02.12.2020., srijeda

Hobotnica

Kao neka podivljala hobotnica, u obliku mandale, svemir nas rađa na raznim vrškovima svojih pipaka. I kad pleše, mi se vrtimo na vršcima, pomičemo ih, imamo povratnu spregu, moć da i mi mičemo udom hobotnice. Imamo vezu sa samim centrom, a u centru je sunce. I tako hobotnica pleše, dok stalno niču novi udovi i stari otpadaju, u beskrajnom plesu, di se mi na vršcima pipaka dodirujemo jedni s drugima. S nekima se samo dodirnemo, dok se s nekim drugima splićemo, vežemo se, pravimo piruete, gradimo nevjerovatne pletenice i uživamo u toj beskrajnoj igri. Hobotnica pumpa energiju, mi ju također vraćamo nazad i povratna sprega je besprijekorna. Svaka nova injekcija energije mijenja nas, svaka naša povratna energija mijenja ostatak hobotnice. S vremenom, kad se udaljimo, ne možemo vidit ni centar hobotnice, ni njegovu blizinu, pa se rapsravljamo ili nagađamo šta je to šta je u centru i postoji li uopće. Dok plešemo, lagano obasuti bolom, ali još suptilnije nošeni valovima užitka. Jer hobotnica je vibrirajući orgazam, koji se stalno osjeća i stalno plovi. Čak i kad mrzimo energiju koja nam dolazi iz hobotnice, kad želimo presjeći svoj pipak i nestati, jer ne možemo dalje, čak i tad, ako imamo moć da pogledamo u dubinu, doživljavamo taj vibrirajući orgazam koji nas nosi.


- 20:50 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Tajne

Da napomenem, ja izvorno pišem na blogger.ba, tako da blogeri koje spominjem ovdje nisu sa ovog blogera.

Inspirisa me post od NKTB na ovu temu. Nešto mi sad zanimljivo razmišljat o ovome. Naime, tajne. Tajne kao fenomen, šta imaju za reć o nama i šta mi mi mamo reć o njima. Prva asocijacija na ovo mi je jedan eksperiment koji san vidija, radilo se o hrani i hijenama. Stavili su hijenama hranu i sakrili je, al prije toga su jednom niže rangiranom mužjaku u hijerarhiji pokazali di ta hrana stoji. I taj mužjak je čeka cilo vrime kako ovi ostali njuše, traže hranu al je ne mogu nać. Kad su se počeli udaljavat, on je osta tu, da bi, kad je već došlo do sigurne udaljenosti između njega i čopora, brzinski otiša do komada mesa, pojeo ga i vratija se u čopor. Ovaj mužjak hijene je zna za tajnu, i iskoristija je to znanje da, iako je niže rangiran, dođe do hrane. Nešto računam, da to nije korijen nastanka i ovih naših ljudskih tajni, da smo evolucijski razvili tajne kako bi sebe uzdigli u bolju poziciju u društvu? Ili kako bi se prosto okoristili? Ali, to je samo teorija.

Ono što nam tajne govore je to da smo dobrim dijelom još uvik ostali kao plemensko društvo. U plemenima (doduše kako kojem, al eto) se kršenje nekog tabua zna kažnjavati izgonom iz plemena. Tako da, ako kršiš neki tabu, radiš to tajno i ako ćeš to nekome reć, to triba ostat tajna. Tako je to ostalo do dan danas, ono što je društveno neprihvatljivo, kontroverzno, postaje tajna. To može bit obična tajna, tipa neko prevari muža/ženu i povjeri se nekom, to je tajna. Ali da monogamija nije dominantan koncept odnosa u našem društvu, ne bi bilo potrebe da to bude tajna. Također neko ko puši travu će kod nas to morat radit tajno, dok u državama di je to legalno, se neće krit. Tako kad se gleda, društvo dobrim dijelom uvjetuje šta će postat tajna a šta neće. Kada kršimo norme koje je društvo postavilo, radimo to tajno, kao i ljudi iz plemena.

No, postoje i druge tajne. Recimo tajna društva. To su, barem po onome što se da čut i saznat, društva koja imaju agendu da prisvoje moć u društvu i organiziraju se tajno, jer je to jedini način kako mogu ostvarit svoje ciljeve. Tu također ulazimo u sferu moći u društvu, kako se moć dobiva, kako se njome upravlja i slično. I bez tajnih društava, moć se često raspodjeljuje između manje grupe ljudi, koji djeluju bez znanja većine, mada se sada u demokratskim društvima glumi iskrenost, u stvarnosti, iza izabranih predstavnika država, redovito stoje razni lobiji i slično, stoje nečiji interesi, koji su tajni, jer niko ne želi da se zna ko je u pitanju. Samim znanjem da, recimo, neka kompanija financira kampanju Joe-a Biden-a, ta kompanija može doć na zao glas, mogu se možda dić protesti protiv te kompanije ukoliko se otkrije da ima nekog "prljavog veša" i slično. Tako da, dosta toga što se rutinski odvija u društvu je u suštini tajno.

No, postojanje tajni ukazuje na još jednu stvar o nama ljudima. A to je, na našu krhkost i međuzavisnost. Ovisimo jedni o drugima, i u toj ovisnosti, bitno je da se svidimo onim drugima, da imaju pozitivno mišljenje o nama. Inače, kršenje tabua nas dovodi u situaciju di smo ugroženi. Uzmimo primjer Severininog pornića koji je pušten u javnost. Sramota zbog toga je Severinu bacila u očaj, mada je to u biti jedna obična stvar, seks, kao da se drugi ljudi ne jebu? Tako da, u tajnama vidimo i licemjerje, u biti je jedno ponašanje dozvoljeno i svak zna da se radi, ali dok je tajno, dok nije u očima javnosti. Ovde mi pada na pamet i post od Seline Kyle, o životu u Dohi, gdje se ljudi tajno napijaju i seksaju i to je ok, dok god nije pred očima javnosti, dok god to nije javno.

Ja kad sagledan, tajne su također jedna vrsta laži. Imamo nešto u vezi nas što ne želimo da drugi znaju i krijemo to. U slučajevima da su naše lične tajne, da nisu tajne koje čuvamo jer su nam ih drugi rekli. U biti hinjimo da smo nešto što nismo, mada često, tajne budu i stvari koje su teške i bolne i koje nisu neka sebična laž. Tako npr žena koja je silovana kao tinejdžerica od strane tipa svog ujaka, to će držat ko tajnu jer će je ili bit sram priznat da se desilo, ili će se bojat toga šta bi joj on moga uradit ako ga izda, ili neće htjet narušavat "obiteljski mir" i slično. U tom kontekstu tajna postaje štetna, mada ipak, ne možemo tek tako reć da ta osoba triba prestat držat tu tajnu, jer nije svak spreman da se nosi s tim da prizna taj zločin, niti su uvjeti svakome povoljni. Dok je neka curica još ovisna o roditeljima, teže joj je reć tu tajnu nego da je samostalna.

Kad se sagleda sve što san napisa, u principu, tajna je kompleksan fenomen, mada dominantno je posmatram kao fenomen koji ima svrhu da nastavimo živit povoljno ili da se probijemo na društvenoj ljestvici. Također je pokazatelj naše slabosti i straha, jer da toga nema, ne bi bilo potrebe i za kakvom tajnom. Možda možemo reć da bi bilo bolje da bude što manje tajni, ali opet, mi ljudi ne bi bili ljudi da nema nekakvih tajni. U nekim slučajevima se triba radit na tome da neke stvari ne budu tajna, tipa homoseksualci, triba se radit na tome da bude manje homofobije kako bi homoseksualci mogli izać u javnost i ponašat se kao i svi mi heteroseksualci. S druge strane, neke tajne mogu bit i ok. Ako roditelji imaju međusobnih problema i neće da dica pate zbog toga, ok je da o tim problemima razgovaraju tajno, dok su dica mala. Tako da, bilo bi dobro da imamo potrebe za što manje tajni, ali kako stvari stoje, dok postojimo, postojaće i neke tajne o nama. :D
- 12:13 - Komentari (6) - Isprintaj - #

01.12.2020., utorak

Nešto

Noći su zvjezdane i gradovi osvijetljeni
Negdje, na razmeđi svjetova, gledaš me
Usamljena si, i usne ti mirišu na želju
Ja
Ja sam mlad i želin te uzet pod ruku
Ja
Ja sam starac sa kosin pogledon koji vidi
koji te vidi

Trnci prolaze kroz tijelo dok duša vibrira
Nekad smo negdje bili zapetljani, u brodovima
Sidra su nam se splela, i nismo mogli krenit
Ti
Ti bila si tako vatrena i željna mene
Ti
Ti bila si vladarica moje mašte
Vladarica koja umije
da zavrti svit

Spleli smo se, gledamo se, zapinjemo u hodu
Na vršku jezika mi osjećaš strah
dok te tražin
Tražin te u sivin noćima i u zelenim livadama
di po misečini vile skitaju i razna noćna bića
sviraju svoje pjesme
Tu, tu naći ćemo misto za počinak
Jer tu, tu pripadamo


- 11:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #

30.11.2020., ponedjeljak

Zaboravljanje

Sitija san se jednog iskustva s prijateljem mi... Kad smo sidili mantrajuć na brigu kraj moje kuće. Pisa san o tome, tada. Kako smo meditirali uz mantru ja sam odjednom uša u neko dublje stanje, vidija fragmente svog identiteta i slično i u jednom momentu san se samo počeja smijat, ničemu. Samo san se smija, kao da je to prirodno, ko da dišem. Kako san ja kreno se smijat, tako je i prijatelj mi i deset minuta smo se samo smijali. Ima san tada potrebu da se duboko zahvalin zemlji, nageja san se da joj se naklonin, ne sićan se jesan li je poljubija il nisan... Tada san baš mlazom ljubavi obujmija prijatelja i reka mu: di god bija i ko god bija, uvik ću te volit. Ovaj post san počeja pisat s dojmom da je ljubav prema mom prijatelju izbijedila. Bar ovako, površno kad gledan, jeste, al kad se sjetin tog iskustva, kao da se vrati svom silinom... Ali ovako, svakodnevno, jednostavno ne osjećan tu ljubav tako ko tada. Da li sve s vremenom blijedi? Pa i ljubav? Ili samo zaboravimo na nju, a ona živi u nama? Ja iman dojam da svako jako iskustvo koje smo proživili ostavlja duboke tragove u nama, ali svakodnevnica je takva da se stvari pomalo zaboravljaju, miču se iz fokusa.

Čitam knjigu Joe-a Dispenza-e: "You are the placebo". Ispočetka san počeja čitat s nadom da ću nać neke praktične savjete da prebrodim ovo svoje stanje, ali kako nastavljam (sad sam na 80 i nekoj stranici) čini mi se da je tipična new age literatura i sumnjivo mi je dosta toga što je on naveja u knjizi. Pazite, bazično se ja slažem sa načelom koje on gorljivo zagovara, a to je da umom možemo mijenjat stanje u tijelu i slično. Ali u knjizi je bukvalno opisano samo na fazon, "misli pozitivno i biće ti pozitivno, misli negativno i biće ti negativno". Opisuje kako ljudi ozdravljaju od depresije samo zato što viruju da placebo tableta koju su uzeli im pomaže pri ozdravljenju. Ajd za fizičku bolest, da se tako liječi, ali psihičke probleme, da riješiš samo tako što viruješ da ćeš ih izliječit, bez prolaska ikakvih procesa, bez suočavanja sa potisnutim emocijama, bez svega toga, samo popiješ placebo i ono, procvijetaš nakon toga, to mi je poprilično naivno... Pročitaću knjigu do kraja, kad san već krenija, al skeptičan san prema onome što piše... Šteta, bija san se ponada da će knjiga bit dobra. Imaju neke meditacije na kraju knjige, pa bar ću to vidit, vridi li išta. Mada, sumnjam. Možda triban vjerovat da će bit dobre meditacije, pa će i bit? :D
- 13:33 - Komentari (15) - Isprintaj - #

29.11.2020., nedjelja

O percepciji... i još o svačemu

Imam ja tu jednu prijateljicu koja općenito gleda na život kao na sranje. Misli kako su jedino budale sretne i da je život generalno gledano patnja. Msm zauzima taj stav, da je život sranje. Njoj je uglavnon bija sranje. Patila je odrastajuć u disfunkcionalnoj obitelji i malo je reć da ju život nije mazio. Međutim, koliko god da upada u krize, a upada u krize, nekako se digne i gura dalje. Valjda je drži jaka volja za životom. Mada se uglavnom prepušava, travom da se razumijemo, a bilo je tu prije i kemije, sad msm da nema i tako. I ja ovako razmišljam, ako si baš uvjeren da je život sranje, da li je moguće da otkriješ da život možda i nije sranje? Ili je baš po onom New Age, Louise Hay principu, da ako se postaviš da je sranje da će ti i bit sranje? Ovo je lajt uvod u ovaj post.

Sljedeća stvar koju ću pisat je malo kontroverznija, a to je samoubistvo. Sam san zna bit suicidalan, ovako, mentalno, al nikad ne bi to moga učinit ni doć blizu tome da učinim suicid. Koliko god da patim ja znam da je život lip i da srića postoji. Možda iman sriću pa san odrasta u normalnim uvjetima, pa to znam. Možda bi to zna i da san odrasta u drukčijin uvjetima. Ne znan. Da bi se čovik ubija, bar po ovome što ja vidin, potribno je da se nađe u situaciji da misli da mu život više ništa ne vridi. Da ne mere ništa više izvuć ni iz sebe ni iz života. Ili da bude toliko sluđen da ga afekti preuzmu i da to odradi. Ono što ja vidin na sebi, je da se ne mogu ubit dok god volim. Dok god postoji i jedna stvar koju volin u ovom životu, neću se moć ubit. A ima momenata kad bi volija da se mogu ubit. Mislin da je također, za samoubojstvo potrebna poprilična odvojenost od vlastitog bića, jer svako po prirodi voli da živi. Mora se dobro zaplest u intelekt i u koncepte, da bi se moga ubit. Mada široka je tema, i ima raznih razloga za samoubojstvo.

Treća stvar koju mogu spomenit, je da nakon svega i svačega što san zadnjih godina proša (i prolazin) san svjestan da je zlo stvarno i da postoji. Postoji, baš zlo. I kvaka je što zlo ne postoji u vakumu, nego u kontekstu naših životnih izbora, put dobra je teži put nego put zla. Put zla je na prvu privlačniji i nudi olakšanje. Zapravo, nudi mržnju, koja će te odvojit od boli. Ako nisi u stanju da se suočiš sa svojom boli i traumama, te svakakvim beštijama iz svoje psihe, moš lako skrenut u zlo. I zlo može bit baš napast, mene je, dok san bija na psihijatriji hvatalo bukvalno da tonen u pakao i da mi dolazi da kažem da prihvaćan Sotonu i da se podredim njemu. Mada, taj "Sotona" je bija dija mene, nisan ga percipira ko nešto izvan sebe. Pakao je također bija stanje mog uma. Moga san se borit protiv tog tonjenja u pakao jedino putem Ljubavi, koliko god težak taj put bija. Taj put je vodija u suočavanje sa sobom i potisnutim traumama, ili traumi, ne znam jer ni dan danas nisan doša u kontakt s tim u sebi.

Neman neku općenitu namjeru s ovim postom, samo da pokažem na neka svoja otkrića i spoznaje. Uglavnom, ovo šta prolazin mi je dalo puno spoznaja, a ja ipak, sumnjan da će od mene bit nešto i da ću uspit koristit te spoznaje. Ja san tip koji je izrazito govorljiv, i pasala bi mi neka govornička zanimanja, također strastven san u djeljenju svog znanja. Ako isplivan nekad iz ovog stanja, volija bi ljudima prenosit sve ovo što san doživija i dat im bar neku mentalnu mapu kako da navigiraju kroz ovo minsko polje od psihe. Samo, ja ne virujen u sebe. Ja virujen da neman snage da ovo prođen. Neće me kako ja hoću, a ja neću kako ono hoće. I tu stvar staje. Status quo mi je sve teže održavat, a voda će morat prevalit u jednom pravcu... Tako da, šta će bit, vidićemo.
- 10:22 - Komentari (7) - Isprintaj - #

28.11.2020., subota

Neki novi ljudi

Neki novi ljudi hodati će ovom zemljom.
Neki novi ljudi, novog shvatanja.
I ljubit će, oh, kako će ljubit.
I voljet će, oh, kako će samo voljet.

Neki novi ljudi cjeniće to što imaju na ovom planetu.
Neki novi ljudi disaće sa stablima, igraće se sa životinjama
voljet će svako predivno i najsitnije biće koje živi

Neki novi ljudi biće ranjivi i otvoreni
Neki novi ljudi iz svoje ranjivosti i boli će izvlačit najveću snagu
I ljubit će, oh, kako će ljubit
I voljet će, oh, kako će samo voljet

Neki novi ljudi biće zagrljaj za svaku prolivenu suzu
Neki novi ljudi biće stisak ruke za svaki grč u želucu
Neki novi ljudi biće riječ utjehe za svaku izgubljenu bitku
Neki novi ljudi biće rame za plakanje za svaku životnu bol

A da bi ti neki novi ljudi došli, moramo mi
kamen po kamen, zrno po zrno
mijenjat sebe, da jednog dana mi, polako
prerastemo u te nove ljude


- 13:51 - Komentari (7) - Isprintaj - #

27.11.2020., petak

Rascvalost

Rascvala vječnost
Jedne Ljubavi
Jedne želje
Jedne potrebe
Raširila je krila

Rascvala Ljubav
se probija iz njedara prostora
čvrsto udarajući
i šibajući nas po licu
Cijelu jednu
Vječnost

Racvali obrazi
i
Otvorene unutrašnjosti
hrle ka rastvorenom nebu
da ih utaže vremenske suze
da cijelo jedno čudo
otpleše svoj ples
isponova
ispočetka
- 16:32 - Komentari (5) - Isprintaj - #

26.11.2020., četvrtak

Srića

Ima ova jedna Amerikanka koja me je dodala na FB, Ima godinu dana se bila raspitivala o tome kako se meditira, mene pitala i tražila svoje misto di more meditirat. Nismo se puno čuli nakon toga, do ima nekoliko. Naime, ona je sada u međuvremenu postala kao kakav guru, šera statuse, ono tipične new age stvari, mada nađe se i šta pametno u tome šta piše, samo onako, moj dojam je da ona to površno shvaća. To zaključujem po jednom dopisivanju što smo imali u komentarima na jedan moj post na fb. Ono, ima par new age recepata, koje primjenjuje na svaku situaciju. Tipa da odbaciš sve svoje probleme jer je to produkt tvog ega, to je samo priča, moraš napustit, jednostavno prestat pričat sebi svoju priču. To bi meni bilo i ok, da ona prije toga nije rekla da ne mora znat kako mi je, al da ima rješenje. Pa sad, ko je tu lud? Bilo kako bilo, ona je sad sva u tom filmu, entuzijastična je ali i naivna, kao što je new age naivan. Djeluje mi da poprilično tih stvari koje usvoji, usvaja napamet, bez stvarnog proživljenog razumijevanja tih istina. I sad, ugl ne bi bija nikakav problem da ja nisan sebe primjetija kako ja nju gledan kao da je ono, pomalo budalasta, u nedostatku boljeg izraza. S nekom negativnom emocijom krenem posmatrat na to šta ona piše i objavljuje. Onda kad bolje razmislim, što bi meni tu išta bilo negativno? Cura se pronašla u toj priči, živi sretno s tim svim, šta ja iman tu nešto negativno implicirat. U biti bi mi tribalo bit drago zbog nje. Mada mislin da će ju jednom popustit, jer je u svemu tome naivno i poprilično napamet, kao što ju je okrenilo na tu priču, isto ju može okrenit i na neku drugu. Al bilo kako bilo, učin sebe da se radujen tuđoj srići, čak i kad se meni čini da je glupa.


- 18:44 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Ogledalo

Dok god svaki od naših naroda ne prizna zločine koji su činjeni u ime njegove nacije, neće bit napretka na našim prostorima. S tim da poštujem stav da odjebemo prošlost i okrenemo se k budućnosti, to funkcioniše kad su ljudi normalni i kad nemaju predrasuda i mržnje prema drugima. Ja san ipak tip kojeg zanima prošlost i želim da budem pošten prema njoj. Kao neko ko je rođen u hrvatskoj obitelji, mogu reć da osuđujem genocid koji su ustaše provodile nad Židovima, Romima i Srbima, osuđujem Tuđmanovu politiku prema Bosni i Hercegovini u kojoj je podržava komadanje Bosne i Hercegovine, te protjerivanje Srba iz kninske krajine. Osuđujen i višestoljetnju težnju Hrvatskih vladara, a i Hrvata koji su svojatali BiH da pripada Hrvatskoj i koji su tvrdili da su Bošnjaci ustvari Hrvati islamske vjeroispovijesti (da ne spominjem da su cvijeće hrvatskog naroda i slično). Ove sve stvari su na teret Hrvatima koji tribaju priznat.

Btw ovo je vrh


- 10:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.11.2020., utorak

Promjene

Dobra stvar je da se dešavaju promjene. I dešavaju se promjene. Zadnjih dana su se počele slagat puzzle za jednu promjenu koju san nagovještava, ali osjetija tek danas. Nešto se pomaklo u meni. Dok ovo pišen, samo primjećujen kako san zatvoren sam u sebi, kako ko da gledan svit kroz staklo, otuđen, odsutan. Nego, nešto se pomaklo u meni i bija mi je lipši dan, bilo mi je lakše. Djelovalo mi je ko da mi se manje baca. Međutim, kako san se opustija, večeras kad san doša u kuću, počelo mi se žešće bacat. I vidin ja, nešto se pomaklo u meni, moga bi ja to lakše uradit... Vuče me i sve u meni misli da to triban. A zadnjih dana san baš bija zaključija da to ne triban i da triban razriješit to na drugi način. Da napomenen, bacanje je samo nuspojava mojih problema, iman dijagnosticiran disocijativni poremećaj ličnosti, i dobar dio sebe držin potisnut, i nešto što je vrlo vjerovatno neka trauma. Dođe mi to nešto i vidin da postoji, ali ne mogu stupit u kontakt s tim u sebi. A kad krenem dolazit sa tim u kontakt, baca mi se. Kad se krenem opuštat, krenem dolazit s tim u kontakt i odma mi se baca. Nisan bija opušten godinama, ni ne znan više kako to izgleda, kad si baš opušten. Bilo kako bilo, ja čas zaključin da ne mogu pobacat, a čas mi se čini da moran pustit sve i doć u kontakt s tim u sebi, pa makar porazbija oko sebe... A ne želin to, istinski ne želin nikakvu destrukciju. Mada vuče u tom smjeru. Večeras ću izdržat, a nastavi li sutra, vidiću šta ću. Moguće je da nekad moran pobacat. Ali ja ću probat drugim putem, izlagaću se situacijama u kojima me pere užasna socijalna anksioznost, guraću na ta vrata, jer tako se desila i ova promjena, tako što san se izlaga. I radiću sa psihologinjon, dok dođe do neke značajne promjene. Pa makar bila posljedica te promjene i to da pobacan po kući, ali nek ja bar to mognen lakše, nek ne bude ovolika muka. Ili, daj Bože, da ovo prođen mirno i normalno, da se opustin i otpustin sve ovo što me drži svezanog. Sve ovo čime ja sam sebe držin svezanog. Eh, iman dojam nekad da bi se jeba a da mi ne uđe. :D Ako fakat jedini način da dođen u kontakt sa potisnutim sobom to da pustin nuspojavu koja je bacanje svega oko sebe, nek iđe i tako, samo da nađen snage. Ali opet reko, daj Bože da to nije jedini način, da more drukčije. Istinski želin drukčije. Ehhhh. Al ko što reko, dobro je pa mi se dešavaju promjene i definitivno ću se još izlagat situacijama u kojima me pere panika da potaknem sebe na još promjena. Ev nešto lipo:


- 20:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #