duša slobodna poput ptice. I moje misli su slobodne od svih okova ovoga svijeta.
Mogla bih ...ali ne mogu. Jer više ne znam je li sloboda tamo.

I mogla bih pisati o ljubavi o kojoj sam nekada pisala mnogo.
I kako je ona predivna manifestacija života samog. I pokretač. I snaga.
I jedini smisao svakoga smisla.
Mogla bih...
kada bih samo mogla...

- 23:48 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve moje metamorfoze

Virtualni susreti

Čitam...

Izvorni život
Tessa
Cistiliste
Love to read
Šašava mamica
Sredovječni udovac
Marchelina
Vidrin smijeh
Neverin
sunce na prozoru
sajam taštine
viviana
Bezšećera. Hvala.
Odsutnost matične ploče
Wall
Sa dva prsta po tipkovnici
Vesper
crna kraljica
Toni
Lido
sdrugestrane
Ed Hunter
twirl
......

Volim...

Kćeri
Prirodu
čitanje
pisanje
film
glazba
Daisies Pictures, Images and Photos

mail adresa



jelic.maya@gmail.com

l Pictures, Images and Photos

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se