ladanjski,
bijelom
sam gazom,
nemarno,
bezbrižno
omotana
sa slamnatim šeširom,
s trešnjama napuklim
po njemu,
i oteškim
ogrozdima
i orošenim
ribizlom
bosonoga
uz vodu,
miroljubivo
brzajuću.
Noć je
zelena
i
pale se i gase
i rotiraju
samo oči
sova
Miris otkosa,
nek nam
travnatu postelju
nagovjesti,
uz a-kapelu
cvrčaka i
žabica.
I dok svlačim
gazu
sparinom ivanjskom
i željom
smočenu,
jedini svod
za kojim
žudim
su zvijezde padalice
u tvoja dva
sjajna
zrcala.
Jer
jedino tad
brižne misli,
odlete
kao baloni,
i samo
sam
tad
aurelia borealis.
Prosvijetli me,
svijetli me
svjetlost budimo
jedan u jedan
bez pobjednika
Post je objavljen 12.06.2014. u 14:07 sati.