Priznajem da sam pomalo i živjela, a i preživjela 2023. godinu. Ako me pitate "kako" - sam Bog zna.
Godina prođe kao sjećanje. Pojavih se za Uskrs i Božić, i možda koji put još. Koliko god sam se trudila da uhvatim neki ritam, a trudila sam se svim silama svoga bića, toliko je više vrijeme bježalo od mene. Ali ja nisam mogla pobjeći od njega.
Ipak, nisam u stanju da spoznam sve tonove takta današnjice i otključam ritam vremena. Svijet otkucava disonantno, a ja tragam za onom finom muzikom svemira, uspostavljenom "tezom" Velikog praska. "Arza" je svijest, teško ju je čuti, to je ionako lagani i nenaglašeni dio takta.
Samo se nadam da još uvijek nisu pokidane sve one nevidljive strune kojima je premrežem Univerzum, od atoma do galaksija i dalje od toga, da je potka ostala cijela.
Ovu novu godinu sam htjela obilježiti drugačije od drugih (drugih ljudi i drugih novih godina). Cijeli dan smo putovali, obilazili zanimljiva mjesta, šetali u prirodi ... dan je bio lijep i sunčan i ostali smo u selu ... a onada je (upravo sada) nestalo struje!!!
I evo, sjedim uz svijeću :) i žurim da vam poželim sve najbolje u Novoj 2024. godini, dok me i baterija nije izdala, a na izmaku je.
Ima, dakle, nešto u tom tkanju i toj muzici.
Post je objavljen 31.12.2023. u 19:47 sati.