Layout: Lennon



baby,..
easy




foto:net


p


w












foto: marc sendra martorel








Svibanj 2018 (12)
Travanj 2018 (7)
Ožujak 2018 (11)
Veljača 2018 (11)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (12)
Studeni 2017 (10)
Listopad 2017 (19)
Rujan 2017 (17)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (13)
Lipanj 2017 (21)
Svibanj 2017 (10)
Travanj 2017 (18)
Ožujak 2017 (14)
Veljača 2017 (20)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (24)
Listopad 2016 (24)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (19)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (18)
Svibanj 2016 (12)
Travanj 2016 (23)
Ožujak 2016 (19)
Veljača 2016 (16)
Siječanj 2016 (12)














































jednom pričopričcu
utorak (31.10.2017.)




da znam, napisala bih p r i č u

o 1. pričopričcu, kojeg sam upoznala
eh, da znam

kakva bi to priča bila, o sljemenu, o sjemenkama
i vodovodnim cijevima

samo da znam,
ispričala bih priču,

kako su u mojoj ulici upravo srušili bagerom
jednu kuću, i on, da je vidio taj događaj

sigurno bi raširenim očima gledao,
pa bi mu
prašina ušla u oči,

uh, nije lako to gledat...

nekome su srušili konak.









  • komentari
  • homage živom pjesniku
    nedjelja (29.10.2017.)





    ne mogu biti pjesnik, kao ti
    ali se mogu veseliti iza pola noći novom danu
    ili se tužiti
    ili plakati brojeći bambuse iz djetinjstva
    ti si pristojna duša
    a neki su tek parovi prljavih obraza koji grebu kišu
    u prekidu, od pojavljivanja te slike i naličja
    sjetila sam se tučka i klitorisa koje je jedan drugi pjesnik
    volio opisivati
    ali ti uzgajaš nazočnost dalekih obala u meni
    i ja se tada skrivam od oporih zvukova
    područnih krilatih fasada
    tik preko ulice bdiju žrtvenici ogoljele rulje
    kako već zovu ove bijedne ljudske zakulisne igre
    a ti si kao spomenik
    ne mičeš se samo izvana
    moj mamurni apolon postaje žrtvom krovopokrivača
    i skrivaju ga na tavan
    zamišljam da su novi naraštaji prozirni
    jer ne žele živjeti od sramote predaka
    i, oni se okreću
    kontra antenama otužnog bljeska memorije










  • komentari
  • četvrtak (26.10.2017.)




    ja mogu bez tebe,
    i ne mogu

    ostavi mi barem sjaj

    i neću te nikada pitati gdje si





  • komentari
  • ponedjeljak (23.10.2017.)


    samo jedna žuta noć, i lišće je već napola palo
    od jučer, najnemirniji barbar na užarenom vjetru
    a danas, u skrivenoj uvali
    razbludno mami

    nadolijevaš mi nakupine češće, ne sluteći da su se ispraznile
    ostalo je samo ime. iz kiša bi se htjeli vaditi zaboravi
    a u cik zore pretrpani asfalt izbrazdan se tuži na preteške kotače

    gazi se lišće, ali se pazi, da se što manje nagazi
    jer, kao da još nije umrlo, kao da je živo
    boje su slične kaputima od kuhane vune
    naši zagrljeni baloneri šeću umjesto nas

    krive se, nabiru, lome po šavovima, klepeću, guraju se s kišobranima
    kakva pobunjenička slika meteži
    cvatnja crvene boje
    a unutra, zadimljeni lokali
    mogao bi po mirisu biti i neki vlažan seoski zid, oslikan vinogradarkama
    i vinovom lozom
    i prozorom na sredini, sa bijelim drvetom i plavim nebom
    u onom mračnom kutu.

    stepenice su već nagrižene vremenom

    a onda miris pečene štrudle od jabuka, sve ukroti,
    već zaboravljeno ime nekog sveca smješka se iz uvelog okvira

    najednom, tiha noć, kao da će svaki čas zalepršati snijeg
    od oštrine, miris ide prema gusjenicama, glistama,
    divljem kestenu
    kao onda, sjećaš se, kad si svoju djevojčicu čekao ispred plesne škole
    i pisao, pisao, ali nitko te nije razumio









  • komentari
  • sve niže, sve mlađe
    subota (21.10.2017.)




    kada bih mogla, kao slika, bez tvojih poljubaca, njihati se
    ljuljati,
    dosta vremena bi prošlo do tutnja crvenog sunca i zlatnog purpura.
    sve rasijano
    bi se utopilo,
    umjesto da pliva, kao dijademe, u očima sretnih glumica



    m, pa aaaa, pa j, da....

    jastuk i obuća sjedobradog fratra, i konop koji šeta
    ljudi koji se mole, uz debele svijeće

    i, sve je kroz prozor muklo poput noći







  • komentari
  • petak (20.10.2017.)







    rasijana
    i nevješta lica puna žamora
    jedu sporo





  • komentari
  • petak (20.10.2017.)




    prohodne-neprohodne,
    noći
    nijeme, profili, tvoji, njeni, miješani
    zahtjevne figure mjenjača pogleda

    odozgo
    je more puno gradova
    građevina
    izrađenih oblika od tijesta
    suhog raslinja
    u vazama

    odozgo
    ni stolice drvene ne podliježu ljepoti
    i ništa nije nepotrebno
    atmosfera šutnje mi je dobro poznata

    i gdje bi tada ušle tvoje misli
    besposlene
    tašte, nego na tržnicu snova
    realnijih od bilješki, pospanih zrnaca pijeska

    žeđ naročite vrste svedena na najnižu moguću mjeru
    predviđena unutrašnjost starog papira
    gdje ćeš naći bolju svetkovinu od ove

    gdje su zabranjeni strvinarima popravci odjevenih žena
    spavanje na ravnome
    odjeci kucanja

    jedan takav namjerno se zavarava
    oprašta kućama, jer ne zna gdje je njegova

    sutra ćemo ispreturati sve riječi
    i partiture
    razvalit ćemo bespomoćne gazdarice i njihovu djecu
    isparavat će se lonci i zdjele
    lomiti valjušci po tanjurima

    travke, cvijeće, i mirisanje osobina je neizvedivo,
    u bazenima će izdahnuti naročite vrste podbradaka







  • komentari
  • emocija
    četvrtak (19.10.2017.)



    ja sam, kao ti
    nebrojeno puta sišla s neba
    u ruku, mimohodom nadojena

    slika uspavljujućeg
    tobogana
    krikova

    krv njegova i tvoja
    tiša od tišine

    penje se, brza, zaokreće

    ja sam kao ti, samo što si ti propustio zvijezde
    i u neodgonetnute zamršene svemire gledaš

    ponavljam se, znam








  • komentari
  • srijeda (18.10.2017.)

    duga ()




  • komentari
  • jesenja sonata
    srijeda (18.10.2017.)



    centar
    tišina
    susret
    zarekli smo se da nećemo izgubiti svijet
    mreže dušolova
    oko nas
    prijesne katedre
    i
    mi smo kao rtovi
    ti i ja
    poslušni albatrosi
    nesvjesne latice slobode

    ti i ja smo
    ukorijenjenost svježine
    nekad obični tapkaroši

    nestale vreline

    mi smo prolom valova
    dječačkih kontura
    istine i plime
    konačnih bravura



    ti i ja smo
    pokošene bale
    uzavrele bobe
    i ledene berbe


    mi smo kosijenke i regoči
    molitvenog korijena
    obojanih misli
    otrovnih promjena







  • komentari
  • utorak (17.10.2017.)




    jedne, poput ove, noći

    krhke orhideje i propupale jabuke
    podupirale su

    plavost
    neba
    i strune što su se nizale pod krakovima
    zvijezda
    kao kapi
    a modrini nije preostalo, nego da se sklupča
    i pod prozorom
    zaspe





  • komentari
  • utorak (17.10.2017.)




    gondole, fontane, noći
    i oči
    ptice se poje i polijeću


























  • komentari
  • ponedjeljak (16.10.2017.)


    osjeti (množina)

    moje umirujuće tijelo
    i tvoje
    jelo je mnogima
    zato ne zausti
    ne
    pustinjaci se ovlaš dodiruju
    ponekad bespotrebno
    ponekad ništavno
    ponekad golo
    i tada
    neizostavno
    oni su opet tu
    kako govore
    kako plješću
    kako sriču slogove, pa pozadinski
    se vraćaju
    tako prolaze
    zrna smiješnih pometenih ulica
    i ostaju u sjećanju





















  • komentari
  • promjene
    subota (14.10.2017.)




    .izašao
    kroz noć, pa
    k sjenama









  • komentari
  • vizija
    srijeda (11.10.2017.)




    vizija u sljepoći pati
    u tišini nema ogranka
    na padinama se diže
    dolje
    zeleni ljudi prebiru jutro
    zrak, dah, i misli
    lutaju pjesmom
    u kućama su pravila
    mnogih izdavača














  • komentari
  • krov nad glavom
    srijeda (11.10.2017.)


    svjetlucaju mi štokovi vrata
    vrata i podovi
    mrak na prozoru
    a niz padinu su odlutala sjećanja
    i vijore se ulicama
    velegrada
    na tornjevima zgrada
    dah potrošenog motora luta po mjesecu
    i kacige s njega
    padaju
    negdje je bijelo tvoje nebo, u mom mozgu
    kao da putuju putanje slave umrlih
    nema dana
    koji šuti o tome i koji ti ne prilazi
    i brza hrana sa ljutim prilogom
    iskuhktava ti se iz usta
    a crni prsti od vrućeg kestena
    crtaju po licu
    boje ratnika, sve je ostalo među prugama
    i zvukovi
    tramvaja
    i nadzemnih vlakova

    102.
    gdje ćemo, ne nestani
    proizvođači strojeva će nam
    dati nadnice za noć

    katkad i zastrašujuće zračne luke
    treba ostaviti pjevu ševa

    a mi ćemo cvrčcima, među nisko raslinje
    i među lavande, i među smilje

    ne nestani, koraci tvoji moru će se klanjati
    dok će sol nam ljubiti uznemirene laktove

    ne zaspi, ne obnažuj suputnike
    svježi povjetarac noćas će bdjeti
    uzrok svih tih događanja
    (tako je jebeno
    labav)
    su spušteni oblaci i mojeplavo srce

    gdje ćemo, ne nestani
    sve je spremno za ulogu koja ne valja
    lažirani su nebrojeni dokazi
    tvoje nevinosti

    prema izlazu ide zajednički dokument
    o predaji

    ne nestani, ne obnažuj, smrznuti grad
    je zaboravio na nas

    gdje ćemo












  • komentari
  • ponedjeljak (09.10.2017.)




    potezi konačnosti
    u bezdan
    znam da je neophodno
    odustati






  • komentari
  • 103.
    ponedjeljak (09.10.2017.)




    darivanje noći





  • komentari
  • petak (06.10.2017.)




    101.

    nezasitno pustošiš gloksinije

    beskorisno prevrćeš trave

    26.

    usnuli dani, pretvoreni u riječi pjesme pjesnika otpočinule
    u kaležima svijesti, svjetlucaju
    lopoč u čipki spava, uživa mjedena poštapalica iz prošlosti

    pogrbljen starac morem šeta
    odjednom, sjetili smo se zvijezda
    jedini pravi mir pluta iz klice koja se zove čovjek
    i umata noći, i zore, i staze

    u roditeljsku nepresušnu ljubav

    zamrli plamičak nade ponovo se budi
    u sjenama ukalupljene izgubljene paranavike

    lakomislena sjeta je ostarjela maslina









  • komentari
  • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>