easy

utorak, 31.10.2017.

jednom pričopričcu




da znam, napisala bih p r i č u

o 1. pričopričcu, kojeg sam upoznala
eh, da znam

kakva bi to priča bila, o sljemenu, o sjemenkama
i vodovodnim cijevima

samo da znam,
ispričala bih priču,

kako su u mojoj ulici upravo srušili bagerom
jednu kuću, i on, da je vidio taj događaj

sigurno bi raširenim očima gledao,
pa bi mu
prašina ušla u oči,

uh, nije lako to gledat...

nekome su srušili konak.







- 14:17 - Komentari (0) - = - #
- 10:03 - Komentari (0) - = - #

nedjelja, 29.10.2017.

homage živom pjesniku





ne mogu biti pjesnik, kao ti
ali se mogu veseliti iza pola noći novom danu
ili se tužiti
ili plakati brojeći bambuse iz djetinjstva
ti si pristojna duša
a neki su tek parovi prljavih obraza koji grebu kišu
u prekidu, od pojavljivanja te slike i naličja
sjetila sam se tučka i klitorisa koje je jedan drugi pjesnik
volio opisivati
ali ti uzgajaš nazočnost dalekih obala u meni
i ja se tada skrivam od oporih zvukova
područnih krilatih fasada
tik preko ulice bdiju žrtvenici ogoljele rulje
kako već zovu ove bijedne ljudske zakulisne igre
a ti si kao spomenik
ne mičeš se samo izvana
moj mamurni apolon postaje žrtvom krovopokrivača
i skrivaju ga na tavan
zamišljam da su novi naraštaji prozirni
jer ne žele živjeti od sramote predaka
i, oni se okreću
kontra antenama otužnog bljeska memorije








- 00:27 - Komentari (5) - = - #

četvrtak, 26.10.2017.




ja mogu bez tebe,
i ne mogu

ostavi mi barem sjaj

i neću te nikada pitati gdje si



- 02:53 - Komentari (8) - = - #

ponedjeljak, 23.10.2017.


samo jedna žuta noć, i lišće je već napola palo
od jučer, najnemirniji barbar na užarenom vjetru
a danas, u skrivenoj uvali
razbludno mami

nadolijevaš mi nakupine češće, ne sluteći da su se ispraznile
ostalo je samo ime. iz kiša bi se htjeli vaditi zaboravi
a u cik zore pretrpani asfalt izbrazdan se tuži na preteške kotače

gazi se lišće, ali se pazi, da se što manje nagazi
jer, kao da još nije umrlo, kao da je živo
boje su slične kaputima od kuhane vune
naši zagrljeni baloneri šeću umjesto nas

krive se, nabiru, lome po šavovima, klepeću, guraju se s kišobranima
kakva pobunjenička slika meteži
cvatnja crvene boje
a unutra, zadimljeni lokali
mogao bi po mirisu biti i neki vlažan seoski zid, oslikan vinogradarkama
i vinovom lozom
i prozorom na sredini, sa bijelim drvetom i plavim nebom
u onom mračnom kutu.

stepenice su već nagrižene vremenom

a onda miris pečene štrudle od jabuka, sve ukroti,
već zaboravljeno ime nekog sveca smješka se iz uvelog okvira

najednom, tiha noć, kao da će svaki čas zalepršati snijeg
od oštrine, miris ide prema gusjenicama, glistama,
divljem kestenu
kao onda, sjećaš se, kad si svoju djevojčicu čekao ispred plesne škole
i pisao, pisao, ali nitko te nije razumio







- 00:15 - Komentari (9) - = - #

subota, 21.10.2017.

sve niže, sve mlađe




kada bih mogla, kao slika, bez tvojih poljubaca, njihati se
ljuljati,
dosta vremena bi prošlo do tutnja crvenog sunca i zlatnog purpura.
sve rasijano
bi se utopilo,
umjesto da pliva, kao dijademe, u očima sretnih glumica



m, pa aaaa, pa j, da....

jastuk i obuća sjedobradog fratra, i konop koji šeta
ljudi koji se mole, uz debele svijeće

i, sve je kroz prozor muklo poput noći





- 02:30 - Komentari (9) - = - #

petak, 20.10.2017.







rasijana
i nevješta lica puna žamora
jedu sporo



- 23:54 - Komentari (0) - = - #



prohodne-neprohodne,
noći
nijeme, profili, tvoji, njeni, miješani
zahtjevne figure mjenjača pogleda

odozgo
je more puno gradova
građevina
izrađenih oblika od tijesta
suhog raslinja
u vazama

odozgo
ni stolice drvene ne podliježu ljepoti
i ništa nije nepotrebno
atmosfera šutnje mi je dobro poznata

i gdje bi tada ušle tvoje misli
besposlene
tašte, nego na tržnicu snova
realnijih od bilješki, pospanih zrnaca pijeska

žeđ naročite vrste svedena na najnižu moguću mjeru
predviđena unutrašnjost starog papira
gdje ćeš naći bolju svetkovinu od ove

gdje su zabranjeni strvinarima popravci odjevenih žena
spavanje na ravnome
odjeci kucanja

jedan takav namjerno se zavarava
oprašta kućama, jer ne zna gdje je njegova

sutra ćemo ispreturati sve riječi
i partiture
razvalit ćemo bespomoćne gazdarice i njihovu djecu
isparavat će se lonci i zdjele
lomiti valjušci po tanjurima

travke, cvijeće, i mirisanje osobina je neizvedivo,
u bazenima će izdahnuti naročite vrste podbradaka





- 00:25 - Komentari (0) - = - #

četvrtak, 19.10.2017.

emocija



ja sam, kao ti
nebrojeno puta sišla s neba
u ruku, mimohodom nadojena

slika uspavljujućeg
tobogana
krikova

krv njegova i tvoja
tiša od tišine

penje se, brza, zaokreće

ja sam kao ti, samo što si ti propustio zvijezde
i u neodgonetnute zamršene svemire gledaš

ponavljam se, znam






- 01:24 - Komentari (0) - = - #

srijeda, 18.10.2017.

duga ()


- 13:58 - Komentari (0) - = - #

jesenja sonata



centar
tišina
susret
zarekli smo se da nećemo izgubiti svijet
mreže dušolova
oko nas
prijesne katedre
i
mi smo kao rtovi
ti i ja
poslušni albatrosi
nesvjesne latice slobode

ti i ja smo
ukorijenjenost svježine
nekad obični tapkaroši

nestale vreline

mi smo prolom valova
dječačkih kontura
istine i plime
konačnih bravura



ti i ja smo
pokošene bale
uzavrele bobe
i ledene berbe


mi smo kosijenke i regoči
molitvenog korijena
obojanih misli
otrovnih promjena





- 00:01 - Komentari (0) - = - #

utorak, 17.10.2017.




jedne, poput ove, noći

krhke orhideje i propupale jabuke
podupirale su

plavost
neba
i strune što su se nizale pod krakovima
zvijezda
kao kapi
a modrini nije preostalo, nego da se sklupča
i pod prozorom
zaspe



- 01:52 - Komentari (0) - = - #



gondole, fontane, noći
i oči
ptice se poje i polijeću
























- 01:35 - Komentari (0) - = - #

ponedjeljak, 16.10.2017.


osjeti (množina)

moje umirujuće tijelo
i tvoje
jelo je mnogima
zato ne zausti
ne
pustinjaci se ovlaš dodiruju
ponekad bespotrebno
ponekad ništavno
ponekad golo
i tada
neizostavno
oni su opet tu
kako govore
kako plješću
kako sriču slogove, pa pozadinski
se vraćaju
tako prolaze
zrna smiješnih pometenih ulica
i ostaju u sjećanju



















- 05:22 - Komentari (0) - = - #

subota, 14.10.2017.

promjene




.izašao
kroz noć, pa
k sjenama







- 23:53 - Komentari (2) - = - #

petak, 13.10.2017.




svetost je uglavnom poput nas
mi smo uglavnom poput pčela
zalihama
kao čarobnjacima
štipamo
i bacamo se u nezamislive, nove
zemljane posude
promijenjenog oblika azurno si titrao u meni
nakon toga
ne pripadam nikad više
samo sebi
i, nikad više
drugome








- 01:56 - Komentari (7) - = - #

srijeda, 11.10.2017.

vizija




vizija u sljepoći pati
u tišini nema ogranka
na padinama se diže
dolje
zeleni ljudi prebiru jutro
zrak, dah, i misli
lutaju pjesmom
u kućama su pravila
mnogih izdavača












- 05:52 - Komentari (2) - = - #

krov nad glavom


svjetlucaju mi štokovi vrata
vrata i podovi
mrak na prozoru
a niz padinu su odlutala sjećanja
i vijore se ulicama
velegrada
na tornjevima zgrada
dah potrošenog motora luta po mjesecu
i kacige s njega
padaju
negdje je bijelo tvoje nebo, u mom mozgu
kao da putuju putanje slave umrlih
nema dana
koji šuti o tome i koji ti ne prilazi
i brza hrana sa ljutim prilogom
iskuhktava ti se iz usta
a crni prsti od vrućeg kestena
crtaju po licu
boje ratnika, sve je ostalo među prugama
i zvukovi
tramvaja
i nadzemnih vlakova

102.
gdje ćemo, ne nestani
proizvođači strojeva će nam
dati nadnice za noć

katkad i zastrašujuće zračne luke
treba ostaviti pjevu ševa

a mi ćemo cvrčcima, među nisko raslinje
i među lavande, i među smilje

ne nestani, koraci tvoji moru će se klanjati
dok će sol nam ljubiti uznemirene laktove

ne zaspi, ne obnažuj suputnike
svježi povjetarac noćas će bdjeti
uzrok svih tih događanja
(tako je jebeno
labav)
su spušteni oblaci i mojeplavo srce

gdje ćemo, ne nestani
sve je spremno za ulogu koja ne valja
lažirani su nebrojeni dokazi
tvoje nevinosti

prema izlazu ide zajednički dokument
o predaji

ne nestani, ne obnažuj, smrznuti grad
je zaboravio na nas

gdje ćemo










- 03:35 - Komentari (12) - = - #

ponedjeljak, 09.10.2017.




potezi konačnosti
u bezdan
znam da je neophodno
odustati




- 03:20 - Komentari (6) - = - #

103.




darivanje noći



- 02:14 - Komentari (0) - = - #

petak, 06.10.2017.




101.

nezasitno pustošiš gloksinije

beskorisno prevrćeš trave

26.

usnuli dani, pretvoreni u riječi pjesme pjesnika otpočinule
u kaležima svijesti, svjetlucaju
lopoč u čipki spava, uživa mjedena poštapalica iz prošlosti

pogrbljen starac morem šeta
odjednom, sjetili smo se zvijezda
jedini pravi mir pluta iz klice koja se zove čovjek
i umata noći, i zore, i staze

u roditeljsku nepresušnu ljubav

zamrli plamičak nade ponovo se budi
u sjenama ukalupljene izgubljene paranavike

lakomislena sjeta je ostarjela maslina







- 00:50 - Komentari (4) - = - #

četvrtak, 05.10.2017.








- 00:21 - Komentari (0) - = - #

srijeda, 04.10.2017.









- 09:20 - Komentari (5) - = - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se