Pojam Slobode centralno je mjesto potvrđivanja ili negiranja smisla čovjekove egzistencije a posebno u uvjetima življenja u suvremenim društvima, karakteriziranim orvelijanskim scenarijima, koje je praksa uvelike nadmašila. Naravno u negativnom smislu.
Još je starogrčki mudrac Diogen, u IV st. pr. naše ere, svoj mir od sveprisutne Zajednice i njenih nametnutih "pravila igre" tražio i našao jedino u intimi svoje bačve...braneći se protiv nametnutog stereotipa poželjnog ponašanja - svojim beskrajnim cinizmom.
Čini se kako je Diogenova "kinička filozofska škola" opet postala sasvim "in". Sloboda se tražila u neograničenom odbacivanju pokoravanju svim velikim sustavima, bilo ideja....bilo organizacija i u bjekstvu u spasonosni individualizam i izrugivanje nametnutih društvenih normi ponašanja..
ČOVJEK KAO PRENOSNIK INFORMACIJE
Naravno, to nije niti malo obeshrabrilo totalitarne apetite neumornih kontrolora društvene zbilje i proizvođače poželjnog načina doživljavanja i prihvaćanja društvene zajednice kao i kolektivnih oblika svijesti i ponašanja.
Kao sredstvo prenošenja tih poželjnih modela služio je oduvijek sam Čovjek. Vrhunski cilj proizvođača (iskrivljenih) ideoloških oblika svijesti uvijek je bio da oni koji prenose takve modele - ne budi svijesni toga... kao niti svoje uloge u tom finom kontroliranom tkanju mreža u koje bi se trebale hvatati naivne ljudske duše.
Doziranje i stiliziranje informacija koja se plasiraju u društveni kotao stoga je vrhunski i vrlo zahtjevan manipulativni proces.
Mi i naše podneblje pripadamo kulturi usmene predaje. Ta je kultura još uvijek pod blagim šokom gutenbergove revolucije i odioznosti prema svemu što izražava. slovo, riječ, misao izraženu rečenicom i uopće...svime što se da obuhvatiti pojmom "knjiga" - osim ako nije svedena na format tračerskog naslova i slike bez tekstualne gulijade.
Zato su guslari bili idealni prenositelji "najnovijih informacija" - pa makar one kasnile i nekoliko godina jer vrijeme na ovim geografskim dužinama i širinama nikada nije značilo baš previše (To samo "ludi Švabo" voli radit "ka pas" i vodi računa o svakoj utrošenoj minuti...).
Zato nama više odgovara "junački desetarac", bukara i janjetina - pa, razumije se. i "junačka lijenost" jer hajdučko - uskočki predložak muškarca - ratnika (a ne ona "Xena - ratnica"....Za krepat !) skloniji je "junačkoj lijenosti" nego "junačkom čitanju", učenju i sličnom "palamuđenju", "filozofiranju" itd.
TURBO - FOLK KAO MODERNO GUSLANJE
Poruka je pitkija ako je upakirana u pjesmu. Guslanje više baš i ne ide (osim na ponekom derneku) ali je dobilo svoju ubrzanu inačicu u turbo - folku kao suvremenom balkanoidnom prijenosniku poruka. Tako ovaj stil nema samo glazbenu nego i duboko medijsku, odnosno društvenu poruku i smisao.
On prenosi "priču" - a tako i "Istinu". On je "iz života" za razliku od dosadnih književnika, znanstvenika, filozofa, sociologa i inih "danguba" - koji se bave "teorijom".
Turbo - folk je naša zamjena za klasičnog telala ili seoskog bubnjara i čitaća proglasa "odozgora". Turbo - folku se vjeruje pa je on i oblik novovjerskog pokreta....s dosta ritualnih radnji vezanih uz dosezanje "mističkih iskustava" (opet kao neki domači "sufi-misticizam")....a podrazumijeva rabijatni hedonizam i potoke alkohola i stvaranje erotizirane "zdravo - narodnjačke" rasplodne atmosfere.
U pjesmama te "orijentacije" slave se suvremeni narodni junaci i njihova djela. Takve pjesme iz domaćeg kvazineshvillskog lonca su poput SMS-a koji se šalje cjelokupnoj javnosti uz najrazličitija naravoučenija a vezano za domoljublje, ljubav, obitelj, državu, osvetu itd. Te pjesme su poput sažetka poželjnog priručnika s uputama za život na ovim prostorima. Tako "skuhane poruke" imaju svoj zadatak osmišljavanja i duhovnog hranjenja anonimnih egzistencija bezimenih konzumentskih masa koje se njihovim posredovanjem stapaju u kolektivitet sasvim određene Zajednice. I tako svoj osobni besmisao kompeziraju "dosezanjem" više razine Smisla - Smislom pripadnosti zajednici (plemenu, narodu, naciji, lokalitetu itd.)
Tako ljudi sami sebe pretvaraju u medije ne znajuči kako potvrđuju teze nekad tako popularnog, pokojnog kanadskog analitičara društvene zbilje Marshalla Mc Luhana koji je - pričajući o "globalnom selu" rekao: "The medium iz the message" ("Medij je poruka").
Domači "globalni seljani" tako su uletili, i to direktno na glavu, u uzavreli lonac medijske kužine - i ne sanjajući kako su i koliko su postali važna i nezaobilazna karika u lancu globalne povezanosti, odnosno manipulacije.
Manipulirani su tako postali manipulatori, bolje rečeno: Postali su nositelji ili poštari medijskih poruka a da toga nisu niti svjesni. Kao da je napokon izumljen ideološki perpetum mobile. Oni koji nose manipulativnu medijsku poruku...predaju je sami sebi - jer, u ovom čudnovatom životu, oni su predmet obrade poruka koje sami prenose.
Komplicirano ?
Niti malo ! Možemo ih zamisliti i kao neumorne trkače štafete koji stalno trče ukrug po igralištu nastojeći štafetu koju nose predati - sebi samima !
Apsurdno ?
Da !
Ali stvar je u tome, što nikako ne smijemo zaboraviti, kako je apsurd već odavno postao duboki smisao ljudskog ponašanja - i to ne sasvim slučajno....o čemu će više riječi biti nešto kasnije.
(nastavlja se...)
|
