ponedjeljak, 30.06.2014.

duga sniva u očima moje kćeri

Kad sam te
prvi put ugledala
onako razroku,
s očima boje rubina,
dva rascvala maka
(svaka kapilarica
ti je u okicama
pukla jer smo
zajedno odradile
12-satni "partnerski" posao)
znala sam
da si moje
čudo
u strasti
i čistoj ljubavi,
stvoreno!



Danas je dan plav,
more se priljubilo
nebu
a nebo
sklupčalo uz more,
i
safiri u tvojim
okama,

sjaje plavičasto,
dva upupoljčena različka.


Jučer je dan bio
zelen,
otrovno zelen,
smaragdi su
se buntovno i ljuto
izborili za tvoj pogled
i kao bršljan,
viticama ga
žestoko, snažno i
mahnito
zazelenili.


Prekjučer, mrzim,
jer jednobojna
kamena duga
izazvana
olovnim oblacima
i crnim ljudima,
sivom koprenom,
prognala je
krijesnice u
tvoja oka dva,


Zjenico
oka moga,
volim te
ne zato što si
moja
nego što si svoja,

od prvog tvog udarca,
u mojoj utrobi
od prve svađe
što ćeš obući
za vrtić,
od prve tvoje laži,
bez da si trepnula i
boju očiju promijenila
od.......
do......zauvijek
pa i dalje
najdalje.......................


- 00:27 -

Komentari (47) - Isprintaj - #

subota, 21.06.2014.

ljubavno-bračna

jedini i dragi
moj,
imam tri srca
jedno je tvoje
a ostala
naših dvoje!

Svoga nemam,
odavno,
rado
zamjenih
sebe
za nas,
jer tvoje je
meni dano.


Šaptom
mi
vrisni
-čujem te,
iskrom u
tvom tamnom
oku
bljesni
- vidim te

jer

JA
(uspjeh sebe
u naslagama
nas
u dovoljnoj količini
naći)
koja te volim
više nego
ajkula krv

pjevam dodirom i pogledom


ljubav,
nije
teška,
nit pod zavjetima
breme,
jer
jednostavno i
iskreno
volim te
sve to vrijeme!

ljubavi moja
kroz sve to
naše vrijeme!


I budućnost,
kakva god bila,
koja prema nama juri
il laganini kroči
ti i ja,
sve moje,
zajedno
ćemo
(kao i uvijek)
moći!

- 23:45 -

Komentari (29) - Isprintaj - #

utorak, 17.06.2014.

za emu

Bojah ja
svašta,
moju i
tuđu
kosu,
namještaj stari
zidove
čak jednom
i ogradu
na mostu.

Pokušam
svaki dan
obojati
život,

i one
trenutke kad
mi zastane dah,
al onda
ubacim i
sjajni
vilinski prah.

Bojaju mene
i drugi,
i dobri
i loši
ljudi.

Al nitko
nikad ne
oboja
pjesme
za mene
osim
Eme!


- 22:48 -

Komentari (38) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.06.2014.

o jesenjinu i još ponečem

Pjana sam
pa šta,

nisam plakala
nisam cendrala,
prigovarala jok

već sam
ruski
tugovala
uz votku
i Jesenjina.

jer
oni tugovat
znaju,
oni lokat znaju,
najtužnije stihove
ikad,
napisali su

i na kraju krajeva
il na početku
početaka
tuga je
univerzalno
ljudska.

Planirala nisam,
to bit
ruski
stužena
al eto
dogodilo se,
izazvano svačim
i ničim


I dok grlim
školjku
ko najboljeg
prijatelja,
ako me voliš,
a znam da
je tome tako,
kad iz sebe
ispustim,
sav otrov,
gorčinu
i jad
natoči
još jednu
za mene
umjetnicu.

jer

"U oluji i buri kraj nedaća svih, uz teške gubitke i tugu kletu, biti prirodan, nasmijan i tih najveća je umjetnost na svijetu."

- 10:03 -

Komentari (34) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.06.2014.

bez pobjednika

ladanjski,

bijelom
sam gazom,
nemarno,
bezbrižno
omotana

sa slamnatim šeširom,
s trešnjama napuklim
po njemu,
i oteškim
ogrozdima
i orošenim
ribizlom

bosonoga

uz vodu,
miroljubivo
brzajuću.


Noć je
zelena
i
pale se i gase
i rotiraju
samo oči
sova

Miris otkosa,
nek nam
travnatu postelju
nagovjesti,
uz a-kapelu
cvrčaka i
žabica.

I dok svlačim
gazu
sparinom ivanjskom
i željom
smočenu,
jedini svod
za kojim
žudim
su zvijezde padalice
u tvoja dva
sjajna
zrcala.


Jer
jedino tad
brižne misli,
odlete
kao baloni,
i samo
sam
tad
aurelia borealis.

Prosvijetli me,
svijetli me
svjetlost budimo

jedan u jedan
bez pobjednika

- 14:07 -

Komentari (34) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.06.2014.

lipicaner

Danima, kaskam ulicama grada svog bez kune u novčaniku, bez fige u džepu, al zato grešno (jer ponos je grijeh) izvedem u šetnju sve svoje bore-smijuljice i brižnice.
Fasada je besprijekorna,dotjerana,legalizirana,utegnuta,u štiklama (demode, al udobnima i razgaženima-samo mojima,koje drugi ne mogu nositi),odjevena u smijehove (istkane i sašivene od uspomena sretnih za čije se šavove držim očajnički), sa đerdanom od radosti (nizanih,pa pogubljenih, pa nađenih pa opet nizanih na strunu života), sva certificirana A+ oznakom.
Trnovu krunu i klupka od tuge i bolesti, ostavim, zaključane u škrinji, u podrumu, bez svjetla i sunca, da ne bujaju i ne podivljaju.
I hodam i vrckam,kao lipicaner, sunčanom stranom ulice,srećući u prolazu ljude nepoznate,poznate i prepoznate.Svima poklonim, u mimoilaženju ili razgovoru ili osmijeh ili lijepu riječ jer drugog nemam. Netko mi uzvrati,netko me gleda ko zadnjeg Mohikanca, netko pogledom prođe kroz mene.Duhovi, nekih prošlih, sretnih vremena i onih budućih neobećavajućih, zajedno se besramno ukazuju, švrljajući ruku pod ruku (možda ih samo ja vidim) u svim tim doticanjima ili ignoriranju.
Idem od šaltera do šaltera, tražeći potvrde, izjave, očitovanja, čekajući u redu, s mirisima jeftinih parfema i dezodoransa, mirisima mladosti i starosti,očaja i nade, mirisima tuge ( a svoju sam zatamničila), i brojim pauke i crknute lončanice u tim prostorima gdje tražim ono što mi je, navodno zakonima nekim dano, al košta.Bite calen, unaprijed,i fiksni i varijabilni dio i papir i šture riječi.Od prava. samim tim, ništa!
Galopirajući, u taktu valcera, konačno, dokaskam i do svoje dobre doktorice (dva tjedna tražim audijenciju) i vidjevši me, takvu, s osmjehom, s besprijekornim ,gletovanim izgledom,veli - sve je to u vašoj glavi- Ja slatka ( da sam slađa, primala bih inzulin) kažem joj - svu moju anamnezu imate, moj je glava OK, nema magle, sama bistrina, al što je s vašom glavom i vašim zakletvama?Nema uputnica, nema daljnih pretraga jer Ona koja sjedi desno od Petra je uvrijeđena?!Ja nisam ( a opet po pravu od prava ništa), kaskam dalje.
Dođem do mog oca i čim primim kvaku ulaznih vrata, opet sam ona mala djevojčica koja samo traži njegovu ljubav i poštovanje.Dok prolazim kroz hodnik, čujem mog oca kako otresa o pod par svetaca,Djevicu Mariju i Stvoritelja samog jer gleda 666.put dnevnik.- Dobar dan tatili- velim ja, evo sam ti donijela ručak.Pogleda me i veli-kud si se ti tako napiritala, sigurno mi opet neke splačine nosiš!- Zašto je starost, taaako zločesta?
Ja, mirno, kao da sam ja njemu roditelj,- donijela sam što sam imala...znaš...i onda poče on....ne znaš kako je meni ( ne znaš ni ti kako je meni jer nikad nisi pitao) ja sam sam ( a kad je majka bila živa nisi znao cijeniti što imaš) ti dođeš i odeš ( a zvala sam ga da živi s nama),lako je tebi (moj oče, moj život je glazba lakih nota ) tvoj brat je (daleko i dolazi jedanput godišnje, ja sam tu svaki dan i reci mi nešto lijepo, nemoj samo gorčinu po meni polivati, istopit ćeš mi fasadu i postat ću lokvica i završiti u odvodu).
Uspjevam ga umiriti, čak mu na odlasku utisnem i poljubac na njegovo 80.-godišnje čelo (niti ovdje nikakva prava). Ma oče, moj, najbolji si na svijetu i šire, jer si moj OTAC i to jedini.
Paradno (već pomalo lipsajući), al paradno, odlazim kod moje druge.Ona ništa ne govori, samo me snažno,suštinski,toplo i nimalo američki zagrli.Meni dosta. lipsanju više ni traga, mogu dalje, sad i maraton istrčati i sve prepreke preskočiti.
Dolazim doma, u moju oazu (a nije moja, a opet je moja), moj mikrosvijet, moju tekiju, gdje me čeka ON i s vrata, sijede kose, veli- maslačak, moj, kako mi blistaš- blistam? zbog tebe, jer ti si moje utočište, moje sidro,moja sigurna luka,moj izvor i moje ušće- moje SVE.
Ležem u postelju ( zrna grašaka iz noći u noć sve veća i sve više žuljaju), molim se (takvih molitva u nijednoj svetoj knjizi nema), molim za sve kojima ja nisam draga, kojima trebam oprostiti jer ne znaju što rade , molim za sve koje ja volim i molim da ona čudovišta u mom podrumu,nitko ne pusti van, pa da se ujutro ne probudim, kao isluženo, staro kljuse.
U daljini jecaju crkvena zvona i ja polako tonem u san.....ili ... u noćnu moru.....kas-kas-as-ssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssss!

- 10:14 -

Komentari (28) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.06.2014.

samonabrijavajuća

Iskovana,
sam
od prkosa,
ponosa,
inata
i
bunta,

zubiju jakih
i
noktiju
oštrih
(orat s njima mogu)

jezika duga
i
riječi glasnih

duša mi
kamen
i
zemlja
i
plam.

a srce
sedra,
glina
i svima
na
dlan.

Čovjek sam
snažan,
al žena
meka

Ko
hrast i maslina
korjenjem
dubokim,
ko
kameno drvo
spremna
na sve što me
čeka.

Trenutno sam
bolesna
ko pas,
zajebava me
signal,
logiranje i
"dobar" glas.

i kad se
regeneriram,
ja ću opet
full gas.

- 10:00 -

Komentari (29) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

JA SAM
kći, sestra,supruga,majka,tetka,ujna, strina,snaha i zaova.
Ja sam domaćica, kuharica, spremačica,higijeničarka,slastičarka.
Ja sam privatnica, radnica, dostavljačica i reduša.
Ja sam ljubavnica, njegovateljica,isljeliteljica, odgajateljica
Ja sam besramna, al i svetica.
Ja sam anđeo i vražica.
Čistunica sam i prljavica.
Ja sam vještica i čarobnica.
Ptica sam i zmaj.
Ja sam bijelo i crveno.
Tragedija sam, komedija i satira.
Ljubim i mrzim.
Plešem sa životom.
S životom se borim.
Kraljica sam i prosjakina.
Vatra sam i voda.
Ja sam svjetlo, ja sam tama.
Lovim i lovljena sam.
Gospodarica sam i robinja.
Bit ću punica i svekrva i baka.
djevojčica-starica.

Čovjek sam snažan
al Žena sam meka .


tražim samo
POŠTOVANJE

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se