Čini se kao da sam pretekla. Pa opet, bolest se malo vrati, koliko da me opomene i upozori o nesigurnosti moga pogleda i shvatanja ... Stoga je, čini se, svako tumačenje stvarnosti zasnovano na našem jedinatvenom položaju toga trenutka. Dovoljan je samo jedan iskorak u stranu da se cijela slika potpuno promijeni. Svako stanovište ima svoje stajalište.
U autobusu sam jedna od rijetkih koja nosi masku. Neki dan, autobus je bio skoro prazan, jedna gospođa pređe sa susjednog sjedišta i sjede do mene. Kaže, nešto joj nije dobro ... Stavljam masku istog časa, shvatam koliko sam neugodna, ali se na obazirem na sebe, samo mislim, pa našla si kod mene da sjediš ...
Naša psiha je uzavreli mravinjak.
Post je objavljen 11.02.2024. u 22:48 sati.