srijeda, 31.12.2014.

P.S.

Misliš da ja ne znam,
da sa mnom
nije lako,

al prizaj si,
dušo moja,

bez mene
bi bilo
teže

ono
baš
nikako!

I znam ja
da sam
teška,
tvrdoglava,
prkosna,
šmirgl-papiru
nalik,

al kad je frka
jel nisam
zmaj
i onda
i
sad i
vavik.

I priznaj,

nije ti sa mnom
dosadno,
ni kad je
život terca,

a življenje
protiče
lagodno,

Popravio si me,
slijepio,
zacijelio,
otoplio.

I nisu ovo
nikakve
riječi ljubavne
jer bih o ljubavi
našoj
pisala
samo da
je nestane.

I volim te,
( i kad
ljuta sam
na tebe)

jednostavno

žestoko
bez zadrške,
čak i
kad boli


sretni nam bili,

maslačak moj

svi dani novi!



- 00:06 -

Komentari (31) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.12.2014.

nevina dječica

Cijelo svoje odrastanje bila sam rastrzana između triju paralelnih svijetova,različitih, suprostavljenih u samoj svojoj srži ,a opet isprepletenih.

Prvi je bio očev-krut,vojnički,zadrt,bezosjećajan,komunistički gdje nije bilo pogovora, prigovora, ali ni razgovora, nego samo zapovijedi koje sam,izvršavala.Ipak u svojim "vaspitnim" metodama često je spominjao boga ( svakodnevno bar tri-četiri bi otresao o pod, a i par svetaca pri tom),a i bila mu je draga uzrečica da je batina iz raja izašla (bar jednom mjesečno izašla je i stvorila se u njegovim rukama- to me tada uvijek zbunjivalo).
Kako u njegovom svijetu nije bilo Božića, tako ga nije bilo ni u mom.Grinčasto vrijeme prije Grinča. Jelku smo kitili uvijek na Dan dječije radosti- Silvestrovo. Crkva se nije smjela niti spomenuti, pa je logično da ne samo nisam išla nego sam je po njegovoj zapovijedi u širokom luku morala i zaobilaziti, što je bilo poprilično teško obzirom na dvije u našem gradiću.Ali otac se slušao!U stavu - mirno!

Drugi je bio majčin- tajni, potihi,malo nježniji i uvijek bi provirio i izašao na svjetlost kad oca nije bilo.Majka mi je bila vjernica, koja je vjeru i crkvu nosila u srcu.Krštena sam po mraku, tajno, da otac nije ni znao.
Ona me naučila molitve, božje i crkvene zapovijedi, iako 35 godina nije išla u crkvu.I uvijek poslije takvog sata vjeronauka, rekla bi - nemoj reć tati ( kao da smo ja i on razgovarali -ikad).

Gušena tim svjetovima (poster Maršala na zidu moje sobe, a slikica Sv.Antuna zašivena u rubu školske kute) stvorila sam si svoj svijet, izboren lukavošću, balansiranja, hodanja po žici između dva bezdana- mami sam rekla da se i Bog nedjeljom odmarao,a ocu- da je Lenjin rekao da se treba samo učiti,učiti i učiti- a kako ja preko tjedna ne stignem zbog obveza doma- da mi odobri nedjelju za to.I nedjelja je postala, dan za "moj" svijet - zatvorena u svoju sobu slušala sam "drogansku" glazbu (riječi mog oca za rock) i čitala knjige tipa -Djevojka O, Strah od letenja, Rakovu obratnicu, ali i bibliju, ma u biti sve što sam mogla posuditi u knjižnici jer knjige su bile moja krila!I moja dva prijatelja dolazila su samo tad.

Svi sukobi, sve svađe mojih roditelja počinjale su na relaciji bog-partija, a završavale s psovkama Njega (štas moliš nekom kog nikad vidla nisi) i proklinjanjem Nje ( vid kolku su ti članarinu uzeli s plaće- mogla sam djeci čizmice kupit)

Taj badnjak (ajmemeniprijemilijungodina) naručito su se žestoko posvađali (zbog mene, možda),letjelo je štošta, od ružnih riječi,do lonaca,krunica.cvjećnjaka.Iako u svojoj sobi,nisam to mogla više podnijeti i iskrala sam se,u tatinom krombi-kaputu s ranglav rukavima i njegovim kačketom tipa šegrt Hlapić, (do svoje đubretarke-zelena vojna jakna s puno džepova kakvu je nosio Čegevara-nisam mogla doć) u hladnu snjegovitu noć,- pobjegla sam, trčeći u crkvu na moju prvu polnoćku (moj sin se smijao,kad sam to prepričavala i rekao- e jest ti bilo bježanje, ne mogavši shvatiti da je to tad bilo ravno avanturi i pobuni).Što se tamo događalo ne znam baš dobro ni danas jer sam bila smrznuta- što od hladnoće što od razmišljanja šta ako otkriju da me nema, al sam tvrdoglavo ostala do kraja.

Počeli smo izlaziti, i dočekao nas je kordon milicije (kasnije sam saznala da su imali dojavu da se pred crkvom pjevaju pjesme Ustani bane i Vila Velebita- možda se i jesu pjevale al ja od kombinatorike mogućih scenarija kad se vratim kući nisam ništa čula. Nastade stampedo, a milicajci kog dohvate pendrekom.Krakata i laktata,(prvi put mi bi drago zbog mojih košćurina) ja guz-guz-guz i dohvati rub mrakom obavijenog parka.Huuuu,kad glasčina iza mene - Bajo, das se namjestu ukopo,jerbo ću ti noge polomit!
Stala, ukopala se, polako se okrećem s dignutim rukama u zraku (kad moraš-predaj se) i smrzlo se i govno u meni - tatin pajdo milicioner.Prvo me opandrčio pendrekom po butini, meni pade kačket i tad me prepozna - Kru te jebo mala,jel ti ćaća zna kud se vucaš? Ja niječno odmahnu glavom, a on cerekajući se zlurado,govoreći to sve,otprilike mom ramenu - Neć ti ja ništ, al vid ćeš ti svog boga kad te izdam ćaći (eto opet boga u ustima režimskog organa).Na krilima adrenalina, doletjela sam doma.Mrak i tišina.

Tri dana mir, ja šutljivija nego obično (butina boli, al ništ se ne vidi), majka i otac ko dva golubića, brat standardno suvišan. i na današnji dan, koje li ironije (dan nevine djećice, kad se djeca šibaju da bi bila dobra) prije ajmemenimilijungodina,uleti moj otac,pod radnom jauznom u kuhinju (taman sam završavala ručak jer sam bila poslijepodnevna smjena. a mama je radila dvokratno) i s vrata zaurla - Koji je vrag (et opet) ute ušo, jedva sam sredio da te ne izbace iz omladine.............

- e da,,dvatjedna prije, omladinska organizacija je ozbiljno razmatrala da me izbace iz svojih redova (u koju "zvanično " nisam ni premljena jer nisam išla na Kozaru zbog vodenih kozica), a majka je išla po pozivu (na dopisnici- da svi vide) ravnatelju na razgovor - Zašto?- Pa pisali smo školsku zadaću iz hrvatskog ili srpskog jezika na ćirilici (tak je to bilo jedna na latinici,druga na ćirilici) pod nazivom "Ivo Lola Ribar - moj uzor".Ja sam napisala da svaka čast Ivi, fala mu na svemu, al moj uzor je Đenis Đoplin,napisavši na tri strane hvalospjeve o njoj (sloboda u njenim pjesmama,njenom životu, njenoj kosi-sa originalnim stihovima na latinici). I uzburkalo se. Da me ne šutiraju, eto otac je sredio, a majka je dala izjavu ravnatelju, da ona za tu Janu ne zna, a da se kod nas sluša Meho Puzić i Nada Mamula i Ivo Robić i da ak je ta Janica taki vanjski neprijatelj da se ja s njom,zbog oca, sigurno,ne družim! Kasnije me pitala ko je ona i ja sam joj pustila ploču i kad je Janis zapjevala -O Lord, a ja mami prevela, rekla mi je - sam ti to slušaj, tko ima taki anđeoski glas i pjeva o bogu,ne može bit loš ( za Lajbah to nije nikad rekla, samo se svaki put prekrižila,a i oni pjevaju o bogu?!)-

.....................a ti (urlao je sve jače i jače) opet sranja radiš.ZAŠTO?......................

Ja drčno (s kuhačom u ruci) ispravi se da bih bila višlja od oca i reče - Briga vučicu,šta ovce misle?!?!? Muk....i otvoriše se vrata raja i glupa šibetina..........trostruko ispletena svim mogućim svjetovima... izleti i........

Moje majke više nema, otac joj "gradi" oltar,a bog i partija postadoše najbolji prijatelji- u psovkama mu, a ja?Pa, malo trčim,,malo zavijam,malo ližem rane i sve to - uzbrdo, pa svako tolko -kotrlj-kotrlj (niz brdo), a kamenčina tup - men po glavi, al moje brdo, moj kamen.Život je i tako smislen samo kad podižeš uzaludno kamenje.A pendrek i onda i sad isti- tako da mislim da se prvobitno, al se izgubilo u prijevodu radilo o tom - da je pendrek iz raja izašao!

A svoju djecu "šibam" ljubavlju i "šibat" ću ih tim dok sam živa.

- 00:10 -

Komentari (23) - Isprintaj - #

srijeda, 24.12.2014.

sretan božić svakome






IZ DUBINE MOG ŠIROKOG SLAVONSKOG SRCA ( hahah veliko je i široko) SVIMA ŽELIM MIRA I SPOKOJA.ŽIVI MI, ZDRAVI I VESELI BILI!

- 00:45 -

Komentari (27) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.12.2014.

vrijeme darivanja ili.....


- 13:33 -

Komentari (38) - Isprintaj - #

subota, 13.12.2014.

osobno,ljuto osobno

Čuj ti,

kojeg volim
najviše na svijetu,

kojem sam i srce
i sebe
voljno dala

ti koji misliš
da sam se
bezuvjetno
bez bijele
zastave,
tebi predala,

ti koji zaboraviš
doći po mene
kad si
obećao,

ti koji
me istovariš
kao glomazni
teret,
pred vratima
stana,
bez ključa,
na minus dva,

ako misliš
da je jedno
oprosti
dovoljno

e dragi i
jedini moj,
grdno si se
zajeba!



- 21:49 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

JA SAM
kći, sestra,supruga,majka,tetka,ujna, strina,snaha i zaova.
Ja sam domaćica, kuharica, spremačica,higijeničarka,slastičarka.
Ja sam privatnica, radnica, dostavljačica i reduša.
Ja sam ljubavnica, njegovateljica,isljeliteljica, odgajateljica
Ja sam besramna, al i svetica.
Ja sam anđeo i vražica.
Čistunica sam i prljavica.
Ja sam vještica i čarobnica.
Ptica sam i zmaj.
Ja sam bijelo i crveno.
Tragedija sam, komedija i satira.
Ljubim i mrzim.
Plešem sa životom.
S životom se borim.
Kraljica sam i prosjakina.
Vatra sam i voda.
Ja sam svjetlo, ja sam tama.
Lovim i lovljena sam.
Gospodarica sam i robinja.
Bit ću punica i svekrva i baka.
djevojčica-starica.

Čovjek sam snažan
al Žena sam meka .


tražim samo
POŠTOVANJE

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se