utorak, 23.05.2017.

Vrtovi ideja



Mjesečina je u mom dvorištu, a ja sa očima boje okeana ljubim nebo, dok se mjesec šunja oko zgrada, proviruje. Put do tebe je put do beskonačnosti i šire. Podižem ruke da te dohvatim i polako spuštam pogled.
Grad je u plamenu. A oko mjeseca vatreni prsten. Ko zna tajne ljudskog srca i gdje sve to vodi. (?)
Nastanio si se u dvorištu mojih ideja, dijelili smo snove o životu još od odvratno sirovih početaka nastajanja, preko svih onih mjesta koja su bila pokretači haosa, haosa ustaljenog i nesnosnog, pa sve do neke vrste dnevne snovitosi, sanjive jave u kojoj smo zajedno oblikovali budućnost. Stvorili smo kreativni centar s participovanim procesima dizajna ideja u blistavom kontrastu stvarnosti i okupili sva razigrana mala lica … žudeći za onim što nedostaje, jer život je plitka površina činjenica …


nedjelja, 21.05.2017.

Linkspiracija



Riječ život.
Treba joj reći hvala, zahvaljujući njoj mi postojimo.
Mi Jesmo.

Riječ putovanje.
Život je putovanje. Zato mi ne putujemo da bismo pobjegli od života, već da on ne pobjegne od nas.
Putujemo zajedno.

Riječ izbor.
Između željeti i morati pLuta u jednom velikom okeanu ničega.
Ništa.

Riječ žudnja.
Jedina je smisao traženja.

Riječ smrt.
I njoj treba reći hvala, jer ne prekida naše putovanje.
Ni žudnju.

Riječ riječ.
Vrijedi onoliko koliko vrijedi njena šutnja. BM
Vrijedi.

petak, 19.05.2017.

Kaktus klub



Snažan opojni miris vanile je zatalasao vazduh koji je zaiskrio blijedim smaragdnim zelenilom kao voda kad se ustalasa, zanosno i divno sa bjeličasto-prozirnim, mramorolikim obrubima.
Odozgo se osipala blaga svjetlost otkrivajući "onoga koji jeste iz vidljivih ljepota" - kaktus.



Ti i ja smo kao dvije stabljike kaktusa, procvjetamo iznenada i neočekivano, noću, tajno se otvorimo jedno drugome velikim, čarobno zavodljivim cvjetovima, a zatim, kad prođe ta zatajna noć tašto se bockamo.



Ti si poput Diskokaktusa (Discocactus horstil). Izgledaš sasvim obično, reklo bi se kao svaki drugi kaktus, zelen u ranoj fazi, a kad se rascvjetaš velikim bijelim cvjetovima ti promijeniš boju svoje stabljike u crvenu.




Mi rijetko cvatemo. Kraljica noći i mjesečev cvijet. I dugo sebi privlačimo pažnju onih koji motre na izlivanje kolorita "Popokatepetla" naših prekrasnih cvjetova.


četvrtak, 18.05.2017.

Balerina



Naučio si me da ovladam vještinama većim nego što je govor, usavršio moju sposobnost da transformišem one naše zamrznute slike u nijemim predstavama.
Fizičku vještinu okreta pretvorismo u poetičnost sirove snage profesionalnih plesača.

Fotograf je uhvatio pokret u letu koreografije da zauvijek traje. Diskretna obnaženost nije puka golotinja, ona izražava fluidnost te naše slike i pomaže da se izrazi pojam slobode i snage.
Mene i tebe.
Paučinom izvezenu sliku čipku postojanja naših osjćanja. Sliku pjeskarenu vremenom, posutu kosmičkom prašinom koja joj daje pjesnički izraz, tvoj, i u potpunosti učestvuje u efektu pokreta.
Nešto kao povratak Degaa u foto-formi.



ponedjeljak, 15.05.2017.

Momento



Postoji trenutak u kome voda, prianjajući o zidove stakla, oblikuje mirnu suspenziju u obliku kugle, kapljicu koja se drži da ne otpadne. Kapljica skuplja zrake svjetlosti iz prostora, lomi ih unutra i raspršene vraća u prostor.
Postoji trenutak kada se i rastopljeno staklo
koje konzistentno teče kao voda, pretvara u čvrsto stanje propraćeno emisijom svjetlosnog spektra.
Momento zamrzne taj trenutak nestvarne ljepote u kome kapljica postaje izvor svjetlosti, a staklo lustera baca snop praveći na podu sobe koncentrične elipse.
To je nježni snop svjetlosti kao kada kapljica udari o mirnu površinu vode.


nedjelja, 14.05.2017.

Ontološka metamorfoza


Čovjek je neprestano angažovan u trajnom procesu preobrazbe.
Kada ljudska mašta napusti tijelo i pohrani se u slikama, knjigama, zapisima, filmu, pokretima (igra), skulpturama ..., kad se riječ otpusti, ona postaje mobilna u vremenu i prostoru. Na taj način se proizvodi imagi-nacija čitalaca - sudionika.

Biblioteke, muzeji, galerijama, pinakotekama, bazama podataka pisane riječi su planetarmi okean arhive raznih sadržaja ljudskih zamisli iz kojih se one ponovo proiciraju u čovjeka - komzumenta..istovreno ga zbunjujući u nastojanju da shvati planet-um kao cjelinu objektivno.
Prednost materijalizovane memorije je što posmatraču, čitaocu, gledaocu ... bivaju približene naše ideje i zamisli koje oni opet dalje oblikuju i materijalizuju na svoj način.
Na ovaj način vraća se vanjska opipljiva, plastična memorija, mašta i zamisli i predaje budućnosti. Ona traje i potrebno je samo otvoriti kanale kojima će se doći do spoznaje (istine).

subota, 13.05.2017.

Euphorbia milli




Jutarnji pljusak i sunčan dan. Osjeća se miris zemlje, mlade trave i ona svilena nit što se još od babljeg ljeta razvlači neupletena u djevojačke kose.
Noć je djelovala blago poput posljednjeg stiha uspavanke.Bila je tako krhka i nježna, umilne i mazne mladosti. Uspinjala se svim svojim svakidašnjim toplim Ja, dotaći ga, častiti pažnjom svoje ljubavi.
Jutro je pokazalo da noć i nije bila tako mračna, da velika, prebolna, spoznaji nepristupna noć zapravo i ne postoji. Dan se širio poput kruničnih listića corolle. Dvije siluete su izmakle sa prečage drvenih ljestvi.
I postepeno, on joj se vraćao, vratio kao drugi čovjek.



Oznake: Kruna od trnja

petak, 12.05.2017.

Enkaustika



Primjena pčelinjeg voska u slikarstvu, damar smole i voštenih boja početak su procesa tehnike toplog vosak i miris meda ... slijedi nalet brzih pokreta neposredno nego što se vosak stvrdne. Slojevi i slojevi voska i boje oživljavaju davne priče o drevnom slikarstvu i miris istorije ...



Stara, zaboravljena tehnika slikanja voskom i predmetom koji je izvor toplote, pomalo slična uljanoj tehnici a specifična po tome da se boje koje nisu uljane vezuju voskom, postavljaju zagrijanim metalnim štapićem na drvenu podlogu, na mramornu ili bjelokosnu pločicu (kod uljane tehnike se boje miješaju lanenim uljem ili terpentinom, i nanose kistom na platnenu podlogu). Najznačajniji primjeri ove tehnike vezani su uz Fayum, mjesto u Egiptu, a nastali su između100 i 300 godine. Još uvijek se ne zna tačan način postupka, tek se nagađa kako se radilo.
Pretpostavlja se da je nakon slikanja vjerojatno umjetnik ohlađeni vosak ponovno zagrijavao usijanim željezom da bi spojio plohe različitih boja.
Enkaustika je neobična tehnika koja je moguće nastala iz potrebe za trajnom i otpornom slikom na atmosferke uticaje, imajući u vidu da je u al Faiyumu, u donjem Egiptu, bilo vrlo popularno postavljati portrete pokojnika na grobovima. Na taj način se stvaraju neobično otporne boje i izvrsno čuvaju.
Kada se počela koristiti tempera ta neobična tehnika je postepeno nestajala .


Ovu tehniku koristili su i neki sjevernoamerički umjetnici u prošlom stoljeću, prije svega Jasper Johns. Tehniku je koristio i meksički umjetnik Diego Rivera.
U 20. stoljeću, tehniku je oživio Fritz Faiss (1905.–1981.), student Paula Klee-a i Wassilya Kandinskog na Bauhausu, zajedno sa Dr. Hans Schmid-om, te su ponovo otkrili i način izrade tkz. punskog voska, posebnog teže topivog voska koji spominju stari grčki izvori.



Danas postoji savremeniji pristup ovoj tehnici slikanja, koju svako može isprobati kod kuće. Potrebne su vam voštane bojice i kućna pegla (bolje je mala pegla za putovanje) kao i slikarski pribor, a slike se rade tako što se voštane bojice nanesu na toplu peglu pa se to sve različitim pokretima ruke nanosi na papir, a može i da se crta vrhom pegle, ivicom ili lemilicom.
Podloga može biti masan papir, npr. koriste se listovi starih kalendare, može masan papir za pečenje ili po pravilu bi trebao biti fotografski papir.
Prije uramljivanja slikama se dodaje paspartu (po želji) i na kraju ram.



Naravno da možete pustiti mašti na volju, pa dok je vosak još topao "urezati" šare otiskom užeta ili drugih šablona, nanositi nove slojeve preko šablona, lijepiti ih voskom i bojiti, docrtavati ili dodavati uzorke printa (slova ili dijelova štampe ...).
Važno je na kraju ispolirati sliku, ako ne želite da ostane mat. To se najbolje radi pomoću starih najlon čarapa.

četvrtak, 11.05.2017.

Auroral

Osvit na sjeveru i zore juga





Tvoje Sunce gori milionima stepeni celzijusa i u njemu se sukobljavaju molekuli gasa čestim eksplozijama, a elektroni i protoni iz rotacije Sunca bježe kroz rupe u magnetnom polju. Dio po dio tvoje korone se lagano otpuhuje u Svemir, a ti gubiš masu u obliku sunčevog vjetra.

Moja Zemlja je mirna, hladna na polovima, sa dugim periodima tame. Jasne noći dobra su prilika za svjetlosnu igru u lokalnoj ponoći. Vjetar tvoje mase zadirkuje moju Zemlju, sukobljavaju se tvoji odbjegli, naelektrisani elementi sa mojom atmosferom.

Aurora Borealis, kažeš:

sam stojim u noći.
Tama se obrušava na mene.
Vrijeme kao da je stalo, vlada nijema tišina.
Moje obraze studeni vjetar severa grize.
Urličem kao ranjeni lav,
ali krike niko ne čuje.


Aurora Borealis - osvit na sjeveru, jutarnja aktivnost u misterioznoj igri svjetla i zvuka razbija tamu. Tiše, vrijeme kao da je stalo dok i moje obraze studeni vjetar grize. Obilje blagoslova u vrtu zemaljskog Raja kojeg vide zaljubljene oči.
Aurora Australis - zore juga rađaju pjesmu nad pjesmama u ciklusu 11, koja se rijetko viđa.


nedjelja, 07.05.2017.

Sasvim prirodno



Stvari koje ne biste očekivali u domu.


<< Arhiva >>

jsp hosting free trial vps

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se