nedjelja, 04.03.2012.
Tunel
Postoji to mjesto
Možda tamo niste bili i ne možete ga vidjeti niti naći
Ne trudite se...nije opipljivo...
Možda ste ga samo dotaknuli..hodali po rubu..
Mora vam se dogoditi
I nećete se niti snaći jer ćete biti potpuno nespremni
Vjerujte ...znam jer bila sam tamo
Možete ga nazvati Tunel ...Mjesto. .Ruševina
I vikat ćete jako i vrištati i zvati upomoć
No..nitko vas neće čuti i nitko vas neće spasiti
Jer...spasit ćete se jedino sami
Onog trenutka kada zakoračite u svjetlost
Kada prijeđete na drugu stranu
Ali prvo morate prijeći put
Kroz gorčinu, tugu i samoću u stotinama nijansi
Težak put gdje gledate svoju dušu oči u oči
I želite pobjeći od tih očiju i od svih onih drugih...koje se nađu usput..
U tom mjestu je stotine tisuća sablasnih mjesta
I previše tišine..i riječi koje su previše..i bujica misli koje ne možete ugasiti
A granice se pomiču i čine se nestvarnima
I tu je cijeli muzej slika od kojih želite pobjeći
I tamo ne čujete ništa i ne vidite smijeh
I nema boja ni sjaja
I imate povez oko očiju
I omču oko vrata koja vas pritišće svakim danom sve više
I na korak ste da nestanete i da malo jače stisnete tu omču
I da napravite onaj jedan korak
Bijeg je jedino što vam se sviđa na tom mjestu
To mjesto se zove Bol
A vladarica Tuga
I tamo nestajete, ne vidite, ne osjećate
Vi ste propusna fluidna izmaglica
Ruševina koja dan za danom gubi svoju bit
Duh koji lovi svoju sjenu, svoj odraz
Ispod svakog kamena..u svakom zrncu pijeska
I ne može ga naći
I vi ste utopljenik koji ne želi ruku..
Davljenik i davitelj
Ubojica i onaj koji spašava
I ne marite za svu prolivenu krv i da li ćete biti nađeni
I ne palite svijeće za spasenje duše
I ne molite klečeći za spas
Iz svakog kutka tog mjesta skaču utvare ne bi li vas uvjerile da vam nema spasa
I da ne možete pobjeći koliko god lomili koljena, koliko god bježali prema kraju tunela
I mračna bića koja vam govore da ste samo zbroj krhotina i ništa više
Demoni koji vas oblače u sivilo i hrane vas samosažaljenjem
Monstrumi od kojih ne možete sklopiti oči jer..u biti ne želite
Jer..potrebno je toliko truda
I možda previše volje..i rada..i suza..
Da dođete do svjetlosti
A vidite ju..i ona postoji...
Ali svjetlost je tako daleka i nestvarna
A na tunel se polako počinjete navikavati
I sanjate crno bijelo i mislite misli za koje ste mislili da su nemisleće za vas
I ne znate više tko ste i kuda želite ići
I rasipate se u najsitnije dijelove
I gubite se u svakom pokušaju da se nađete s druge strane
Ali ta svjetost..ipak je primamljiva
Ali tamo možete biti netko drugi i čini se lakše
Beživotno ali prepuštajuće
Bez melodije ali prazno
Prazno od sebe
I polako ..korak po korak..to niste više vi
To je maštarija demona tuge, straha, boli i samosažaljenja
I dok gledate njihovo slavlje, podsmijeh i pobjedu
Njihov divlji pobjedonosni mahniti koncert vas nekako gura prema onoj omči i onom jednom koraku nestajanja
Ali i prema onom kraju tunela..i pitate se..kuda poći?
Ali nešto u vama
Borbena slutnja, mahnita glad za životom, onaj tračak svjetlosti vam ne dopušta potonuće
I polako krvareći krećete..korak po korak, vrisak po vrisak, pljusak obojanih suza
Nijanse koje će postati boje, neka ruka koja će pobijediti
I demoni nestaju dok gledate u neke oči
I ponovo čujete smijeh i žedni ste hrabrosti i borbe
I gladni života i riječi i žudite za nebom
I šumom vjetra i nestašnim valom
I okusom suza..živi ste
I nepredvidivosti životom
A bio je dovoljan jedan klecavi korak i jedan vrištući udisaj
Dovoljan..za pobjedu nad tunelom
- 00:13 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
