srijeda, 13.10.2010.
Povratak
"Bi li se kako mogao dogovirti sastanak s načelnicom, oko jedne važne stvari?"
"Naravno, moj posao je da koordiniram posao s nižim službenicima na terenu. Samo se javite tajnici i sigurna sam da ćete dobiti termin do kraja mjeseca, ili najkasnije početkom idućeg"
Dvojica iz parkiranog kombija zajedno iznose ogroman aranžman od 101 cvijeta.....
"Uopće nisi normalan, čitava zgrada i šire bruji o tom monstruoznom buketu. Već su počele i neslane šale iza mojih leđa....."
"Zašto iza Vaših leđa načelnice, pa buket je bio za tajnicu....oko rasporeda, samo sam mislio da kao starija gospođa vjerojatno još pada na kavalirske fore, a zbilja mi je važno čim se prije naći s Vama!"
"DA, BAŠ!"
The Game! Počelo je i svi se kotačići opet vrte punom parom, cilj je jasan i privlačan poput sunca. Slijedi igra živaca u kojoj ću ja naravno prvi popustiti i opet povući potez. Red je, kriv sam, zar ne, he,he,he....
Kutija s raskošnom orhidejom i srebrnkasta pozivnica u njoj, odštampana u reljefu u jednom primjerku i natopljena parfemom koji mi je kupila. Srećom, osim s njom nikada ga ne koristim, ikoji parfem, mislim, pa je spreman. Limuzina će čekati na parkiralištu i dovesti je u Restoran na slovenskoj granici, naš prvi restoran. I otvoren samo za nas dvoje taj dan, vrhunski jelovnik, dugi ručak, birana vina, glazba koju voli.... Trebala bi imati dojam da je zakoračila u predvorje raja, izravno u svoje želje!Naravno, posreći li mi se, i rasplamsani kamin na katu, uz medvjeđu kožu, šampanjac i čokoladne praline.
Nije odbila, zapravo uopće nije reagirala, dakle utvaraću si da će jednostavno sići i ući u limuzinu, da mi je plan s osnovama. Ohrabruje me i dojam "dostavljača" za ovu priliku, dobrog prijatelja u čije se iskustvo i psihološke procjene prilično pouzdajem. Kaže da bi stavio ponešto novca na okladu u moju korist, na temelju smješka prije nego li je uopće otvorila kutiju, pa.... I morao mi je on to odraditi zato da budem siguran da će joj dospjeti izravno u ruke, da slučajno ne zapne kod tajnice... Na odlasku nije izdržao i preko ramena me upitao suženog pogleda...i ti si se to zbilja usudio odbiti...i otišao vrteći glavom!
Eto, sada odbrojavanje....
