Oni su među nama

25.06.2014.





Prije par mjeseci se na nekoj od televizija, u kasnim večernjim satima vrtila se serija pod nazivom „Oni dolaze“. Nisam je pratila.... nego bi tu i tamo odgledala koju scenu. Naslov se odnosi na vanzemaljce.
Jučer sam prokomentirala prve poteze Ministra obrazovanja, a danas čitam prijedloge Ministra zdravlja i prva asocijacija mi je bila: „Oni su došli! Tu su! Likovi s druge planete! Vješto su se zakamuflirali među nama i preuzeli vlast!“
„Novi ministar zdravlja Siniša Varga želi mijenjati kolektivni ugovor, potpisan prije samo šest mjeseci, ocjenjujući ga neusklađenim s praksom ostalih granskih kolektivnih ugovora. U emisiji Hrvatskog radija “Izaberi zdravlje” Varga je istaknuo da dodatak na plaću za vjernost službi, osim zdravstva, nema ni jedna druga djelatnost u Hrvatskoj. J.L.“
Kao prvo..... novi ministar iznosi neistine.... jer nije istina da osim zdravstva taj dodatak nema nijedna druga djelatnost u Hrvatskoj. Vrlo je ružno lagati na samom početku mandata.
Nadobudno nudi nešto u zamijenu za to stečeno pravo, a to je model nagrađivanja dobrih radnika, a kažnjavanja loših.
Ako zanemarimo činjenicu da živimo u Hrvatskoj i zamislimo neku sterilnu državu koju možemo nazvati pravnom i okrenutom svojim građanima... u kojoj se napreduje znanjem, stručnošću i pozitivnom osobnošću..... društvo u kojemu nema korupcije, nepotizma i svih ostalih „infekcija“ kojima su političari zarazili naše društvo, tada bi ova ideja bila prihvatljiva i logična. Pa tko normalan ne bi volio živjeti u društvu gdje se sposobni, vrijedni, stručni i dobri nagrađuju, a oni drugi kažnjavaju?!!!
No mi ne živimo u takvom društvu. Mi trenutno imamo situaciju kadrovske katastrofe u državnim službama i javnim poduzećima. Tu akciju su započeli „vanzemaljci“ kodnog imena HDZ, a zadatak da nas dokrajče dobili su „vanzemaljci“ kodnog imena SDP.
Provode reorganizacije, za koje im studije pripremaju vanjski „stručnjaci“ i za to se izdvajaju milijunski iznosi.... dok postojeći stručnjaci, koji bi taj posao odradili u okviru svojih plaća, temeljem velikog iskustva i poznavanja sustava sjede i ne rade ništa. Takvim reorganizacijama rješavaju se „starih“ kadrova, plaćaju im visoke otpremnine i onda ostaju u banani... jer je sustav uzdrman i narušen.... jer su se ti veliki kadrovski zahvati napravili bez ikakvih priprema, planova i analiza.... od strane ljudi koji ne poznaju sustav.... nekih štreberskih teoretičara koji nisu ni svjesni kakvo zlo čine svojim neznanjem. No u cijeloj toj priči bitna je lova..... a sustav (opći interes) i čovjek pojedinac su potpuno nebitni.
Mahnito zapošljavaju rodbinu, prijatelje i kadrove iz svoje političke opcije. Krše propise na svakom koraku. Ti kadrovi su tek došli i nemaju koristi od odredbi koje govore o „naknadi za vjernost službi“ ili od „dodatka na staž u službi“. Oni u startu dolaze na visoke plaće.... oni su strano tijelo u organizmu..... poput maligne bolesti koja ga razara. Oni dolaze nastrojeni negativno prema službi i prema radnicima koje su zatekli. Imam osjećaj da su dobili zadatak: razoriti, uništiti i izbrisati!
U zadnjih dvedeset godina sustav je funkcionirao upravo zahvaljujući „starim“ radnicima.... koji su bili vjerni i bez obzira na šminkere na vlasti i u vrhu sustava radili su svoj posao savjesno. „Gore“ se kralo, muljalo, nesnalazilo, ispoljavalo neznanje i nesposobnost.... a „dolje“ se krvavo radilo.... na neki stari način.... kako su radnici naučili u obrazovnom sustavu i kako ih je istesalo radno iskustvo.
Žali mi se prije par dana jedna kolegica.... koja je u poduzeću 28 godina. Radi u Službi nabave. Pitala je svoju novu direktoricu zašto ona ne može dobiti veće bodove, ako svi novozaposleni u startu imaju više od nje... a ona ih treba učiti raditi? Direktorica joj je odgovorila da je očito nesposobna jer se u sve te godine nije znala pobrinuti za sebe. I eto.... laktaroši, licemjeri i politički podobni su sposobni prije no što su i počeli raditi.... dok se iskusnim i vrijednim radnicima iz sustava poručuje da su idioti jer ne funkcioniraju na taj način. To je to! Sukob svjetova! Nije moguće da su isti zrak disali dok su odrastali, istu hranu jeli, iste škole pohađali... u istim uvjetima živjeli. Sasvim sigurno se radi o dvije različite vrste... i to je dokaz... da su ONI DOŠLI i odlučili uništiti svaki oblik dosadašnjeg života na Zemlji.
Gledam tog novog Ministra i dođe mi ga žao. Dođe mi da ga onako finog i nježnog uzmem za ručicu i da ga odvedem među narod... među one radnike koji ostvaruju pravo na „naknadu za vjernost službi“.... pa da vidi kako izgledaju ruke, kako su bolesne te kičme, kako su potrošeni ti vjerni ljudi koji nose sustav na svojim leđima...
Dođe mi da ga pitam vjeruje li on da mu mi vjerujemo da će doista biti nagrađeni stručni, sposobni i vrijedni, a kažnjeni oni koji to nisu? Izmijenili su cijelu rukovodnu strukturu i na funkcije i radna mjesta s kojih bi se trebalo odlučivati o nagradama i kaznama sjede oni koji su došli protuzakonito i nemoralno. Razumije li da nema preduvjete i temelje da bi ovaj njegov utopistički model mogao biti dobar? I do sada je postojao niz načina nagrađivanja i kažnjavanja radnika..... a svaki od njih je uglavnom zloupotrebljavan.
Uz to što me nova Premijerova kadrovska križaljka asocirala na seriju „Oni dolaze“.... asocijacija koja je uslijedila je priča o Babilonskoj kuli i SF filmu „Metropolis“ kojemu je Babilonska kula temeljni motiv.... a govori o podijeljenosti društva u dva sloja... mislioce (prazne teoretičare) i radnike kojima je naređeno da sazidaju veliku građevinu u slavu čovječanstva. Radnici ne razumiju želje svojih nadređenih jer žive u lošim uvjetima. Svi govore istim jezikom, a ne razumiju se... i na kraju revoltirani radnici uništavaju građevinu.
Za sada Hrvatsku još uvijek čuvaju i grade oni koji su je i stvarali, a uništavaju je „mislioci“. Nerazumijevanje je prestrašno! Hoće li se uloge zamijeniti... i hoće li ovo biti još jedan SF film koji će izgubiti predznak znanstvene fantastike?


p.s. ovaj tekst se ne temelji na zaluđenosti teorijama zavjere..... to je tek obična ironija i bezobrazluk.

Komentari (20) - Isprintaj - #

Pogled u budućnost

24.06.2014.



Čitam danas u Jutarnjem: „ Iako je prije samo dva mjeseca najavljeno da građanski odgoj od jeseni ulazi u škole kao zaseban predmet od šestog razreda osnovne škole, od te se ideje odustaje.“
„Ovakvim razvojem situacije razočarana je dugogodišnja ekspertica za ovo područje Vedrana Spajić Vrkaš s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koordinatorica eksperimentalne provedbe kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja te koautorica nastavnoga plana i programa.
Razlog za odustajanje od novoga predmeta ona vidi i u pritisku konzervativnih udruga Vigilare i U ime obitelji. Njihove su temeljne zamjerke na program građanskoga odgoja što se u njemu ne spominje domoljublje, upitna im je rodna ideologija, a zamjeraju i što su program kreirale nevladine udruge. - To apsolutno nije istina, udruge nikada nisu vodile, one su bile samo suradnici na programu. Što se tiče domoljublja, mogu samo reći da spadam među one istraživače koji ne koriste riječi s ispraznim konceptom - kaže Vedrana Vrkaš. Prava osoba različitih seksualnih orijentacija, objašnjava Vrkaš, u programu građanskoga odgoja svrstana su pod poglavlje prava društveno osjetljivih grupa. Po njezinu mišljenju, udruge koje zamjeraju koncept zdravstvenoga i građanskoga odgoja zalažu se za zastarjeli koncept građanstva kao dužnosti.
Za njih je, objašnjava, koncept građanstva biti poslušan i pristojan, lijepo se ponašati u javnosti. Pritom ne žele prihvatiti da je građanstvo vezano uz kontrolu vlasti.
- Oni traže da mi njegujemo moralno biće izvan političkog konteksta. Ono koje će vjerovati u vladu i biti poslušno. Nemaš ti tu u što vjerovati, ti se trebaš osnažiti znanjima i vještinama da kontroliraš vladu i pozivaš je na odgovornost! Formirali ste ovu zemlju na temelju volje građana, na temelju volje tih građana ušli ste u Europsku uniju. No ti građani nemaju pojma da su građani! I zato jesmo kao narod emocionalno utučeni i nismo motivirani ni za što - smatra profesorica sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zamjera bivšim vladama što su utukle značajna sredstva za reforme koje nisu provedene.“


I eto…. Situacija se mijenja iz dana u dan. Do kraja mandata Kukurikavaca možemo očekivati gradnju kapelica u poduzećima i obaveznu jutarnju molitvu prije početka rada.
Činjenica je da Jovanović nije znao, htio i mogao napraviti više i da je trebalo mijenjati njega i način na koji je krenuo uvoditi promjene. No Premijer je očito u drugoj polovici mandata odlučio još jednom prevariti birače i još jednom pljunuti na ideju socijaldemokracije. Ovo je veliki ideološki zaokret. Građani mu prestrašno idu na živce i došao je do spoznaje da ih je najbolje sputati i odgajati na konzervativan način, jer doista je teško vladati ako nisi okružen poslušnicima i poltronima.
HDZ-ovski krkani su opako narušili sustav vrijednosti u ovoj zemlji…. pljačkom, korupcijom, nepotizmom i svim ostalim zlim ponašanjima koja smo imali prilike gledati i osjetiti, a SDP - na čelu s Milanovićem se trudi obrisati svaki trag da je ikakav sustav vrijednosti u ovoj zemlji i postojao.
Kad zatvorim oči i pokušam zamisliti svoju Hrvatsku za tridesetak godina vidim je otprilike ovako:
Na prostoru te male zemlje živi šačica polugladnih staraca. Svi su Hrvati… i svi su hetero… iako više i ne provjeravaju da li je to točno…. jer više nije ni moguće, a ni važno. Sve manjinske skupine i svi mladi su se davno iselili. Atmosfera u društvu je idilična jer nema više različitih koje bi mrzili i kamenovali, nema više škola pa je i rasprava o potrebi vjeronauka i zdravstveno/građanskog odgoja odavno zamrla. Nisu baš potpuno gladni jer su autsorsali političare u Sjevernu Koreju, te životare od te siromašne rente, koja nije velika…. ali za njih je dovoljna… do konačnog odlaska….
Nema tvornica, ni poduzeća. Postoji samo velika spalionica u kojoj ih najamni radnici (roboti bez nacije, vjere i rodnog obilježja) zbrinjavaju kad umru iz "nepoznatih" razloga... jer ni zdravstvene skrbi odavno nema.... pa se umire sporadično... gdje tko stigne i kako mu je po guštu.

I da zaključim... Odlično je da su ukinuli uvođenje zdravstvenog i građanskog odgoja u škole. Ma koji crni građanski odgoj?!!!! Građansko ponašanje je u suprotnosti s našim mentalitetom.




Komentari (22) - Isprintaj - #

Potisnuti mirisi

22.06.2014.



Sjećam se.... tih davnih godina trgovine nisu bile tako šarene i bogato opremljene..... Žudili smo za kvalitetnim trapericama iz zapadnih zemalja, žvakama, mirišljavim gumicama i drugim čudesima koja bi ponekad vidjeli kod drugih. Tek kad sam dobila prvu mirišljavu gumicu skužila sam da razmazuje ono što pokušavam obrisati i prlja papir, te da su obične Pelikanove gumice daleko bolje. Umjetnim mirisom je prikriven nedostatak. Sjećam se i dana kada su se u Hrvatskoj počeli otvarati veliki tržni centri.... sve te uvozne robe, svog tog šarenila i reklama koje su nas uvjeravale da smo postali slobodni, da nam je ponuda puno šira i bolja.
Trebalo mi je vremena da skužim da nam netko pokušava ukrasti mirise, okuse i istinsku slobodu.
Danas kad zalutam u samoposluživanje velikog tržnog centra gledam svu tu hranu i razmišljam o tome koliko ljudi ovisi samo o toj ponudi, koliko djece odrasta bez mirisa i pravih okusa... koliko se ljudi razbolijeva od sve te umjetno stvorene hrane, koja izgleda tako primamljivo i šareno na prvi pogled. Danas u toj bogatoj ponudi jasno vidim siromaštvo i prijevaru.

I ja sam dugo živjela u klopci tog šarenila..... no prije puno godina.... jednog jutra vraćala sam se iz Podravine i ugledala staru baku kako stoji uz cestu i prodaje jagode. Stala sam i kupila sve što je imala. Cijelim putem, iz prtljažnika se autom širio miris iz djetinjstva.... miris pravih jagoda. Cijelim putem sam pokušavala u sjećanje dozvati neke mirise i okuse.... i shvatila da su nestali... izbugili se u svom ovom šarenom „bogatstvu“ koje me okružuje.
Već godinama sam opsjednuta tim osjećajem praznine.... zbog mirisa i okusa koje su mi pokušali oteti. Prvo sam posadila vrt i počela uzgajati povrće koje jedemo, posadila sam puno voćki.... Imamo kokice i domaća jaja.... No kad su mi se mirisi vratili zaronila sam još dublje u tu priču.....
Meso i mliječne proizvode kupujem od seljaka..... i to od onih za koje znam na koji način uzgajaju tu hranu. Tu trgovinu odrađujemo bez fiskalnih blagajni i računa.... pa je hrana zbog toga još mirisnija i bolja... jer uz izvorni miris, okus i boju ima i lagani šmek prkosa i otpora prema onima koji nam kradu mirise iz djetinjstva. Perad, zečeve, jaja, povrće, puno voća uzgajamo sami..... a veliki dio uzimamo iz prirode... kao što su gljive, začinsko bilje i ljekovito bilje. Hranu spremamo i za zimu..... smrzavanjem, starinskim načinom pripreme zimnice (bez konzervansa), sušenjem.... Sama razvlačim tijesto za štrukle, mijesim rezance i druge vrste tijesta...... Kad sam bila skroz mala puno više su mi se sviđali kremasti kolači.... a oni starinski, koje je pravila baka nisu me baš privlačili... a danas opsjednuto prikupljam recepte i ljubomorno ih pokušavam sačuvati.... tako da djecu navučem na tu hranu i naučim ih čuvati mirise i okuse. Ja sam gradsko dijete... koje je pred dva desetljeća igrom slučaja završilo na selu.... i danas mogu slobodno izjaviti da više u gradu ne bih mogla sretno živjeti.... jer sam se navukla na sve te čarolije koje nudi priroda.... na taj čarobni ritam, red i poštenje... jer kod prirode nema prijevare, muljanja i manipulacije.
Hoću li zbog toga živjeti duže?! Kaj god! Ali ono što sigurno znam..... Živjet ću bolje..... jer koliko god da živim osjećat ću mirise, okuse i boje i neću ovisiti o šarenoj i plastičnoj ponudi male skupine ljudi koji otimaju ljudima dostojanstvo, gaze im prava iz rada, ljudska prava.... a ni sve to nije dovoljno... žele zatrti sjećanja... žele ukrasti mirise i okuse. Oni su tek lakome društvene skupine koje rade protiv čovjeka... ali nisu oni krivi... mi smo krivi, ako im to dozvolimo.

Nedavno sam s prijateljicom bila na ručku. Pita ona konobara: „Je li to domaće tijesto?“ Ja je u čudu gledam.... jer ne mora nam konobar to reći.... pa to moramo znati same. Ako ne znamo same prepoznati domaće tijesto.... ovisimo o istinoljubivosti onoga koji nam želi prodati svoj proizvod. Oni koji dobro zarađuju spremni su platiti bogatstvo za malo „prave“ hrane..... jer postaju svjesni da sva ta količina novca koju zarađuju ima miris ispraznosti.... jer im je miris novca potpuno potisnuo i isprao prave mirise, okuse... a bome i osjećaje....
Bez obzira koliko volimo svoj posao on nas iscrpljuje i osjećamo stres.... Kretanje među ljudima, sve te lijepe i manje lijepe priče, sve te "bombe" iz medija opterećuju nas i umaraju.
Svaka minuta koju provedemo u uzgoju, prikupljanju i pripremi hrane znači opuštanje.... bez obzira što nas to ponekad fizički iscrpljuje. Kao da nam netko čarobnim štapićem izvlači sve brige iz tijela i daruje nas mirom i zadovoljstvom.

Zato.... zastanimo na tren, pogledajmo oko sebe.... jer priroda nas zove u zagrljaj i nudi nam sve svoje čarolije..... a od nas traži samo da poštujemo pravila.... Nagrada je bogata. Naše društvo, a i svijet općenito funkcioniraju potpuno suprotno... Oni koji krše pravila, lažu, petljaju i manipuliraju uživaju nagrade (ili im se bar čini da su nagrađeni)... kod prirode ne postoje rodbinske ili potičke veze, lažne diplome, spletkarenja i podmetanja.... ona voli red, pokoji žulj i malo znoja.... Sve je tako jednostavno i čisto.... Zemlja nam može uprljati ruke.... ali da li ih doista uprlja? Zagrabite zemlju šakama i prinesite je nosu. To je miris života, zajedničke majke, stvaranja..... Trulo lišće stvara miris šumskog tla.... Čak i neugodni miris stajskog gnoja nije smrad... nego znači život. U prirodi postoje više ili manje ugodni mirisi... no u modernom svijetu.... iza sjaja, umjetnih boja i zamamnnih, umjetno stvorenih mirisa često se skriva smrad zla.... koji ne osjećamo baš odmah.... ali rastače nas polako, uništava nas iznutra i stvara smrdljiva i nečasna ponašanja kakva u prirodi nisu poznata.

Priroda je započela razdoblje darivanja. Otvorite oči i primite darove..... jer ako ih primite... zima će vam biti ljepša, lakša i mirisnija.

Buju nas autsorsali

16.06.2014.




Outsourcing = izdvajanje. To je engleska riječ koju koristimo za model ugovaranja temeljem kojeg tvrtke ustupaju određene poslove vanjskim poduzećima koja se njima ne bave.
Na žalost ne znamo koliko je točno tvrtki koje se bave outsourcingom u RH. Ne znamo njihovu zaradu i broj zaposlenih. Poznajemo taj oblik ugovaranja u poduzećima koja pružaju zaštitarske usluge, usluge čišćenja, komercijalne usluge i još neke.
Većina država članica EU izdvojila je uslužne djelatnosti iz javnog sektora.
Cilj tog izdvajanja je smanjenje troškova uz zadržavanje iste kvalitete.
Vlada RH je odlučila krenuti s izdvajanjem „malih“ radnika iz javnog u privatni sektor.
Zašto su sindikati protiv?
Smatraju da uvođenje outsourcinga može prouzrokovati nesagledive i prestrašne posljedice.
Opasnost je u tome da bi se mogao izigrati radni status zaposlenih u javnim institucijama… kako kriteriji zapošljavanja tako i druga prava iz rada.
Radnici u javnim institucijama su sindikalno organizirani i na taj način štite svoja prava iz rada, a svjedoci smo kakva je situacija sa sindikalnim organiziranjem u privatnim tvrtkama.
Iskustva drugih zemalja pokazala su da outsourcing ne podiže ni kvalitetu obavljanja poslova niti donosi uštede.
Jedino što će se ovom mjerom postići je nesigurnost radnog odnosa, još veće izrabljivanje najugroženije skupine radnika i njihovo smanjivanje plaća.
Nemojmo se zavaravati da će ovo ostati samo u spomenutim djelatnostima. Po istoj logici zašto bi neka velika državna tvrtka imala svojih stotinjak pravnika, ako pravne usluge može ugovoriti s drugom tvrtkom?! Isto je sa službama knjigovodstva, informatike i većine poslova koja se obavljaju u tim tvrtkama. Danas se odlučuje o sudbini čistačica, domara, vozača, kuhara… a sutra će se ta lista proširiti.
Zato je važno poručiti Vladi da hitno prestane s daljnjim mrcvarenjem tržišta rada. Treba pokrenuti gospodarstvo, a ne pretakati iz šupljeg u prazno i neprestano činiti štetu.
Koja je uopće uloga socijalne države (tako nam piše u Ustavu)? Da štiti interese svojih građana (radnika) ili da štiti interese krupnog kapitala?

Priča za kraj.... (nepoznati autor...)

KAKO SAM PAO NA ISPITU ZA MENAĐERA

"Diplomirao sam na Fakultetu za menađment. Bio sam vrlo ozbiljan student i savjesno se pripremao baš za svaki ispit. Ali jednog sam se jako bojao. Bio sam tako sretan kad sam, otvorivši kovertu i čitajući na brzinu dobivena pitanja, vidio da skoro na svako znam odgovoriti. No zadnje pitanje me iznenadilo. Glasilo je: "Znate li kako se zove čistačica na ovom fakultetu?" Pomislio sam da je to sigurno neki "štos", odgovorio sam na sva ostala pitanja i predao rad. Sav siguran, jedva sam čekao da pročitam svoje ime na popisu onih koji su položili. No, kada se na oglasnoj ploči popis pojavio, na njemu nije bilo mog imena. Pomislio sam da se radi o nekakvoj greški i otišao do profesora.
- "Da, ispit niste položili", rekao je profesor.
/ "Ali, odgovorio sam na sva pitanja.", pobunio sam se.
/ "Niste odgovorili na zadnje", glasio je odgovor.
/ "Ali zar je to pitanje toliko važno?", nisam mogao vjerovati svojim ušima.
/ "Naravno da je važno", odgovorio je profesor. "U svom poslu susretat ćete mnoge ljude. Svi oni su važni. I svi zaslužuju vašu pažnju, čak i ako sve što činite jest samo to da ih pozdravite i nasmiješite se."
Nakon stanke još je dodao: "A znate li ime gospođe koja služi u kantini? Znate li datume rođendana vaših pet najboljih kolega s fakulteta?".
Nikada nisam zaboravio ovu lekciju. I odmah sam saznao: žena koja je održavala čistoću i koja je svaki dan bila s nama zvala se Tonka. Znate li vi kako se zove osoba...?"


Do kraja ovog tjedna sindikati prikupljaju potpise za referendum protiv outsourcinga.
Ako prespavamo ovu rundu u sljedećoj bi mi mogli pasti. Uključimo se i zaštitimo sve naše Tonke, Lojzeke, Pepice, Franje i Barice... zaštitimo sami sebe!

Komentari (45) - Isprintaj - #

Uoči utakmice

12.06.2014.



Cijeli dan se osjećam kao Pale sam na svijetu. Oko mene ludilo. Svi su uzbuđeni u iščekivanju utakmice. Atmosfera je postala gotovo idilična u tom deliričnom zajedništvu koje je zahvatilo naciju. Danas nitko ne trača, ludilom su zahvaćeni gotovo svi.... od čistača ulice do visokoobrazovanih...žene, djeca, starci....svi problemi o kojima slušam svakodnevno kao da su nestali. Odrasli ljudi ukrašavaju automobile zastavicama, iz ureda trešte borbene pjesmice... svi su srcem, dušom i mislima u Brazilu.

Osjećam se defektno, bolesno... drugačije. Par puta sam pogledala prema nebu i pitala Ga: „Pa dobro.... zašto se ja nikada ne mogu opustiti i divljati neopterećeno s većinom? Što si mi to učinio?!!! Zašto me kažnjavaš?!!! Zašto ja osjećam prijezir i gađenje u trenucima kad su svi tako razdragani, oduševljeni i zaokupljeni... ujedinjeni u trenucima koji su im izbrisali stvarnost? Zašto sam ja toliko ljuta zbog odlaska Premijera i nekih likova iz mog poduzeća na tu tekmu? Zašto se ja uvijek moram zamarati stvarima koje većinu ne zanimaju, koje većina tolerira?“
Nije mi odmah odgovorio.... ali znam da se smijuljio pod brk..... onako očinski... kao što to uvijek čini kad sam raspigana.

I onda.... kasno popodne... sjednem pred komp i dobijem odgovor na svoje pitanje. Probijajući se kroz masu teksktova koji prognoziraju, analiziraju, nagađaju, copraju (kornjače, magarci) naiđem na vijest o prosvjedima pred stadionom.... Kliknem na filmić i gledam kako policija suzavcem gađa ljude, kako ih maltretira i pokušava slomiti njihov otpor i ubiti njihov bijes. Odjenom mi se između redaka ukazao tekst: „Nisi sama. Grupa onih koji misle i osjećaju poput tebe je daleko veća od sve te „većine“ koja te okružuje. Samo je vaš prijezir, vaša ljutnja i vaše čuđenje nešto što je teži i puno neugodniji put.... Ta spoznaja izaziva loše raspoloženje, a svi oni koji pružaju otpor mogu dobiti batine, suzavac u oči ili u najblažem slučaju optužbu da ne vole svoju domovinu. Lakše je zaboraviti, zanijekati, praviti se da ne postoji ono što je očigledno.... lakše je natakati se pivušinom, grickati masni chips i praviti se kako je sve O.K. Nisi sama“

I eto.... i ja sam večeras srcem, dušom i mislima u Brazilu.... ali ne na stadionu.... nego s onim ljudima koji prosvjeduju ispred stadiona i diljem Brazila.

Igračima od sveg srca želim da se što prije vrate doma... jer će se tako troškovi ovoj napaćenoj zemlji smanjiti, a „elita“ koja ih je otišla gledati ne mora se ni vraćati.... jer doma ionako nema ništa novo.... mi smo i dalje u istom onom mulju i problemima u kojima smo bili i prije no što su poletjeli. Isto nam je... s njima i bez njih....

Komentari (17) - Isprintaj - #

Priče s poukom

08.06.2014.


slika posuđena sa stranice os-jbarakovica-razanac.skole.hr-

Kao malena djevojčica voljela sam sjediti pored djeda i slušati priče koje mi je pričao ili čitao. Bio je to ozbiljan čovjek, lagano pogrbljenih leđa, blagog pogleda. Nikada se nije šalio. Ne sjećam se da sam ikada vidjela osmijeh na njegovom licu. Sjećam se koščatih šaka, krivih prstiju i plavih žila koje su stvarale mrežasti ornament na vanjskom dijelu njegovih šaka. Sjećam se tog uzbuđenja koje sam osjećala kada me pozvao da poslušam novu priču. Stišala bih se poput životinjice koja se skriva... mislim da nisam ni disala.... da ga slučajno ne ometem, da se ne predomisli.... jer slušanje priča bilo je nešto što me veselilo više od bilo čega. Kad sama pročitam knjigu osjećam tugu... jer je došao kraj... nedostaju mi likovi i taj svijet koji me privremeno ugostio... no kad bi on završio priču nisam osjećala tugu, jer tek tada je slijedio razgovor.... zajedno smo tražili pouku i dugo raspravljali o priči koju mi je upravo ispričao ili pročitao.
Tek danas sam svjesna koliko me to odredilo. Još uvijek tražim pouke baš u svemu..... još uvijek tražim drugu stranu priče... onu koja nije napisana, ali vrišti i doziva da je prepoznam tako nenapisanu.
Sjećam se tog dubokog osjećaja poštovanja prema tom starcu.... i zahvalnosti što je odvojio vrijeme za mene.... Danas su poštovanje i zahvalnost još dublji.... jer nema tog materijalnog bogatstva koje mi je mogao ostaviti, a da bi bilo vrednije od tog osjećaja i pouka iz njegovih priča.
Danas znam da mogu učiti baš od svih ljudi koje srećem na svom putu, mogu učiti iz knjiga, od prirode, iz tuđih priča.... pouke su svuda oko mene i puno se lakše krećem ako ih čitam i razumijem... ako ih ne ignoriram i zanemarujem. Neke lekcije su pozitivne jer me uče kako trebam, a one negativne me uče kako nikako ne bi bilo dobro i mudro.
Uz mog djeda bilo je tu još puno Učitelja..... sve sami Čarobnjaci..... Ponekad podignem pogled ka nebu i kažem nekome: „Hvala ti... puno ti hvala što si baš te ljude poslao na moj put... hvala ti što si me kroz njih i preko njih učio, čuvao i pazio.... hvala ti što si me naučio stišavanju i slušanju.... jer bez toga bi njihove poruke bile uzaludne...“
Preko dvadeset godina sam član jedne udruge, a teče već deseta godina kako imam čast biti jedan od kotačića u tom mehanizmu i sudjelujem u kreiranju jedne priče... za mene vrlo važne priče. Često osjećam umor, budem ljuta, ranjena i pitam se što to meni treba.... ali kad se stišam shvatim koliko je ta priča važna i lijepa... koliko me oblikovala... stvarala.... nadogradila.... puno toga naučila.
Nema člana te udruge od kojega nisam nešto naučila.... ali neki se posebno ističu. Nekih više i nema među nama, ali ostavili su neizbrisiv trag i obvezu čuvanja ideje, uspomene...
U više od dva desetljeća iz te udruge izbacili smo samo jednu članicu. Učinila je odurno krivično djelo, odležala je svoje i do kraja života će vraćati materijalni dug onima koje je oštetila. Ja je se sjetim svakog dana..... jer sam čak i od nje naučila puno toga. I najnemoralniji pojedinac u našim redovima imao je neke svoje vrline i ostavio je svoj doprinos... koji će zauvijek i neizbrisivo biti utkan u našu priču.
Sad ćete pomisliti da je to udruga kojoj su pristupili najbolji ljudi na svijetu... jer nije bilo razloga za izbacivanje. To nije tako. U toj udruzi je vrlo šareno društvo.... baš kao i u svakoj drugoj grupi ljudi... Bilo je tu izdaja, podmetanja, laganja, spletkarenja i vrlo ružnih stvari.... bilo je tu zahtjeva od pojedinaca da se neke izbaci zbog određenih ponašanja. No nisu izbačeni. Zašto nisu izbačeni, a moglo se to vrlo lako učiniti u okvirima Statuta? Zato što je svrha postojanja udruge važnija od svih osobnih razmirica i interesa, zato što se njeguje solidarnost, zajedništvo, tolerancija i poniznost. Na svu sreću među nama nema onih koji se osjećaju sucima i krvnicima i koji bi imali potrebu kažnjavati, izbacivati i suditi. Sada lako možete pomisliti da u mojoj udruzi vlada nered. Ali to nije tako. Od milja i u šali je često uspoređujem sa Sjevernom Korejom... jer se do reda i forme jako drži, ali uvijek i baš uvijek je sadržaj važniji od forme... i to je razlog što u tom okruženju funkcioniraju tako dugo ljudi različitih vjera, nacija, stupnja obrazovanja, mentaliteta... i sve te naše različitosti su potpuno nebitne u odnosu na priču koju zajedo stvaramo. Prije dosta vremena i sama sam se čudila zašto se neki ljudi ne izbace iz udruge... jer su njihova ponašanja bila doista uvredljiva i štetna za udrugu. No danas znam odgovor. Silom se sila ne može pobjediti. Veličina čovjeka je u praštanju i traženju mirnog rješenja.... a loši ionako sami s vremenom otpadnu ili se upravo zbog neočekivane reakcije pretvore u odane, savjesne i one koji rado ponesu i tuđi teret. Kad vrijeme odradi svoje... o tome se može i razgovarati.... pa se ljudi otvore... priznaju svoje predrasude, zablude i straputice na koje su naivno na nagovor nekih loših zalutali. Ta udruga je mnogim moćnicima bila trn u oku.... pokušali su je slomiti vrlo moćni ljudi svima znani, ali i oni iza kulisa... koji odrađuju prljave poslove. Bilo je tu suza, ljudi su padali u nesvijest, bilo je onih koji su od straha pobjegli, a i onih koji su prestrašeni ostali. I samu me ponekad bilo strah.... ali danas znam da smo opstali i jesmo samo zahvaljujući odnosima koje smo izgradili... zajedništvu, solidarnosti i osjećaju prihvaćenosti... bez obzira na naše različitosti.

Ima jedna zgodna priča o izbacivanju suradnika:

„Tijekom predsjednikovanja Abrahama Lincolna neki je u njegovom kabinetu imenovani dužnosnik neprestano pronalazio razne načine remećenja predsjednikovih nastojanja. Ako bi Lincoln bio za nešto, mogli ste se okladiti da će se taj tip zalagati za suprotno.
Budući da je to trajalo već podulje vrijeme, jedan je Lincolnov prijatelj upitao predsjednika zašto ne smjeni toga dužnosnika i umjesto njega ne postavi nekoga s kim će bolje surađivati. Umjesto odgovora, Lincoln je prijatelju ispričao pričicu o obadu:
"Jednoga sam dana šetao soeskim putem i naišao na poljodjelca, orača. U plug je upregnuo konja. Kad sam mu se približio, ugledao sam na konjskomu bedru velikoga obada. Htio sam ga otjerati, jer je obad očito radio svoj posao - ujedao. Ali orač mi reče da to ne činim.
'Zašto?', pitao sam iznenađeno.
'Prijatelju, taj je obad jedino što još pokreće ovu staru ragu', odvratio mi je. "

(U navodu kod J. M. Templetona, prevela Vesna Krmpotić: "Priručnik za predsjednike i Prinožnik za narod")



Trajemo takvi preko dva desetljeća. Svjesna sam da možemo u vrlo kratkom roku nestati ili postati bljutava i razvodnjena priča. Dovoljno je da se pojave neki ljudi koji neće biti svjesni koliko su odnosi važni, ljudi koji će biti sebični, umišljeni, neće poštivati različitosti, neće učiti od onih s više iskustva, probleme će lomiti preko koljena, a ne promišljanjem.... možda će se prodati za sjajne perle i šarene laže. Desilo se mnogima.... pa se može desiti i nama. Sve je to život. Bez obzira što se desi u budućnosti priču koja je napisana, koju sam doživjela nitko ne može obrisati, zanijekati i uprljati. Ona je dokaz da se može... ona nosi veliku pouku za one koji znaju i žele pouku tražiti.... Osjećam se čuvaricom uspomena i te priče... koja mi je važna... ali ne mogu izjaviti da ću je braniti po svaku cijenu..... kao što je to jedan pripadnik moje generacije izgovorio jučer za neku drugu grupu ljudi. Tko sam to ja ili bilo tko drugi da se osjetimo pozvanim da bez obzira na način lomimo volju i nezadovoljstvo toliko velikog broja ljudi?!!! Novo vrijeme i novi ljudi nose svoja pravila i navike.... a ja mogu jedino htjeti ili ne htjeti u toj priči dalje sudjelovati.... a to ovisi o mom sustavu vrijednosti. Nije mi to ćaćino leno da gazim principe, ljude i sve oko sebe da bih zadržala nešto što volim. Mogu se osjećati samo počašćeno što sam imala prilike biti likom u toj priči i napisati svoje stranice... koje nitko ne može obrisati.
Očito neki ramaženi „dječaci“ po svaku cijene žele biti glavni likovi u nekim pričama. Pri tom im nije važno koliko su ti likovi negativni. Bitno je da su glavni. U toj borbi za svoju priču „po svaku cijenu“ misle da mogu druge likove zataškati, zanijekati, umanjiti ili ih izbrisati.... no to na svu sreću nije tako.... jer životne priče piše život.... a temelje se na odnosima... to su priče u kojima možemo kreirati samo svoj vlastiti lik.... i to upravo kroz svoje odnose s drugim ljudima.
I za kraj ću vam ispričati jednu priču.... kojoj ne znam autora.... a govori o važnosti odnosa među ljudima....

"Kule u pijesku

Rabin Harold Kushner gledao je djecu koja su na obali zidala kulu iz pijeska. Kada su završili zamišljenu kulu za koju su potrošili puno vremena i strpljenja, došao je val i u trenu je izravnao sa zemljom. Rabin je očekivao suze i bijes. Međutim, djeca su sjela, primila se za ruke i počela se smijati. Malo zatim, započela su graditi novu kulu.

Nasmiješio se i rekao: "Spoznao sam da su me naučila vrlo važnu lekciju. Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Prije ili kasnije doći će val i odnijeti ono što smo sagradili sa tolikim trudom. Kada se to dogodi moći će se smijati samo oni koji će se imati s kime držati za ruke.""


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2014 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Lipanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (3)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se