Potisnuti mirisi

22.06.2014.

Sjeæam se.... tih davnih godina trgovine nisu bile tako šarene i bogato opremljene..... Žudili smo za kvalitetnim trapericama iz zapadnih zemalja, žvakama, mirišljavim gumicama i drugim èudesima koja bi ponekad vidjeli kod drugih. Tek kad sam dobila prvu mirišljavu gumicu skužila sam da razmazuje ono što pokušavam obrisati i prlja papir, te da su obiène Pelikanove gumice daleko bolje. Umjetnim mirisom je prikriven nedostatak. Sjeæam se i dana kada su se u Hrvatskoj poèeli otvarati veliki tržni centri.... sve te uvozne robe, svog tog šarenila i reklama koje su nas uvjeravale da smo postali slobodni, da nam je ponuda puno šira i bolja.
Trebalo mi je vremena da skužim da nam netko pokušava ukrasti mirise, okuse i istinsku slobodu.
Danas kad zalutam u samoposluživanje velikog tržnog centra gledam svu tu hranu i razmišljam o tome koliko ljudi ovisi samo o toj ponudi, koliko djece odrasta bez mirisa i pravih okusa... koliko se ljudi razbolijeva od sve te umjetno stvorene hrane, koja izgleda tako primamljivo i šareno na prvi pogled. Danas u toj bogatoj ponudi jasno vidim siromaštvo i prijevaru.

I ja sam dugo živjela u klopci tog šarenila..... no prije puno godina.... jednog jutra vraæala sam se iz Podravine i ugledala staru baku kako stoji uz cestu i prodaje jagode. Stala sam i kupila sve što je imala. Cijelim putem, iz prtljažnika se autom širio miris iz djetinjstva.... miris pravih jagoda. Cijelim putem sam pokušavala u sjeæanje dozvati neke mirise i okuse.... i shvatila da su nestali... izbugili se u svom ovom šarenom „bogatstvu“ koje me okružuje.
Veæ godinama sam opsjednuta tim osjeæajem praznine.... zbog mirisa i okusa koje su mi pokušali oteti. Prvo sam posadila vrt i poèela uzgajati povræe koje jedemo, posadila sam puno voæki.... Imamo kokice i domaæa jaja.... No kad su mi se mirisi vratili zaronila sam još dublje u tu prièu.....
Meso i mlijeène proizvode kupujem od seljaka..... i to od onih za koje znam na koji naèin uzgajaju tu hranu. Tu trgovinu odraðujemo bez fiskalnih blagajni i raèuna.... pa je hrana zbog toga još mirisnija i bolja... jer uz izvorni miris, okus i boju ima i lagani šmek prkosa i otpora prema onima koji nam kradu mirise iz djetinjstva. Perad, zeèeve, jaja, povræe, puno voæa uzgajamo sami..... a veliki dio uzimamo iz prirode... kao što su gljive, zaèinsko bilje i ljekovito bilje. Hranu spremamo i za zimu..... smrzavanjem, starinskim naèinom pripreme zimnice (bez konzervansa), sušenjem.... Sama razvlaèim tijesto za štrukle, mijesim rezance i druge vrste tijesta...... Kad sam bila skroz mala puno više su mi se sviðali kremasti kolaèi.... a oni starinski, koje je pravila baka nisu me baš privlaèili... a danas opsjednuto prikupljam recepte i ljubomorno ih pokušavam saèuvati.... tako da djecu navuèem na tu hranu i nauèim ih èuvati mirise i okuse. Ja sam gradsko dijete... koje je pred dva desetljeæa igrom sluèaja završilo na selu.... i danas mogu slobodno izjaviti da više u gradu ne bih mogla sretno živjeti.... jer sam se navukla na sve te èarolije koje nudi priroda.... na taj èarobni ritam, red i poštenje... jer kod prirode nema prijevare, muljanja i manipulacije.
Hoæu li zbog toga živjeti duže?! Kaj god! Ali ono što sigurno znam..... Živjet æu bolje..... jer koliko god da živim osjeæat æu mirise, okuse i boje i neæu ovisiti o šarenoj i plastiènoj ponudi male skupine ljudi koji otimaju ljudima dostojanstvo, gaze im prava iz rada, ljudska prava.... a ni sve to nije dovoljno... žele zatrti sjeæanja... žele ukrasti mirise i okuse. Oni su tek lakome društvene skupine koje rade protiv èovjeka... ali nisu oni krivi... mi smo krivi, ako im to dozvolimo.

Nedavno sam s prijateljicom bila na ruèku. Pita ona konobara: „Je li to domaæe tijesto?“ Ja je u èudu gledam.... jer ne mora nam konobar to reæi.... pa to moramo znati same. Ako ne znamo same prepoznati domaæe tijesto.... ovisimo o istinoljubivosti onoga koji nam želi prodati svoj proizvod. Oni koji dobro zaraðuju spremni su platiti bogatstvo za malo „prave“ hrane..... jer postaju svjesni da sva ta kolièina novca koju zaraðuju ima miris ispraznosti.... jer im je miris novca potpuno potisnuo i isprao prave mirise, okuse... a bome i osjeæaje....
Bez obzira koliko volimo svoj posao on nas iscrpljuje i osjeæamo stres.... Kretanje meðu ljudima, sve te lijepe i manje lijepe prièe, sve te "bombe" iz medija optereæuju nas i umaraju.
Svaka minuta koju provedemo u uzgoju, prikupljanju i pripremi hrane znaèi opuštanje.... bez obzira što nas to ponekad fizièki iscrpljuje. Kao da nam netko èarobnim štapiæem izvlaèi sve brige iz tijela i daruje nas mirom i zadovoljstvom.

Zato.... zastanimo na tren, pogledajmo oko sebe.... jer priroda nas zove u zagrljaj i nudi nam sve svoje èarolije..... a od nas traži samo da poštujemo pravila.... Nagrada je bogata. Naše društvo, a i svijet opæenito funkcioniraju potpuno suprotno... Oni koji krše pravila, lažu, petljaju i manipuliraju uživaju nagrade (ili im se bar èini da su nagraðeni)... kod prirode ne postoje rodbinske ili potièke veze, lažne diplome, spletkarenja i podmetanja.... ona voli red, pokoji žulj i malo znoja.... Sve je tako jednostavno i èisto.... Zemlja nam može uprljati ruke.... ali da li ih doista uprlja? Zagrabite zemlju šakama i prinesite je nosu. To je miris života, zajednièke majke, stvaranja..... Trulo lišæe stvara miris šumskog tla.... Èak i neugodni miris stajskog gnoja nije smrad... nego znaèi život. U prirodi postoje više ili manje ugodni mirisi... no u modernom svijetu.... iza sjaja, umjetnih boja i zamamnnih, umjetno stvorenih mirisa èesto se skriva smrad zla.... koji ne osjeæamo baš odmah.... ali rastaèe nas polako, uništava nas iznutra i stvara smrdljiva i neèasna ponašanja kakva u prirodi nisu poznata.

Priroda je zapoèela razdoblje darivanja. Otvorite oèi i primite darove..... jer ako ih primite... zima æe vam biti ljepša, lakša i mirisnija.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)