utorak, 27.01.2015.
noćobdijska
Mrak volim,
nema
lažnih
obzira,
licemjernih
osmjeha,
riječi
krezubih.
serviran mi
kako volim
al dente,
okusa
crveno-plavog
pomaka
praiskonskog
mirisa
maštom
nabujao
kad
osamom
spoznaju o
meni
refom
podvuče
kad
zvonjavom
s tornja
vjetar,
urotnički
vrbuje
ulicama bezljudnim,
simfoniju
beskonačnosti
nečujno
svira i
svira,
kad
noćobdijama
razmišljanja
grozničava,
kao hladan oblog
na čela
neusnula
cjelovom
ohrabrenja
utisne.
Ljubim noć
obrisa nema,
tkanja tek
naslućena,
jagodicama
neopipljiva
vidom nesputana
misli kristalnih
praskozorja
priziva.
Tamu snubim,
neomeđeni,
atomima isti,
preprekama
nevidljivo-
vidljivim
preskočeni
stopljeni
srasli
ugniježdeni
isprepleteni,
svemir i ja
smo jedno
negdje,
bilo gdje,
svagdje,
nekad,
bilo kad,
sad
kad Usud,
đentlmenski,
Utihi,
vrata
optimizmom
iskovana
otškrine.
- 01:31 -
Komentari (29) - Isprintaj - #
