subota, 28.02.2015.
50 nijansi......?
na potaknuti poticaj @ tignariusa
- 00:56 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
četvrtak, 26.02.2015.
orion
Orion, veliš,
sad oku
prevarantskom i
lijenom nevidljiv,
tek s jeseni,
vide ga opet svi.
Al ja nisam svi,
ja nisam,
hraniteljica tvog
ega,
nikad bijele laži
ne zalijevah,
i nisam lutka
na koncu
Orion mi u
suzi,
u duši
praznina,
do danas
smatrah se
TEBI ravnopravnom,
od danas
ja šutim,
jer mi zabranjeno
govoriti,
moju istinu,
koju tebi drago čuti
nije
Zašto?
Ja čujem boje,
znam koje je
boje vjetar,
sva sazviježda
u mojim
zjenicama odmaraju,
zvjezdana prašina
mi dragocjena,
a rep komete,
ma to sam
JA
A ti me
otpusti,
ako misliš
da ni
Oriona
nisam
vrijedna!
- 22:19 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
subota, 21.02.2015.
" 50 nijansi sive"
Navlakuša ha?!E ova žena, majka, kraljica želi samo to - naspavati se! A vama ostalima -vikend po vlastitoj želji želim - uživajte! Što tko voli nek izvoli i to u svim mogućim bojama - siva je dosadna,ma u kojoj nijansi bila!
- 03:20 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
srijeda, 18.02.2015.
zamalo
sam se
izgubila,
pogubila,
odlutala,
zalutala,
povratak si
zakoprivila
riječi ishabala
osjećaje otjerala,
kožu okornjačila,
sebe zatajila,
suzom vatru
pljunula,
osmjeh zatrnjila,
ljepote se uplašila,
pajcom
ružnoću
karamelizirala,
decibelima
muk
pojačala
nesita,
nenapita,
neudahnuta,
neizdahnuta,
zamalo
da mi se
mrzli pupoljci
na dlanu
ne rascvjetaše
da mi svako jutro
san ne probudiš
mirisom
kave
zamalo
nesavršenu
cjelinu,
kompezirah
savršenim
krhotinama
a prave ljude
pogrešnim
vremenom
zamalo
(trunčica samo
falilo je
da mi se
veš moj
rubljem ne
zaziblje)
- 23:57 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
subota, 07.02.2015.
u susret valentinovu - otvoriti na vlastitu odgovornost
slikica br.1 - Nobel prajs
Jeste dobro, nakon ove vizualne bombe i jeste li kao i ja, prije nego ste procesuirali, tekst uz OVO pomislili da je to neka boleščina puštena iz farmaceutskih labaratorija kad im je cijena dionica opala, ili da je, zlo ne čulo, neki zasićeni mužić osobni opis svoje partnerice istopio?Kad ono - pomlađivanje. Staviš tog "Nobela" (sigurno se jadnik u grobu prevrće) dva puta po 15 minuta i et mlađa sam od svoje kćeri, još jedan tretman pa nju pitaju jel moja mati (bemti zaplet ko u meksičkim sapunjarama) pa još jedan i ja nestade.
Zaintrigirana scenarijima iz zone sumraka, dalje surfajući morem sličnih reklama, naletim na puževu sluz,gel,šmrklje, štajaznam, nešto što regenerira nešto, pa vidjevši cijenu, pomislim kako bi mogla, zbog besparice, kreativno nafatat par puževa, pa u svom bjuti centru (kupaonica joj brendirano ime) pustit da tim slinjenjem obave restauratorske radove na mom lišcu (blja želudac mi se od same pomisli kiselinom eruptira) pa kad se dobrano, do zadnje kapljice izbalave - njih u vrelu vodu, pa na mast kao čvarke uz žgance ( s tom vizualizacijom želudac mi se smirio).Ja ko nova, i još sita bez lipice potrošene.
Doduše, jednom sam (kad sam drugima mlađahna bila, a sebi sam i sad taka) na svoju prirodnu "ljepotu" stavila masku, zelenu, od algi i mrtvog mora (?) pa dal zbog isteka roka trajanja il što sam ja rz-brzotrz, to se tako skorilo, da sam ribaćom četkom ( onom drvenom s žutim čekinjama, što se podovi ribaju) jedva-jedvice na jedvite jade te krepotine skinula, pa sam svijetom hodala lica ko pofurena, što u biti (kad sad bolje razmislim) nije bilo ni loše, jer stanem u red- svi se razbježe, potvrde kojekakve odmah stižu, suci odma presude donose u moju korist- jer svi su mislili da sam zaraznom bolešću inficirana, a suprug me mjesecima poslije zvao Hulk.
Naletjela sam u tim svojim čist znatiželjnim potragama i na kreme, kuglice" čudotvorne" što milenu pomlađuju, na botokse, zmijske otrove, silikone, sala reciklirana, liftinge ove i one,kolagene, povećavanja, smanjivanja, rezanja, piljenja, dijamante smrvljenje, zlatne listiće gutane- pa si mislim - šta s nama ženama "natur"s borama koje kao kolajne ponosno nosimo, koje imamo celulita i strija (ja to nemam hahaha pitajte mog dragog, on je najmjerodavniji, posebice kad naočale skine), nama koje smo neretušitane, nefotošopirane ( al zato svako jutro istuširane u hladnoj kupaoni) nama koje izgledamo točno tako koliko godina imamo, nama koje život nije mazio, al mi mazimo njega,nama kojima se svi smjehovi i sve brige odmah, na izvolte, isčitavaju s lica nam jedinog..
Ma ništa,jer jedna mi je VIP osoba,mudro rekla da s pedeset godina imaš lice kakvo zaslužuješ, pa ja svako jutro kad se ugledam u ogledalu velim -
Diko moja, baš mi drago što te vidim, jes ti men dobro?! - pozovem moje "djevojčice" gore, da zajedno provedemo dan, malo se utegnem, stavim malo šminkice, stare i zgrudane (nemam nikakvih osipa od nje jer smo isto hahaha godište) i spremna sam suočiti se svim radostima i tugama koje mi mačka zvana život donese na prag.Et, baš sam si super i cool, a bogme, imam crno na bijelo i da sam freš hahahah.
S druge strane, tko to voli, tko može, tko ima "vremena" nek izvoli.Ja fala lipa, neću i ne budem.Mladost i ljepota je i tako u glavi, a ne na glavi.
.Časne mi riječi napisane, niti na jednoj slici nisam ja, a ova donja (br.2) je valjda lajt verzija gornje ili pužovi delaju (objema želim lako čišćenje toga što god da to jest ii naravno hahaha 15 godina manje )
Ova treća je idealan poklon za Valetntinovo koje bi dugooženjeni partneri mogli poklonit svojim družicama - nit je vidi, nit je čuje bar 37 sekundi, a poslin tretmana ima uz se Barbarelu.
Ostajte mi živo i zdravo,prirodno lijepi i mladi,unikatni kakvi jeste, a ja odo "zatezat" sve to "natur" (sam da ne opadnem na tur) na minus 4, pješice uzbrdo 3 km do mog oca (izgubila sam rukavice, sam im 25 god.bilo, pa se sad veselim i "pomlađivanju" ruku.)
islit)
islit)
slikica br.2 - Zamjeni muža za puža
slikica br.3 - Nema straha, imam rupice za malo zraka
- 12:23 -
Komentari (35) - Isprintaj - #
četvrtak, 05.02.2015.
kaleidoskop
I to je to?-
(upitam
ja mene
radikalno mijenjajući
atmosferu
sebe)
tisuće kvadrata
prostora,
staklenog,
razmetljivo
ponuđenog
varljivim osjetilima
promatrača
bez očiju iznutra,
dizajniranih minimalistički,
stiliziranih idejama neznanaca,
zakračunatih,pod alarmom
gdje stope živih
ne žive,
bdiju čuvajući
ŠTO?
hektolitri vode,
klorirane ili
morske,
zatočene betonom
il nekom labaratorijskom
masom,
čekaju mijenama
godišnjih doba
da ih se prepliva
il u njima
zapleše
TKO?
stotine cipela,
kupljenih kao
nadomjestak,
kao lijek
u kutijama
nikad bar prozračenima
spava,
pitajući se
u svojim demodiranim
snovima,
trebale smo u
bezbrižnoj šetnji
noge satom,urama
štopericama okovane
odvesti
GDJE?
I kad
kaleidoskop uspomena
postanemo,
zavijeni snjezima
zelenim što
na kokice mirišu,
ne bi li
mjera s mjerom bez mjere
grami
trebali biti,
zrcaleći,
nas
u svima
koje smo
ikad
nadletjeli
njima.
I to je to!
(- reče Ona
olakšano,
mome Ja,
koje i dalje pitanja
odgovorima
s ruba
postojanja
šuta!)
- 17:33 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
utorak, 03.02.2015.
geštaltizam
u stvari,
gladni, nisu gladni
oni su svega siti,
u stvari,
ovrhe nisu stvarne
već virtualne,
u stvari,
dražesna posljedica,
sekundarne emisije
ničega,
kroz bankarske makinacije,
su deložacije,
u stvari
kvartovska nam bakica
koja svaki dan iz
kontejnera blaguje,
je u organiziranom
siromaštvu,
povjerena
komunalnom redarstvu,
u stvari,
na Dubrovnik,
nisu nikad
granate padale,
nego su se
cvjetne rapsodije
bacale,
u stvari,
Vukovarci su
samo
na Ovčaru
"evakuirani",
ime i prezime
( i kućni ljubimci
posljednja počivališta imaju)
na nadgrobnom spomeniku
nisu im
dani.
u stvari,
u stvarnosti,
u reali
i svi naši životi,
i sve naše smrti,
dok u meni orkan
emocija buja,
sve je to samo
percepcija
Velikih meštara
sviju hulja!
- 15:31 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
