Belle epoque

ponedjeljak, 21.05.2012.

London calling... (1)

Žao mi je što tijekom travnja nisam imao vremena za javljanje, ali nakon tradicionalnog odlaska u Split, zalomilo se i putovanje u Šibenik, a kraj je prošao u stilu - na godišnjicu kraljevskog vjenčanja (nemojmo se zavaravati, u maniri pravih socijalista spajali smo 1. svibanj) otputovao sam u London, i to prvi put.

Nakon sletanja na Gatwick, čekanja prtljage i sličnih veselja koja priliče putovanju zrakoplova, krenuli smo u obilazak Londona busom. Iako ne preferiram turističke ture, za četiri dana koja sam proveo u Londonu razgledavanje busom bila je najsretnija opcija jer smo se stigli zaustaviti kraj važnih znamenitosti, a ostala tri dana imali smo dovoljno vremena za ostale programe. Royal Albert Hall i Albert Memorial prve su znamenitosti kraj kojih smo se zaustavili. Royal Albert Hall jedna je od najvećih koncertnih dvorana, u kojima su nastupale brojne svjetske zvijezde, poput Boba Dylana, Erica Claptona i nedavno Adele, a tradicionalno je pozornica ljetnog BBC-ovog festivala klasične glazbe. U blizini je Albert Memorial, dio Hyde Parka (koji je neshvatljivo velik) u kojem je zlatni spomenik posvećen prerano preminulom suprugu kraljice Viktorije, koja je vladala gotovo 30 godina nakon njegove smrti.

Nakon Royal Albert Halla i vožnje kroz Kensington, kraljevsku i elitnu četvrt u kojoj je do svoje smrti živjela Lady Diana, došli smo do Buckinghamske palače i spomenika kraljici Victoriji, koja još uvijek drži rekord - vladala je čak 63 godine. Upravo se za njene vladavine kraljevska svita i službeno preselila u Buckinghamsku palaču, jednu od najvećih palača Europe koja je dijelom uređena i u stilu belle epoquea.

Sljedeće odredište bio je Westminster, sa slavnom Westminsterskom opatijom i jednom od najstarijih zgrada parlamenta u svijetu. Iako u Westminstersku opatiju, tradicionalno mjesto krunidbe, sprovoda i vjenčanja britanske kraljevske obitelji nismo uspjeli ući, to gotičko zdanje i izvana djeluje vrlo impresivno. U njoj su pokopane brojne slavne ličnosti, poput sir Isaaca Newtona, Krvave Mary i Elizabete I. , G.F.Handela i posljednjeg Laurenca Oliviera. Autobus nas je odvezao do Trafalgar Squarea na kojem stoji velika statua Admirala Nelsona te predivna National Gallery, te do Picadilly Circusa, koji se nalazi u srcu Theaterlanda, te do našeg hostela smještenog u neposrednoj blizini British Museuma, na Russell Squareu. Hostel definitivno nije mjesto koje bih vam preporučio ukoliko tražite bilo kakvu udobnost, ali ukoliko tražite jeftin smještaj, krevet u 8-krevetnoj sobi možete pronaći za manje od dvadeset funti, iako se možete u istom trenutku pozdraviti sa privatnosti. Osoblje hostela izrazito je nepristojno, i nisam baš siguran da svi vladaju engleskim budući da zaštitari tek ponavljaju niz naučenih rečenica, a tuševi se nalaze u podrumu do kojeg i nije lagano doći. Dvije večeri čitav je kat ostao bez struje, pri čemu osoblje hotela nije učinilo baš ništa, a doručak koji je uključen u cijenu trebat ćete obogatiti ponudom iz obližnjeg supermarketa. Ipak , veliki plus je lokacija i blizina metro stanice.

Upravo nam je metro stanica omogućila brz dolazak do bilo kojeg mjesta u gradu. Naime, londonski metro poznat po uzrečici "Mind the gap" jedan je od najorganiziranijih prijevoznih sustava koji sam imao prilike koristitI, te smo tijekom pet dana samo jednom imali priliku vlak čekati dulje od pet minuta. Nakon što smo obišli sve "velike znamenitosti" odlučili smo se za ležerniji tempo, pa smo posjetili buvljak na Notting Hillu, četvrti koju su proslavili Hugh Grant i Julia Roberts u istoimenom filmu. Buvljak je definitivno mjesto koje se treba vidjeti, prepuno malih dućana i decentnih štandova koji prodaju sve od vintage fotoaparata, kositrenih vojnika do bižuterije i majica namijenjenih isključivo turistima. Cijene , naravno , variraju od vrlo povoljnih do nimalo povoljnih, a to djelomično ovisi i o kvalteti proizvoda, ali akcijskih ponuda ne manjka - 3 za 5 potpuno je uobičajena slika na Portobellu.

Iako smo bili zabrinuti kad je u pitanju britanska hrana, ispostavilo se da je u Londonu najmanje britanskih restorana, a najviše etničkih kuhinja u kojima će svatko pronaći nešto za pojesti. Lanac japanskih restorana Wagamama prilično je povoljan za ljubitelja japanske kuhinje, a zeleni čaj serviraju - besplatno. Lanac talijanskih restorana La Bella Italia možda će i najviše pogodovati ukusu Hrvata i prilično je siguran odabir, dok lanac francuskih restorana Cafe Rouge nudi ugodno ozračje francuskog bistroa. Naposljetku, prilikom posjeta Greenwichu jeli smo u sjajnom meksičkom restoranu, ali nažalost nismo mogli odabrati jačinu ljutog umaka, pa nam je nakon ručka najpotrebnija bila voda. Prosječna cijena ovih obroka je 10 funti, ali svaki od njih bio je više nego izdašan.

Poslijepodne smo ostavili za muzeje smještene u Kensingtonu, a osnovane uz veliku podršku princa Alberta. Natural History Museum je muzej kakav se u Hrvatskoj (usuđujem se reći i u regionu) ne može vidjeti, te će definitivno djecu zainteresirati za znanost. Veći dio muzeja vrlo je interaktivan, a složene prirodne procese objašnjava kroz jednostavne primjere iz svakodnevnog života. Osim multimedijalnog dijela o Zemlji, kroz čiju unutrašnjost u muzeju možete proći pa čak i iskusiti jačinu potresa iz Kyota, tu je sjajna kolekcija dinosaura te rekonstrukcija T-Rexa u prirodnoj veličini, te životinje koje je Darwin donio sa svojih putovanja. Uz bok NHM stoji i Victoria and Albert Museum, najveći muzej dekorativne umjetnosti na svijetu. Iako se interaktivnošću ne može mjeriti s NHM-om, V&A doista je sjajan muzej koji bi se također mogao obilaziti čitav dan, a mene su se posebno dojmili odjeli posvećeni zlatu, srebru i nakitu (raj za obožavatelje Downton Abbeyja), ali i dio posvećen suvremenom dizajnu i kazalištu.

Naposljetku, posjetili smo ogromnu National Gallery, odnonso njene najveće atrakcije kao što su Van Goghovi Suncokreti, Zubaranov sv. Franjo Asiški, niz pejsaža Caneletta te Van Dyckovi Zaručnici. National Gallery također je nemoguće obići u jednome danu, ali je moguće kupiti kartu za 1 funtu (sam ulaz u muzej je besplatan) i obići samo slike koje vas zanimaju...

Obilazak nastavljamo impresivnom katedralom Sv. Pavla, Shakespearevoim Globeom, Greenwichem i British Museumom, fotografije stižu u najskorije vrijeme...
(Osim već spomenutog volontiranja za Teatar.hr, počeo sam volontirati kao novinar i za SVK magazin, što nažalost znači još manje vremena za blog, ali - ne napuštam vas :-)

21.05.2012. u 00:40 • 4 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< svibanj, 2012 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)

Opis bloga

Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)

Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )




Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com








Linkovi

counter for blogger

View My Stats


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi koje volim

Luki+Goldie

Pjesak u gaćama

Nepoznati Zagreb

Pardon my French

Pravi se englez...

Što znači to pripitomiti? - piše rijetko, ali kad napiše - rasturi

Et reversa in se :)

Londra

Poslije ponoći- Zlica od Opaka

LoveToRead !

Dnevnik šašave mamice

Valcer

Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)

stihovi

Sergej Jesenjin

DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA


Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.

Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.


Jacques Prevert:
BARBARA


Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci

Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.

Vesna Parun :

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.

Aleksa Šantić
EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se