Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • gustirna

    Nosnice su mi oduvijek širom otvorene i mirise primam u dušu bez obzira gdje sad živim. Prije 28 god. iz kuće sa vrtom i voćkama, silom prilika doselili smo u novu gradsku četvrt, zgradurinu sa 11 katova, iz nje sam odselila u manju od 4 kata, prisniju, al opet na gradskom asfaltu i tu sam djecu odgojila, bez mogućnosti da im ponudim mirise i okuse mog djetinjstva. Odrasli su u šarenilu potrošakog konzumerizma.
    Sebe već godinama vraćam prirodi i to nije nikakav problem, još uvijek voće biram po mirisu, makar i na pazaru, ali život i okruženje u kojem sam ja odrastala nikad neću moći više vratiti ni sebi, ni svojim potomcima. Davala sam i davat ću im nešto drugo, možda slično, možda drugačije, ali uvijek sa srcem i dušom....i oni će pamtiti to na isti način kao što ja pamtim ono moje. Mirisi mog djetinjstva ostat ću zauvijek u meni i samo u meni. :-))

    avatar

    22.06.2014. (14:02)    -   -   -   -  

  • Neverin

    Isto razmišljamo. Ono što ti imaš i ja želim za sebe. Baš želim živjeti u manjem gradiću okruženom zelenilom i plavetnilom. Imam dojam da se sve više ljudi okreće ka takvom bijegu i proizvodnji vlastite hrane. Ako to uspijemo sačuvati i potencirati to znači da ćemo biti napokon nevoisni, a ne samo u riječi. Proizvodnja lokalnog stvara suradnju i unaprijeđuje neke druge segmente na koje prvi prvoj pomisli ne bacilamo, ali vidim da je to povezano i sa zajedničkim odlučivanjem i u drugim stvarima, znači upliv u direktnu demokraciju. Što više će ova država bi nenarodna, to će više građani legalnim načinima (zadruge, udruge) stvarati paralelne sustave moći. Zato radije kupujem skuplje (zasad), ali domaće, jer znam da pomažem na taj način svojem kraju više od onih političara koji ostaju samo na riječima a "zaljubljeni" su u Hrvatsku

    http://www.ekopoduzetnik.com/tekstovi/podrzi-svog-lokalnog-proizvo djaca-12678/

    avatar

    22.06.2014. (15:26)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @gustirna... baš tako. Oni će imati svoje mirise.... Kao što su naši preci imali mirise djetinjstva koje mi nismo imali prilike upoznati.
    No bez obzira na to..... ja sam opsjednuta potrebom da unucima, koji još nisu stigli priredim mirisan doček i bar malo pridonesem mirisima koje će nositi zauvijek... kao miris svog djetinjstva. :) Što sam starija sve sam luđa...... Mislim da se pretvaram u pravu-pravcatu vješticu. :)))) Oko mene suhe trave.... sirupi, tinkture.... a imam i crnu mačku.... još samo moram nabaviti metlu koja leti... :))))

    avatar

    22.06.2014. (15:29)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @neverine.... uvijek je najvažniji prvi korak. Ma kako dug put bio bez prvog koraka nema ni cilja. Bez obzira koliko je sada svijest o potrebi toga o čemu pišemo mala.... ona će s vremenom rasti, bujati i ljudima pokazati koliko je to važno.

    avatar

    22.06.2014. (15:32)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Dona, sve to i ja skupljam, al je mačka bijelo-smeđa :-)) svako vrime/životno doba, svoju čaroliju nosi. ;-)

    avatar

    22.06.2014. (20:08)    -   -   -   -  

  • Mayday

    Moje su mačke šarene ;)
    živim u gradu, ali okružena svojim trešnjama, šljivama, orasima, amulima, šipkom, livadama žutim od maslačka, trsjem, smokvama
    no pitam se koliko je to zapravo zdravo, iako ne koristim nikakva špricanja ni umjetna gnojiva
    (osim vapna kojim crtam "dokoljenke" voćkama ;D)
    zagađenje zraka je poprilično, ni nakon bure ne osjećam onaj miris rublja sušenog na suncu...miris nonine dote na starinskom krevetu...

    avatar

    23.06.2014. (01:45)    -   -   -   -  

  • odmak

    S guštom sam pročitala. Ne znam jel' se ti sjećaš breskvi s bodljama. Nisu bile velike bodlje više dlačice ali taj miris...
    Nije samo stvar u mirisima. Bilo je prisnosti s prirodom od jutra do mraka. Pripadanja. Pa čak i u gradu.
    To mi nedostaje. Sadim cvijeće po balkonima. Lani sam imala i male pomidorice. Hvatam vrijeme i događanja da zaboravim mirise djetinjstva, ali ovako kad me tekst kao tvoj podsjeti postanem sentimentalna do suza.

    avatar

    23.06.2014. (08:43)    -   -   -   -  

  • voltaren

    Eh, pa nema ništa loše u šarenilu :) , samo što je zaista previše onog bezmirisnog i bezokusnog, a nedovoljno onog pravog, zato treba još bolje ošareniti naše vrtove i voćnjake i cvjetnjake i sve. Posaditi jagode po travnjacima, prozorima i krovovima, možda se jednom toliko razrastu da prekriju sve te šoping centre. Razumijem tu potrebu za mirisima, otkako ni sama više nemam dovoljno skladišnog prostora za čuvanje sveg svojeg voća, zimi ga kupujem i onda me se može vidjeti kako biram voćke u dućanu njuškajući svaku pojedinu :)
    Lijepo je što si kupila sve od bake uz cestu.

    avatar

    25.06.2014. (20:02)    -   -   -   -  

  • Srdjan

    Jako sam vezan za mirise iz djetinjstva. Svaki put kad odem kod mame u Bosnu, hodam po dvorištu kao blesav i upijam mirise koji možda i više nisu tu. Jasno osjećam razliku između mirisa paradajza iz mamine bašte i ovog kojeg ovdje kupim u prodavnici. Ja sam dijete sa sela koje je igrom slučaja završilo u gradu. Sjećam se intervjua sa Balaševićem nakon nekog njegovog koncerta u nekom malom mjestu. Djordje je na razgovor s novinarom došao s rukama punim poklona, valjda od nekog ko je došao na koncert. A u rukama kobasice, domaće voće i povrće, slatko u tegli. Ima nešto u tome.
    Pozdravljam te puno.

    avatar

    19.07.2014. (23:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...