četvrtak, 05.02.2015.
kaleidoskop
I to je to?-
(upitam
ja mene
radikalno mijenjajući
atmosferu
sebe)
tisuće kvadrata
prostora,
staklenog,
razmetljivo
ponuđenog
varljivim osjetilima
promatrača
bez očiju iznutra,
dizajniranih minimalistički,
stiliziranih idejama neznanaca,
zakračunatih,pod alarmom
gdje stope živih
ne žive,
bdiju čuvajući
ŠTO?
hektolitri vode,
klorirane ili
morske,
zatočene betonom
il nekom labaratorijskom
masom,
čekaju mijenama
godišnjih doba
da ih se prepliva
il u njima
zapleše
TKO?
stotine cipela,
kupljenih kao
nadomjestak,
kao lijek
u kutijama
nikad bar prozračenima
spava,
pitajući se
u svojim demodiranim
snovima,
trebale smo u
bezbrižnoj šetnji
noge satom,urama
štopericama okovane
odvesti
GDJE?
I kad
kaleidoskop uspomena
postanemo,
zavijeni snjezima
zelenim što
na kokice mirišu,
ne bi li
mjera s mjerom bez mjere
grami
trebali biti,
zrcaleći,
nas
u svima
koje smo
ikad
nadletjeli
njima.
I to je to!
(- reče Ona
olakšano,
mome Ja,
koje i dalje pitanja
odgovorima
s ruba
postojanja
šuta!)
- 17:33 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
