subota, 25.10.2008.
Desert
Pogodile ste, zar ne, nije odoljela slastičarni.... Ili smo samo igrali istu igru, s dva različita kraja i posve izvjesnim ishodom? Je li ženama koje su u jednom trenutku već odlučile jako smiješno kada mi nastavljamo igru, zavođenje, kada ne prepoznamo trenutak kada za to više nema potrebe??
Uglavnom, kada smo ušli i kada se opušteno zavalila u duboki naslonjač, pustivši da joj zelekasta suknja metalnog sjaja klizne do pola bedra, pa zatim to još naglasila prebacivanjem noge preko noge, ja jesam prepoznao trenutak...baš kao i poseban pogled ispod trepavica kada sam joj dodavao kavu! Obožavam svilene čarape.... Nije bilo vrijeme za razgovor...mogao sam joj tek dopustiti gutljaj kave i zatim sam je podigao na plesni podij....glazba.... sentiši, naravno...Odmah se privila kao da je moja, kao da stalno tako plešemo, dopustila mi da osjetim tvrdoću njezinih bradavica, mekoću grudi u čipkastom grudnjaku koji sam odozgo prilično dobro vidio...tako lijep kontrast tamnih grudi i bijele čipke! Brzo, mislim prije kraja prve pjesme, ruka mi je kliznula niže i obuhvatila oblu, tvrdu stražnjicu. Tek se još malo privila, spustila mi glavu na rame...mežda malko zelelujala kukovima...ili mi se samo učinilo. Nisam uspio sakriti iznenađenje, blagi trzaj ruke, kada sam otkrio neočekavano blago pod suknjom! Dugo, predugo, nisam napipao haltere...podigla je glavu, vragolasto se nasmiješivši. Dala mi priliku da spustim svoje usne na njene...tek trenutak oklijevajući, otvorila ih je i ruke drugačije obavila oko moga vrata...ponudila se sasvim, zatvorila oči i nastavila ples u mojim rukama, tijesno priljubljena svakim centimetrom uzbuđujućeg tijela! Morao sam polako prstima podizati suknju, zavući ruku, uvjeriti se izravno, osjetiti vrelu kožu iznad hladne svile. Izluđivala me je, znala je to i jako uživala u tome... Mislim da dugo neću zaboraviti prizor tamnog, zavodljivog, ženskog tijela, obavijenog tek čipkastim grudnjakom i gaćicama...čarobnih nogu u svilenim čarapama i zelenim štiklama. Prizor čak ljepši od idućeg...tog posve golog tijela izvijenog na tamnoj posteljini, ukrašenog jednim od najljepših osmjeha, bljeskanjem, kod ove prigušene rasvjete, niske nestvarno bijelih zuba....
Samo ćeš gledati...ha,ha,ha... Da, mogao bih i samo gledati...dugo... Nisam, naravno...tko bi odolio okusiti sve što mi je bilo ponuđeno...i više od toga, što me željno, vruće, oblo i napeto jedva iščekivalo...Tko bi odolio ne zaroniti u te tajanstvene dubine , ne razigrati ju sasvim, ne osjetiti kako joj srce sve brže tuče, kako joj poigravaju mišići na trbuhu, bedrima...kako se sve jače izvija u leđima, usisava me najdublje što je moguće, počinje proizvoditi duboke, grlene, ne sasvim kontrolirane zvukove...osjetiti najljepšu igru njene unutrašnjosti, grč i nestvarni pogled, stezanje usnica i lelujanje kose lijevo desno....raj osjetiti, rječju... Toliko lijep da sam morao stati i opet samo gledati...minutu, dvije, prije nego li nježno natjeram da se okrene, ponudi mi se sasvim otvorena, s glavom duboko u jastuku, preda se...sasvim voljna i željna da nastavim, da se podjednako uzbudljivo poigram guzom u rukama i da je istovremeno tako dobro osjetim na njemu! Kao da je njime mogu podići...kao da sam u samom središtu njezinog bića..kao da je diram izravno u mozak.... Ili ona mene....
Kasnije..šampanjac, malo smijeha, jedan vrlo zahvalan poljubac...i tek malko prebrzi odlazak u kupaonicu...za moj ukus, mislim! Pa nitko nije savršen , a?
