utorak, 27.01.2015.
noćobdijska
Mrak volim,
nema
lažnih
obzira,
licemjernih
osmjeha,
riječi
krezubih.
serviran mi
kako volim
al dente,
okusa
crveno-plavog
pomaka
praiskonskog
mirisa
maštom
nabujao
kad
osamom
spoznaju o
meni
refom
podvuče
kad
zvonjavom
s tornja
vjetar,
urotnički
vrbuje
ulicama bezljudnim,
simfoniju
beskonačnosti
nečujno
svira i
svira,
kad
noćobdijama
razmišljanja
grozničava,
kao hladan oblog
na čela
neusnula
cjelovom
ohrabrenja
utisne.
Ljubim noć
obrisa nema,
tkanja tek
naslućena,
jagodicama
neopipljiva
vidom nesputana
misli kristalnih
praskozorja
priziva.
Tamu snubim,
neomeđeni,
atomima isti,
preprekama
nevidljivo-
vidljivim
preskočeni
stopljeni
srasli
ugniježdeni
isprepleteni,
svemir i ja
smo jedno
negdje,
bilo gdje,
svagdje,
nekad,
bilo kad,
sad
kad Usud,
đentlmenski,
Utihi,
vrata
optimizmom
iskovana
otškrine.
- 01:31 -
Komentari (29) - Isprintaj - #
nedjelja, 18.01.2015.
100- al biće još, nije to-to
Vrta više nemam,
(a ni bašče više)
imam samo tegle
sa začinskim biljem.
i jaglac jedan,
darovan mi
od duše
jedne srodne,
slučajno,
mojom "drugom"
otkrivene
na klupčici
prozorskoj,
penđerskoj.
Ormare duborezne,
šlingeraja pune,
zamjenih već odavno
kutijama i
vrećama crnim.
Al kutije volim,
(poštar, a čak ni
dva puta zvonio nije,
na prag mi rentani,
donio je)
jer srce
vrlo slično mome
sjetilo me se,
a kadulja,
ruzmarin i
limunje,
melemi
i ulje kantariona
tako opojno,
ljudski,
dobrotom
iz tog poklona
miri
I što čovjeka,
čovjekom
čini?
kad iz svog
nemam,
drugom
ljudskom
biću
radost i nadu
učini!
I sretna sam,
blagoslovljenja,
jer najvrijednija
moja imovina,
ljubav,
uspomene
i
sjećanje
je!
- 17:42 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
srijeda, 07.01.2015.
srce puno eksera
Čudna li
je ova
LIJEPA "NAŠA"
70 godina
samo!!!!!!!
prošlo od
domobrana,partizana i
ustaša
I dok
se susjedi,
braća i sestre
oko te povjesti
naše bremenite
složene
i teške
pljuju i
glože,
samo se političari,
uhljebi,uguzi,uturi,
agencije
demagozi potkoženi
ljudi od slame,
kote i
množe,
A budućnost?
Mladost
našu,
bez "pedigrea,"
partijskih knjižica,
bez podobne
krvne slike,
tko za nju
mari?
Većinu njih,
pametnih,
obrazovanih,
pravih ljudi,
vi
otmičari
plaćenici demagoški,
cicači državne sise,
prošli i sadašnji i budući
svojom bahatošću,
neznanjem
neradom
ste u
pečalbu
otjerali!
I kad
moja djeca
sa svojom
djecom
nakon dvadeset
godina
ovdje navrate
reći če
unučadi mojoj
na čistom jeziku
svahili-
ovdje su nekad,
Hrvati bili-
A zašto ih više
tu nije-
pitat će ih
krv, krvi moje-
a oni će slegnut ramenima
i reć -
nismo znali poštivat
i voljet
svoje,
i
nismo znali,
da ove bogomdane il
sudbinom
ljepote i bogastvo
sve,
nisu naslijeđene,
neg od
od vas,
ptići moji,
SAMO
posuđene!
- 19:42 -
Komentari (26) - Isprintaj - #
