Siječanj 2018 (28)
Prosinac 2017 (48)
Studeni 2017 (42)
Listopad 2017 (37)
Rujan 2017 (25)
Kolovoz 2017 (29)
Srpanj 2017 (20)
Lipanj 2017 (30)
Svibanj 2017 (32)
Travanj 2017 (34)
Ožujak 2017 (34)
Veljača 2017 (30)
Siječanj 2017 (33)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (5)
Listopad 2016 (22)
Rujan 2016 (32)
Kolovoz 2016 (25)
Srpanj 2016 (39)
Lipanj 2016 (24)
Svibanj 2016 (18)
Travanj 2016 (27)
Ožujak 2016 (27)
Veljača 2016 (12)
Siječanj 2016 (8)
Prosinac 2015 (25)
Studeni 2015 (27)
Listopad 2015 (32)
Rujan 2015 (39)
Kolovoz 2015 (6)

< prosinac, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

FreshCaYg
11.12.2017., ponedjeljak
Uvijek ćemo imati Pariz

Naš glavni junak se vozija autom negdi po dalmatinskoj zagori, i nije ima pojma di je.
Njegov gajnc novi Renault Talisman karavan, kupljen na leasing, je klizijo ceston, klima je radila i u stvari bila bi to ugodna vožnja da se našem glavnom junaku nije pišalo.
Već dobri deset minuta mu je parilo da će se upišat u gaće pa je tresa nogama i na sav glas piva ima li nade za nas, od Dražena Zečića i one Anđele.
Neko drugi bi sta negdi kraj ceste ali ne i naš Glavni junak, on je ima patološki straj od zmija, patološki znači da se boja zmija ka neki Blogeri žene.

Laknulo mu je kad je vidija tablu na kojon je pisalo Primorski Dolac, valjda je misto blizu table, a u svakom mistu u dalmatinskoj zagori ima crkva gostijona i zadruga.

Njega je zanimala gostijona, da se more popišat, a ako bude sriće pa bude gostijona sa vrtuljkon moga bi i marendat štagod.

Odma je vidija crkvu, bila je najveća zgrada u mistu, zna je da je i gostijona negdi blizu, jer gostijona je uvik blizu crkve, zato da muški svatovi imaju di bit dok se mladenci i ženske motaju tamo po crkvi i vinčaju.

Naš glavni junak se sitija svog vinčanja, i odma odagna te misli, još uvik su mu i posli tries godina neke gadne baje trčale po škini, kad bi se toga sitija.

Gostijona se zvala Newyork i bila je jedva malo manja od crkve, parkira se ispod odrine da mu auto bude u ladovini, da ne crkne od vrućine kad nastavi dalje.

U gostijoni je bio polumrak, pa je zasta na ulazu da mu se oči naviknu, sa džuboksa su dopirali zvuci jednog, jedinog i neponovljivog Mate Miše Kovača, koji je upravo ljubija zemlju po kojon oda, kad je do našeg Glavnog junaka dopro glas sa šanka

Zatvori vrata nedilje ti uće nan muve, ko će ih posli istirat.

Oprostite di van je we ce, pita je naš Glavni junak, priznojavajuć se, činilo mu se da će mu puknit mijur

Nedilje ti di bi bijo, di i uvik, eno tamo di vidiš na vratin mušku postolu i žensku postolu, nedilje ti, ti Ajde tamo di je muška postola, i nemoj mi pišat okolo, nedilje ti da ne bi bilo problema

Naš Glavni junak je doša do pisoara, i izvadija onu stvar, pazija je da dobro nacilja, nije se tija zamirit onom grmalju sa šanka

Šta god mu se više praznija mijur to mu je i olakšanje bilo veće, napokon se počeja ponovo ćutit ka Čovik, a ne ka zvir u kavezu, i sad bi moga štagod izist i popit, ima još dosta vrimena

Doduše nije zna koliko još ima do Perkovića, ali nije to moglo bit daleko, još nije bilo ni podne, a vlak bi triba bit u Perkoviću u tri ipo, a neće, jer nikad nigdi nije doša na vrime, jebate pa nismo u Japanu da bi vlakovi dolazili na vrime

Naš glavni junak se uputijo prema šanku, i pogleda oko sebe, u kantunu je neki sijedi lik šta je parija ka ofucani roker, glođa janjeća rebra, šta je bija dobar znak, jer je značilo da ima janjetine za marendat, priko puta njega je sidila zgodna žena, pa se naš Glavni junak po ko zna koji put upita šta žene vidu u tim ofucanim rokerima, moga se je kladit da lik vozi trideset godina starog BMW a, i ima one glupe kocke na elektrovizoru

Doša je do šanka i pita pristojno, oprostite imate li nešto za pojesti

Nedilje ti Dašta nego ima, taman je ostalo kil janjetine za tebe, najbolje od plećke i rebara, to je bilo ostalo za velečasnog, samo je on zajeba stvar i oša u Šibenik, eto nedilje ti, sritniji si nego pametniji, sad ću ti ja odma donit, i kruv i kapulicu, nedilje ti štaš popit

Kakvo vino imate

Nedilje ti crno i bilo kakvo bi imali

Kakvo bijelo

A nedilje ti odlično, kakvo bi bilo, moje domaće, Aj ti lipo sidi nedilje ti, a ja ću ti donit po litre da probaš pa ako ti se svidi lako ćemo

Naš glavni junak je sjeo za stol preko puta ofucanog rokera i zgodne žene, sa džuboksa su dopirali zvuci pjesme Ostala si uvijek ista, jednog jedinog i neponovljivog Mate Miše Kovača, što ga je podsjetilo da on u stvari putuje u susret sudbini, koji će se odigrat tamo negdi na željezničkoj stanici u Perkoviću

Nedilje ti evo vina, oš neke vode da ti donesen, ma šta će ti, šteta je kvarit vino

Naš Glavni junak je prvi put bolje pogleda konobara koji mu je donijo vino, bijo je to grmalj od priko sto kila u mornarskoj majici na špaline, sa brčinama ka u pokojnog Tomislava Ivčića, sa džuboksa se čulo, Znam da nije bila samo moja....

Vidiš sve san ti ja ovo u Americi zaradija, i šta kažeš jel valja vino, oš da ti donesen još litru
- 09:55 - Komentari (42) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se