I ja hoću pjesmu

books, reading, colors, art, vintage, pencils, shavings, colours

Hoćete pjesmu, stihove, kitice, rečenice? Evo vam. Evo vam opet. Evo vam pisanja koliko god hoćete. Dat ću vam još kad ste željni. Jedite ove riječi. Pune su pameti, pune. Evo ih opet. I dolaze i prolaze i ostaju i nestaju. I ja hoću pjesmu. I ja hoću rečenice. Da se nižu, da teku, da se prelijevaju jedna u drugu. Da iscure po tvom mobitelu, ekranu, po onome odakle čitaš. Evo, pij i jedi i dobro prožvači. Pamet u glavu, šćap u ruku. U drugu mobitel. Vozdra.

Oni bi pjesmu.

Z. 8.8. Metković


Oznake: pjesma

08.08.2015. u 22:05 · Ostavi komentar (5) · Isprintaj · #

Žena Zmaj



Eno je. Opet. Opet piše iznova. Stihove. Stihove koje samo ona razumije, a ostali se prave da razumiju. I niže ih. Kratke. Duge. Drske, besmislene, smislene. Metafore i usporedbe koje imaju smisla samo u njenoj glavi, samo u njenom svijetu. A bila je stidljiva. Tako mi se činila barem. Nikada nije htjela razgovarati sa mnom. A bio sam joj trebao. Za intervju o prebjezima, o izljevenom mozgu, o napuštanju djedovine. I eno je, vidim je sada. Na ekranima u pokretu. Njene knjige se listaju na ekranima. Stihovi se čitaju, jednako besmisleni i smisleni. Voli djecu. Siromašnu djecu. Bogatu djecu. Svakakvu djecu. I daleke zemlje. I prljavu djecu iz dalekih zemalja. I ona je prljava, ali ne i njena duša. Duša je ranjena. Vidjet ćete je na ekranima i nećete je prepoznati. Jer njeno lice samo znaju oni koji ga otkriju u njenim stihovima.

Z. 31. 7. 2015, Split


Oznake: Eve Zmajevska

31.07.2015. u 09:33 · Ostavi komentar (6) · Isprintaj · #

Vječni pokušavač


computer, macbook, laptop, technology, business, mouse, office, desk

Tako u kasnim večernjim satima ponovno sjedam za laptop u nadi da će mi nešto inspirativno pasti na pamet, no uzalud. Moram napomenuti da sam prije nego sjedoh tipkati, vrtio gore dolje po aplikacijama na pametnjakoviću tražeći opet nešto što bi mi zadržalo misli na par minuta ili mi usmjerilo tok misli prema nečemu konstruktivnom. Ali džaba. Isuši me ta pusta tehnologija i ostajem prazan poput napola očišćene pepeljare - puni te pepelom i kad te očisti i isprazni opet ostaješ prljav. No, hajde, možda je i do mene, do mojih vlastitih slabosti i manjka samokontrole. Vjerojatno je i do navika koje nisu baš dobre i teško se daju ispraviti. Fakat, više sam uz računalo nego uz samoga sebe - računalo u bilo kojem obliku. I ne mogu spojiti dva smislena osjećaja s radnjama u glavi jer su mi misli tamo negdje ostale na nekom lajku od jutros ili nekom glupom komentaru na izbrisanom postu koji je imao doticaja s NDH. I zaključio sam, ja sam vječni pokušavač - iznova uvijek donosim stare odluke da bih postigao neku ravnotežu i samokontrolu. Ali, to je dobro, bilo bi loše da sam se pomirio sa stanjem.



Z.

Oznake: pokušaj

10.04.2015. u 23:16 · Ostavi komentar (10) · Isprintaj · #

Tišina Velike subote

Teško je čovjeku koji krši zavjete svoje,
koji ne ostaje vjeran pozivu svome,
koji na križu umre bez nade
biva zarobljen i zaboravljen
u grobnoj tišini Velike subotom.


Z, 4. 4. 15, Split


Neka vam je blagoslovljen i radostan Uskrs.


Oznake: Uskrs, križ

04.04.2015. u 20:48 · Ostavi komentar (3) · Isprintaj · #

Vratit ću se pisanju

notepad, paper, pen, office, desk, wood, writing

Bila je to neka polunovogodišnja odluka da ću se vratiti čitanju, pisanju, fotografiranju, molitvenom redu i stručnom usavršavanju. Ponajviše sam se htio vratiti molitvi te pisanju i, evo, u zadnje vrijeme intezivno razmišljam o tome da bih mogao nešto napisati na ovome blogu koji živi više sedam godina.

Da, sedam godina, kao da je u treptaju oka nestalo. Čini mi se da su mi sva sjećanja izbljedila o svim ovim godinama, no znate kako biva, sjetite se jedne stvari pa druge i onda s nekog drugog kraja mozga gdje paučina vlada, nadolaze sjećanja koja mogu biti ugodna i neugodna.

Čitajući te neke svoje stvari što sam pisao ovdje, nemali broj puta se pitam što mi je u tome trenutku bilo i čime sam se bavio. Pa pročitam još jednom i onda u meni oživi taj trenutak i riječi mi postanu jasne. Bilo je tu dobrih i loših tekstova, smislenih i besmislenih pjesama, čak i pravih remek djela koja mogu konkurirati na svjetskom tržistu poezije (bez lažne skromnosti, neke stihovi su jako dobri, što i mene samog čudi).
Pitam se takodjer, kako sam uopće bio sposoban napisati takve rečenice, stihove te odakle mi toliki vokabular, te duboke misli i razmišljanja i jesam li s vremenom postao tuplji, bezosjećajniji i zatvoreniji, te gdje je nestala ta moja mladenačka zanesenost? Je li me posao učinio samo još jednim nijemim prosmatračem stvarnosti bez mogućnosti da se osvrnem na stanje u kojem se nalazim? Ah, pitanja, pitanja...

I sada, gledajući sina kako puza po podu i suprugu dok ga prati brižno pogledom i polako na koljenima hoda za njim, iz dubine zahvaljujem Onome čiji putovi su čudesni. Pored mene u knjizi koju čitam nalazi se bookmark na kojem piše jedan stih iz psalma 8, a nastavak toga stiha je: Veličanstvom nebo natriljuješ. Veličanstven je On u mome životu.

Veseli me što ljudi koje sam upoznao preko bloga danas izdaju knjige svojih objava, svoga truda, pisanja. To je jako lijepo, a u isto vrijeme jako čudi da postoje ljudi koji su svoje najintimnije misli i osjećaje spremni podijeliti s tolikim nepoznatim i poznatim ljudima u bespućima interneta. Takav sam i sam. No, osim možda pokojeg ružnog trenutka i neugode kada ti otkriju identitet, lijepo je to iskustvo...

Z.

PS. Ispričavam se na manjku kvacica iznad slova, racunalo mi nema hr tipkovnicu, pa nekada promasim slova :D

Oznake: pisanje

22.03.2015. u 20:28 · Ostavi komentar (16) · Isprintaj · #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se