16.08.2022., utorak

Psihijatrija

Osjećam se prazno iznutra. Prolazi mi kroz glavu moj vlastiti život, potencijal koji imam, i to kako sam zaglavio ovdje gdje sam sad. Zamka bez izlaza. Naizgled. Bio sam kod psihijatra na kontroli i on smatra da uz lijekove mi je neophodna i psihoterapija. Moj terapeut je na godišnjem evo već dva miseca. Druga stvar je što sam promijenio dosta psihologa i ovde gdje sam trenutno zapeo, ostajem zapet, unatoč svemu. Druga opcija, što sam pričao sa psihijatrom je hospitalizacija u Zagreb, ako psihoterapija ne upali. U jednu ruku želim to, a u drugu me strah, jer ne mogu bit pred nepoznatim ljudima ni 5 minuta, a da me ne sapere tolika panika da dolazim do točke gdje ću dobit nervni slom. Zamka, kako stvari stoje. Svemir me uhvatio u zamku. Ono što bi kao mogao je da se potpuno prepustim ovim porivima koje potiskujem i da pustim tog jednog sebe kojeg držim zatočenog. Da se prepustim tako da nemam pojma šta će se dešavat, al po svemu sudeći dešavat će se nešto društveno neprihvatljivo. A to ne mogu i nabijam sebi na nos to što to ne mogu i smatram se kukavicom zbog toga. Jesam li kukavica? Jesam. Borim li se? Borim. Možda i nisam kukavica, možda radim najbolje što mogu… Al eto. I da, izlaganje je odgođeno do daljnjeg jer me je zadnjih nekoliko puta kad san išao na kavu ili na kupanje prala baš jaka panika i nervoza i morao sam se vratiti kući. A i kući me pere, samo je podnošljivije. Muči me što propuštam život. Ali sve bi bilo ok da ja znam da ću bar jednom ovo prevazić, pa makar za 10 godina. Eto, ako neko vidi izlaz iz ovog mog labirinta, nek mi javi. U međuvremenu, evo vam ovo:


- 22:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #

14.08.2022., nedjelja

Servis za psihu

Um je jako kompleksan i zanimljiv alat, kojeg treba redovno servisirati. Zanimljivo je koliko nekih beskorisnih obrazaca, nervnih puteva naš um stvori, a mi to skontamo tek naknadno. Možda je sve što mislimo o svitu pogrešno. Ne znamo, al dobra je stvar što je um promjenjiv i mozak također, pa možemo kreirat percepciju koja je adekvatnija za nas. Na kraju krajeva, cili život mijenjamo svoj um, tako da je ta promjena praktički prirodna pojava, u biti ona je konstantna i neprestana. Sve teče, jel ono Heraklit reče?
- 21:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.08.2022., petak

Ljudska percepcija

Zanimljivo je i fascinantno u koliko različitih filmova ljudi žive. Samo uronite na momenat u ljudsku psihu i to šta kroji njen sadržaj. Ja iman dosta šaroliko društvo prijatelja. Tako npr iman jednu prijateljicu vjernicu, koja je katolkinja, istraživala je druge religije, da bi shvatila da njena matična religija joj najviše odgovara. Imam isto prijateljicu koja je ateista i misli da je smrt kraj postojanja. Imam prijatelje koji imaju, pa ajmo reć “slobodnu duhovnost”, kao što je i ja imam. To je što se tiče vjere, a tek kakva je priča što se tiče drugih uvjerenja u kojima ljudi žive. Uvjerenje, recimo, da je normalno da muškarac švrlja okolo sa cvijeta na cvijet jer je takva “muška priroda”, dok žene side u kući i čekaju da se on vrati sa svojih izleta. Uvjerenje da je svit jedno loše misto u kojem samo budale mogu bit sretne. Uvjerenje da je svit sam po sebi dobar, a da probleme stvaramo mi sa svojom percepcijom… Vjerovanje da je znanstvena zajednica dobronamjerna i da se triba cijepit i cijepit dicu, pa čak i čim se rode. Uvjerenje da su ljudi u mainstream znanosti potkupljeni da stvaraju bolesti i ubiru profit od liječenja istih. Uvjerenje da sviton vlada jedna klika ljudi koja upravlja svime što se dešava u svitu, da su ratovi poput ovog između Rusije i Ukrajine namješteni. Onda uvjerenje da postoje različite grupe sa svojim interesnim sferama koje se sukobljavaju u svitu. Mišljenje da su ljudi po prirodi sebični, ili mišljenje da ljudi mogu privazić sebičnost. Ovde ću stat, jer bi moga dalje nabrajat u nedogled… Poanta je, šta je starije, kokoš ili jaje, da li naša uvjerenja formiraju nas, ili mi formiramo naša uvjerenja? Ja virujen da ljudi biraju uvjerenja na osnovu dubokih stanja u našoj podsvijesti, a neka “kriva” uvjerenja možemo otkrit tako što se osviještavamo, što radimo na sebi. Ja i ne bi ulazija u to koja su uvjerenja prava a koja kriva, nego koja su zdrava i dobra za nas, a koja su loša. Mislit da je uvjerenje da npr, nema dobrih ljudi nezdravo za osobu a mislin i da nije tačno. Mislin da je uvjerenje da je svit besmislen i da je život besciljan također nezdravo za osobu koja u to viruje. Ali poštujem i one koji tako misle. Na kraju, pitanje je, koje je uvjerenje istinito? Tu mislin da niko nije stručan da može sto posto reć šta je istina a šta ne. Nek ostane na svakome da odabere svoja uvjerenja, na osnovu svoje psihe i životnih iskustava. Samo, tužno je vidit kako ljudi trate živote birajući destruktivna uvjerenja… Ali svakome njegovo.
- 14:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.08.2022., četvrtak

Ljudi i duhovnost

Od početaka našeg osvještavanja kao vrste, čovjek je na neki način duhovan. Kad smo se tek počeli osvještavati, bili smo biljojedi i bili smo lovine. Tako smo štovali stvari od kojih nam je ovisio život, koje su bile moćnije od nas. To su bile prirodne sile i životinje. Polako, kako čovjek kroti prirodu, mijenja se i sistem vjerovanja. Animizam i šamanizam su historijski zajedničke vrste vjerovanja cijeloj našoj vrsti. Moderan čovjek se više ne plaši lava ili vuka, objasnio je sebi kako nastaje udar groma i ne vjeruje više u Bogove u koje su vjerovali primitivni ljudi. Ali ipak, postoji jedna mala boljka koja će uvijek malo svrbjeti čovječanstvo, a to je – smrt! Koliko god smo, možda, nadvladali prirodu, smrt nikad nećemo. I zato dok je smrti, postojaće i razne teorije o tome šta se dešava nakon smrti. Zato mislim da duhovnost nikad neće nestati, samo će evoluirati i mijenjati oblike. Bilo bi uzbudljivo znati u šta će vjerovati ljudi za nekih 300 godina na primjer, ali ja sam uvjeren da će imati neku vrstu duhovnosti, većina njih. Možda će se i sama duhovnost promijeniti i njeno značenje postati drukčije, ali (vjerovatno) tome nećemo svjedočiti.
- 21:14 - Komentari (9) - Isprintaj - #

10.08.2022., srijeda

Čudesnost

Da bi se doživila suština postojanja, potrebno je da čovik se odrekne svih svojih uvjerenja. Da se riješi svakog stava o svitu. Danas dok san šeta, jednostavno me osupnula fascinantnost postojanja, faktički sve što postoji je čudo, neobjašnjivo je. Jednom kad uzmemo neko objašnjenje, recimo iz neke religije i slično, gubimo kontakt sa čudesnošću stvarnosti oko nas. A čudesno je, sve što postoji je uistinu čudesno. Nemamo pojma od kud nas vamo, niti di iđemo kad umremo, nemamo pojma kako svit postoji, a ipak postoji i mi ipak postojimo… Naprosto nešto nevjerovatno. Nikad ne triba prestat bit dite koje je tek po prvi put vidilo ovaj svit i koje je uzbuđeno i neizmjerno znatiželjno oko svita i njegovog postojanja.
- 21:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.08.2022., utorak

Ljudska priroda

Ima nekoliko me jedan komentar ponukao da napišen post, al nikako da se nakanim, pa evo sad ću probat. Naime radi se o pitanju ljudske prirode, pitanju kakva je naša priroda, kakvi se rađamo, dobri, loši itd? Po meni je ljudska priroda fluidna, nešto što se mijenja. Po bazičnim životinjskim postavkama smo sebični, ali međutim, mi imamo i mogućnost za privazić našu sebičnost. A to radimo osvještavanjem, osvještavanjem patnje koju nanosimo drugim bićima i empatijom prema njima. Kroz historiju od naših početaka pa do danas smo se dosta promijenili. Osvijestili smo patnju žena, patnju robova i još toga. Postali smo nesebični glede puno stvari di smo prije bili sebični. Međutim, još uvik se na dosta polja ponašamo kao barbari, recimo naš odnos prema životinjama. Sada se osvještavanje patnji životinja intenzivno širi i sve više ljudi je svjesno da i životinje tribaju imat neka prava. Eksploatacija ljudi je i dalje prisutna, ali stanje je puno bolje nego je bilo. Reklo bi se da učimo, sporo, al ipak učimo. Ja mislim da ljudi evoluiraju iz bića koja se vode sebičnošću u bića koja se vode ljubavlju i empatijom, ali taj proces je spor, prespor za naše kratke živote, da vidimo neku veliku promjenu.


- 22:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

03.08.2022., srijeda

Ljudi i zvijeri

Ljudske potrebe su u suštini jednostavne. Želimo da volimo. Želimo da budemo voljeni. Želimo da nešto značimo, i da nama neko nešto znači. Želimo bit korisni, želimo davat, drago nam je kad dobijemo feedback da nešto što smo rekli, uradili, vridi i znači nekome. Čovik nije zvijer, kao lavovi ili vukovi. Čovik ima nježnu dušu. Čovik ima dušu koja pati kad čini zvjerstva. Kad nekome nanosi bol. Ali čovik ima sposobnost i da sebe sasiječe na dijelove i neke dijelove sebe otuđi i potisne. Često su to što potisnemo najlipši dijelovi nas. Ali triba puno hrabrosti da se suočimo s onim što je u nama. Zato čovik, iako nije zvijer se često ponaša i živi kao zvijer. I umire kao zvijer. To je najveća tragedija ljudskog roda.
- 21:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.07.2022., petak

Ovladavanje sviton oko nas

Od samih početaka razvoja civilizacije, čovik teži da ovlada silama oko sebe. Ispočetka smo prinosili žrtve i vršili magijske rituale kako bi prizvali kišu, npr. i slično. To je bilo kao cijena koju smo spremni platit da bi dobili ono što želimo. U suštini, jedan oblik trgovine. A najznačajnije su bile ljudske žrtve, jer šta za ljude ima veću vrijednost od ljudskog života? Sve smo to radili da bi umilostili Bogove da nam daju dobru žetvu, kišu, sigurnost od napada itd. Na taj način, specijalno razrađenim ritualima, nastojali smo uticat na sile prirode da rade za našu korist. Sa dolaskom modernih religija, stvari se malo mijenjaju, ali barem što se monoteističkih religija tiče, suština je ista. Ne molimo se više raznim Božanstvima, nego jednom Bogu, ali opet molimo da nam da milost da dobijemo što želimo, to jest, molimo se da više sile (ili viša sila) rade za nas. Budizam tu ima drugačiji pristup, jer Budizam ne teži da ovladava vanjskim silama, nego unutarnjim. Vanjskim silama se po Budizmu, ne može manipulirat. No dobro, da se vratim na temu. Ovladavanje silama prirode je naša suštinska potreba od samih naših početaka. Pripitomili smo vatru, ukrotili vodu, još davno. Naučili smo saditi usjeve, pripitomili smo životinje. No to ovladavanje silama oko nas je u značajnoj mjeri nastalo tek u moderno vrime sa nastankom znanosti. Ništa nije dalo rezultate u ovladavanju sviton oko nas kao znanost. I u naše vrime znanstvenici su autoritet, neko kome se viruje. Znanstvenici su u našem vrimenu arhetip ljudi koji pričaju istinu i znaju šta rade. A planet smo toliko ukrotili, da prijeti opasnost da ga i ne uništimo našim djelovanjem. Znanost je nešto što nas je izdiglo iz gliba jada, mada, još jako puno stanovnika ove planete se valja u tom glibu, ali to je zbog nepravedne raspodjele dobara i ljudske pohlepe, ali – druga tema. Znanost bi, da je raspodjela pravedna, mogla omogućit dobrobit svim ljudima na zemlji. Nego, ukrotili smo prirodu znanošću, ali postoji nešto što još nismo ukrotili. Nismo ukrotili sile u vlastitoj psihi, a ni nevidljive sile koje upravljaju našim životima. Za te stvari nam i dalje treba duhovnost. Ili da kažen, ponovo nam treba duhovnost. Stanovništvo razvijenih zemalja grca u psihičkim problemima, u biti, mi smo taman došli sebi, taman se osvijestili i osigurali si dovoljan komfor da nam nema druge nego da se suočimo sa sobom. U dijelovima svita di se ljudi još bore da prežive, nemaju vrimena da se previše bave sobom. Mi imamo, zato i imamo ove sve psihičke zavrzlame u društvu. Po meni je to prirodan dio ljudske evolucije. Također, nemamo odgovor na suštinska pitanja o prirodi našeg svita i o prirodi nas samih. Za te stvari nam je potrebna duhovnost. Zato sad i cvatu raznorazni pokreti kojima se radi na sebi, od psihoterapije, pa npr joge i meditacije. Budizam i Hinduizam dolaze na zapad, jer nude odgovore koje mi u našoj kulturi nemamo. Nude samospoznaju. Također oživljavaju domorodačke šamanske metode rada, i nude jedno ozbiljno polje rada. Čak i psihijatrija počinje prihvatat te svete biljke iscjeliteljice, te danas niču klinike u kojima se radi sa psihodelicima. Bilo bi idealno kad bi znanost i duhovost se srele negdi i dotakle se, ali ok je i ovako, dok koegzistiraju. Evo vam ova pesma:


- 12:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

14.07.2022., četvrtak

Odnosi

Ima jedna zanimljiva stvar vezana za naše percepcije drugih ljudi. Sve je u principu relativno. Recimo ja iman jednog prijatelja koji je šutljiv. I kad je on upozna mog drugog prijatelja (u daljnjem tekstu Džo) koji je pričljiv, svidija mu se je. Poslje mi je reka nešto u stilu: Dobar je Džo, voli pričat. Inače tom mom prijatelju predstavlja problem što nema tema među ljudima pa voli kad drugi više pričaju. Meni nekad teme koje Džo priča nisu zanimljive, pa mi bude smor ga slušat, al s druge strane sviđa mi se što je uvik spreman za akciju i nije mu mrsko doć do mene (jer ja ne vozim, ne mogu zbog nistagmusa). Također, pametan je i stalo mu je do mene. Svi imamo neka poklapanja i nepoklapanja s ljudima. Ipak, ja mogu volit ljude koji su dosta drukčiji od mene, toliko drugačiji da i nismo pogodni za druženje, ali za bit s nekim prijatelj mi triba bit dovoljno moralnog i svjetonazorskog poklapanja. Tu mi je npr zanimljiv rodbinski i obiteljski odnos. Nekog u obitelji voliš iako je možda potpuno različit od tebe. Tu si za nekoga iz obitelji, spreman si učinit više za nj nego za prijatelja s kojim se puno bolje poklapaš. To je zanimljivo polje za istraživat, ta obiteljska povezanost. Slično je i s rodbinom, iako bude nesuglasica, prelazi se preko njih, osim u slučaju kad neko baš priđe granicu s nečim što nam je posebno bitno, kad nas ozbiljno povridi. Mada, ima i situacija kad smo za prijatelja spremni svašta učinit. Vi npr, kako gledate na taj odnos prijatelj s jedne strane i s druge član obitelji?


- 13:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.07.2022., srijeda

Identiteti

Oduzmi ljudima identitet, oduzmi im način života, potrpaj ih u malo veće koncentracione logore koje zoveš rezervati, i dobićeš populaciju koju je preplavio alkoholizam i gdje većina ljudi pije. Tako su prošli američki domoroci. Taj patern je prisutan kod glavine osvajalačkih pohoda, koji imaju tendenciju da jednim teritorijem ovladaju. Kroz cilu povijest, narodi su osvajali jedni druge, ali u daljoj prošlosti je većinom bilo normalno ostavit populaciju koja naseljava teritorij koji je osvojen, na miru, za vrime velikih carstava tolerirali su se različiti načini života podanika, uz neke iznimke, naravno. Sa kasnim srednjim vijekom i modernim doba, sa nastankom nacija imamo drugačiju situaciju, naime, pošto država ima pretenziju da predstavlja kolektivni nacionalni idenitet, potrebna je što veća homogenost i različitost se doživljava kao ugroza, uzrok potencijalnih unutarnjih sukoba, čime će država biti ranjiva i spolja. Zato se dešava zatiranje i pokušavanje zatiranja identiteta ljudima. Na globalnoj skali, npr, Izraelci tvrde da su Palestinci samo Arapi i da nemaju pravo na svoju vlastitu zemlju. Turci npr tvrde da su Kurdi planinski Turci koji su izgubili svoj jezik. Kina otvoreno ugnjetava Tibetance i Ujgure. No, male nacije nisu imune na te boljke. Na našim prostorima Hrvati i Srbi su bosanskohercegovačkim muslimanima jako dugo nametali vlastiti identitet, nisu im dali slobodu da se sami opredijele i odluče šta su. S druge strane, Bošnjaci danas na Fakultetu Političkih Nauka u Sarajevu uče kako su u BiH svi Bošnjaci triju vjera. Ni to nije novo, da žrtva krene imitirat agresora, zapravo, često viđen fenomen, na više razina.
- 17:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #