Ovaj tjedan sam plivao 200 metara! Sve me je sram to i napisati. I to u ponedjeljak.
Prvo trčanje ovaj tjedan je bilo tek danas. Totalni pad motivacije, lijenost, ... a možda to s nesvjesne razine dolaze signali za odmor.
Danas sam otrčao 7,1 km. Lagani tempo 6:14 min/km.
Avg HR: 141
Max HR: 156
Temperatura: 15°C
Toplo, trčao sam u kratkim bickama. Lagano odjeven, osjećao se kao da sam gol. Bilo je ugodno trčati.
Planirao sam se družiti sa svojom "plavušom".
Prvo sam svoju "plavojku" odveo do lokalne benzinske postaje, da joj gume napunim zrakom, ponio sam i nastavke, no, ventil na pumpi je svejedno bio prevelik. Vratih se neobavljena posla. Naravno da od planiranog bicikliranja nije bilo ništa.
Uz put shvatih da je kupovina bike-a tek polovica troška. Trebam kupiti sprinterice (tako se zove obuća za bike), bicke s uloškom, rukavice, pumpu, rezervni alat i pribor (RAP - za poznavatelje JNA terminologije) i sigurno još ponešto čega sada nisam svjestan. Naravno i prikladnu odjeću, pogotovo za hladno vrijeme, ali se nadam da će to pričekati jesen.
Rado ću saslušati savjete što, gdje i kako to kupiti.
Kacigu sam kupio.
Slijedećih dana ću imati dosta natjecanja pa se nadam da mi je ovaj odmor dobrodošao i da će tijelo to znati cijeniti i zahvalnost uzvratiti s dobrim rezultatima.
Sutra, 01. ožujka, nedjelja 1. Savski polumaraton (link je s desne strane). Rekreativno, bez presinga, očekivano vrijeme oko 01:45:00. 04. ožujka, srijeda, rano jutro 05:30, Jutarnja Gelender liga 3 - 3. kolo (link je s desne strane). Dodatni komentar nije potreban. 05. ožujka, četvrtak, Mrak kombinacija 2 - 9. kolo (pogledaj par postova niže). Priznajem ovo nije natjecanje, ali bi moglo biti naporno, odvikao sam se alkohola, zadimljenih prostorija i glasne glazbe. 07. ožujka, subota, Škraping. Još se nisam prijavio. Neodlučan sam, Ultra ili Light? Čuo sam da se Light ne boduje (ako netko zna, neka potvrdi ili demantira) za Treking ligu, a za Ultru sam čuo priče da škrape mogu biti opasne, da se lako ozlijediti, a to posljedično znaći da bi dio sezone mogao biti upitan. Light mi opet izgleda jednostavno i brzo, od Ultre zazirem jer sam orijentacijski slab. Nadam se da ću do ponedjeljka riješiti nedoumice.
Od sutra "jašim" plavu ljepoticu koju možete vidjeti na slici iznad.
Rabljena ('ajde ti danas nađi nešto netaknuto, a da ne košta previše), potrošena, ali MOJA.
Rama: Trek 1500 (Alpha SuperLight Aluminium)
Veličina rame: 56
Ručice mjenjača: Shimano 105
Prednji mjenjač: Shimano Tiagra
Stražnji mjenjač: Shimano Ultegra
Kotači: Bontrager Select
Vilica: Bontrager Race carbon
Gume: Vittoria Rubino Pro
Da bih je dobro gazio, moram si kupiti i neke posebne cipelice. A da ne bi boljelo međunožje, moram kupiti i hlačice s pojačanjem. John Wayne, čuvaj se i ja ću hodati kao ti.
Samo se hvalim.
Sretan sam.
... sam odradio 20 km. Ovo mi je drugi trening na kojem sam odvalio 20 km (prvi je bio 25. siječnja). Slijedeći weekend je trka, a ja odradio tek drugi ovakav trening.
Bilo je lakše trčati jer je bilo toplo (7°C) i nisam imao puno odjeće.
Prosječna brzina: 06:37 min/km
Avg HR: 140
Max HR: 151
kcal: 1.535
Uz to primjetan pad tempa po krugovima: 06:18, 06:38, 06:54
Morat ću napraviti plan trčanja (bar u granicama mog znanja) ili se priključiti nekome tko zna.
... za 1. Savski polumaraton.
Odmah moram pohvaliti online prijavnicu. Super!
Disciplina: polumaraton
Očekivanja: ne znam, nadam se (vjerujem) ispod 01:45:00, nisam trenirao u zadnje vrijeme, ni duljinu, ni brzinu,...
Prijavljenih u ovom trenutku 110. Vrlo dobra i zanimljiva brojka. Hoće li ovo biti brojnija trka od Stareka?
Gelender special mračnjak
05.03.2009. četvrtak
proglašenje pobjednika mk2 + mrak festivalčić
klub masters, ravnice (iza kraša, ulaz iz maksimirske)
doors open: 18:00h
dj: juraj
onda razna mjuza do 20:30, kad je proglašenje pobjednika
i onda opet razna mjuza do ponoći
U subotu i nedjelju sam trčao. U subotu 7 km, u nedjelju 13,5 km. Mogu ja i više, ali nemam volje. Izađem na stazu i ne da mi se trčati dva sata. Jel tome doprinjelo zanimljivo trčanje po Medvednici, pa mi je sada Jarun dosadan ili je u nečemu drugome problem, ne znam. Jednostavno, ne da mi se trčati satima. Tijelo može, ali mozak,...
Gledam malo po blogovima, AndyS je u ovom mjesecu pretrčao (do sada) 113 km, micka je pretrčala 180 km ovaj mjesec, a od početka godine 500 km. Trenutno sam na 63 km za ovaj mjesec, odnosno 152 km od početka godine. S druge strane, prošle godine, u istom razdoblju sam pretrčao 67 km, dakle, skoro isto.
Jučer je na Jarunu bilo puno trkača. Začudio sam se. Unatoč mraku i hladnoći. Drago mi je zbog toga. Neka se ljudi bave sportom. Neka trče.
Zadnje kolo Mrak kombinacije. Nostalgija. Već osjećam da mi nedostaje. Kao što neki čekaju weekend, tako sam ja čekao srijedu. Mogu zaključiti, bilo je lijepo i brzo je prošlo. Kao što stara narodna kaže: Sve što brzo prođe je lijepo ili sve što je lijepo brzo prođe.
Mračna ekipa se okupila, Studirale se karte, razgovaralo o putevima, presjecanjima, azimutu, varijantama, cugi, ženama i recesiji u svijetu.
Pričekali smo Šikija i start je mogao početi. Sve je nagovještalo još jednu zanimljivu trku, ali na to smo naviknuli i to je postao standard. Trka kreće na početku Šumske staze Bliznec, dolaskom na kraj staze krenuli smo na lijevu stranu. Ovaj put pratim ekipu koja nešto ranije skreće na lijevo po nekim stepenicama (rekao bih staza broj 19), pored neke kuće, te sjećemo cestu jednom, drugi put i tu nailazim na prve probleme. Ne uspjevam se popeti po strmini, već par puta proklizavam i padam u blato. Za to vrijeme drugi trkači uspješno savladavaju tu strminu i prelaze me. Četvorica su me tu "pregazila", a zadnji mi je ponudio ruku i pomogao mi. Bilo je tu još mojih proklizavanja, tako da sam polagano počeo gubiti kolonu. Slijedi probijanje kroz šipražje, pa strmi uspon. Svoje prethodnike sve slabije pratim i sve slabije vidim. U daljini vidim da su došli na vrh strmine i da su krenuli na lijevo. Nešto kasnije i ja dolazim na vrh i vidim da s druge strane uzbrdice također dolaze Mračni patuljci. Požurio sam po grebenu, pokušavši barem optički održati kontakt s prethodnicom. Ta staza me je dovela do mjesta koje zovem "veliko križanje", a nalazi se na stazi broj 14, gdje prolazimo prema Gipsovoj stazi. Tada sam s lakoćom krenuo prema Gipsu. Iza mene je u daljini bila skupina od cca 4 do 6 "patuljaka". Nešto kasnije, kad sam prošao više od pola staze do 57-ice, primjećujem da iza mene nema nikoga. Hm, čuo sam da je bilo varijanti da se već na tom dijelu presjeće prema Ceru. Nastavljam svojim putem.
Solidarnost i Murphy. Nešto prije mjesta gdje žičara sjeće cestu, čujem dozivanje neke djeve. Pitala je za put i rekoh joj, samo ravno. To je bio dio staze gdje sam još znao put. Obzirom da je bila sama, obzirom da sam bio sam, dogodilo se nešto potpuno prirodno i očekivano. Dalje smo krenuli zajedno. No, ja sam znao put samo još kojih 100 metara. Onda je došlo križanje i znao sam da moramo lijevo, ali nisam bio siguran jel na tom ili na slijedećem (drugi puta Vukodlače, bit ću pozorniji dok mi objašnjavaš i ponavljat ću tvoje riječi). Prije same odluke još natrči i Slavek Sopina, koji nam je rekao da možemo i tim putem, ali da će on na slijedećem križanju lijevo. A, eto, zvijezde (koje se nisu vidjele od oblaka) su htjele da Marina i ja krenemo SADA lijevo, iako je bilo indicija da to nije najbolja odluka. Naime, Marina, kao prava žena ima intuiciju, za koju zna da ju ne treba slušati, a intuicija joj je govorila da trebamo sada ići lijevo, a i moj pogled na kartu (a imam svoju povjest gubljenja po Medvednici, a i šire) je govorio da tu postoji put i da će biti kraće. Da smo tada znali ono što sada znamo, možda bi tijek naših razmišljanja išao drugačije, npr. Marina bi rekla da joj intuicija govori da sada trebamo ići lijevo, a zbog poznavanja svoje intuicije će ipak reći, produžimo još malo, Žohar bi rekao, ovo možda je kraći put, ali želim duže trčati uz Marinu, pa izabirem duži put. No, nismo tako razmišljali. Krenusmo u mrak, nizbrdo i bilo je baš cool. Noge su same letjele. U tim trenucima se sjetih stare dobre poslovice (Murphy): ako ide predobro, možda ide nizbrdo. No, povremeno smo gledali na kartu, povremeno skretali s jednog puta da bi išli drugim putem, došli i do potoka, pa se vratili, pa se pitali: a kuda sada, pa se vraćali na 55-icu. Pa odustali od ove varijante i vratili se tamo gdje smo ostavili Slaveka samog. Baš je to bilo bezveze. Trebali smo ga nagovoriti da ide s nama da se ne izgubi. Tak' nam i treba. Gdje je tu solidarnost?
Produžili smo do slijedećeg križanja, koje ćete lako prepoznati po tome što je to duboka kaljuža, kreirana od Šumarije, a s nepoznatom namjenom. Jedan put vodi prema putu (57) kojim "jurišamo" na Gelender, a drugi je (vjerojatno) 55-ica. Krenusmo mi na lijevo po 55-ici. Koja je to 55-ica bila (na karti vidim dvije), kuda nas je vodila, što smo mi sve vidjeli, gdje smo bili, sve su to pitanja na koja nemam odgovor, ali znam da smo hodali i po nekoj cestici, koja je kasnije postala potok, pa smo se vraćali, pa išli i na jug, pa na sjever, pa našli putokaz za Kraljičin Zdenac (u tom smjeru nismo išli), pa par putokaza za Brestovac (to smo pratili).
"Dođi, da'će tebi čika Žohar bonkasa." Uglavnom, lijepo smo se Marina i ja napričali. Baš smo bili zadovoljni kako je noć lijepa. Nema magle, nema kiše, snijeg ne pada, niti je dubok, štoviše, čak nam je malo falio, jer bi lakše pratili tragove, povremeno je "pucao" lijep pogled na grad, šuma je mračna, tiha, čak se i mjesec skrivao iza oblaka (a bio je lijep i pun), tek su nam zvijezde nedostajale, ali, pa na trci smo i nema vremena za romantiku. U želji da ipak osvojimo Cer, na pamet su nam padale i varijante "po azimutu", ali ostali smo "on the safe side". Uglavnom, kad smo vidjeli putokaz za Brestovac, naivno smo se ponadali da se možda radi o vrhu ili da će bar biti oznaka koja će nas uputiti na vrh, no dođosmo do napuštenih kuća na Brestovcu. Tu odlučismo da nema smisla vraćati se i tražiti, nego krenuti prema Grafičaru. Nakon nekoliko kraćih nedoumica, ipak nađosmo stazu 52, pa čak bih se usudio reći da ju prepoznajem. Trčali smo po njoj, onda smo se odvojili na stazu 1 i krenuli prema vrhu, te osvanuli na Tomislavovom domu.
Avanturi je kraj. Od Tomislavovog doma smo znali put do Grafičara. Ovaj puta nije bilo magle, pa sam mogao vidjeti i okolinu, a pogledi na Zagreb su bili predivni. Na putu prema Grafičaru smo sreli i HausTw-a koji se vraćao doma. Avantura je trajala 02:05:15 po mojem satu, Cer nismo pronašli, ali barem nismo trčali po cesti (bilo je svakakvih ideja).
Doček za Janicu i Ivicu. Ili Maricu i Ivicu. Ili Marinu i Žohara. Drago moje krdo divljih noćnih pastuha trkača, hvala vam na dočeku. Bilo je predivno. Ovacije, pljesak, toplina,... Marina i ja smo se zbilja kraljevski osjećali. Da ste još nekaj ostavili za pojest bilo bi kao iz bajke. Dragi ste. Volim vas.
Sada bih još mogao baciti par statističkih podataka o pulsu, napisati nešto o odjeći i opremi, ali sve je to nebitno. Zahvaljujem pekačici kruha i pivskih peciva, bilo je fino i brzo je nestalo.
Nadam se skorom susretu i veselom druženju s vama.
Sve vas pozdravlja,
Sljemenski Pastuh
Zimska liga Lagvić, 2008/2009 - 10. kolo (TOTALNI HENDIKEP)
Ispunio sam si veliku želju, a to je sudjelovanje na Zimskoj Lagvić ligi. Zadnje, 10. kolo mi nije pobjeglo.
Okupio se velik broj trkača (točan broj na službenim stranicama). Temperatura je bila 5°C.
Zanimljive detalje o trci (start, trasa, tehnički detalji) možete pročitati ovdje (Zimska liga Lagvić 2008/2009).
Duljina staze je 9.200 m, a istrčao sam ju za 00:59:36 (do Gelendera, službeni rezultat je nešto manji). Staza ima nagib od 7,5%, što je značajno blaže od JGL, pa je i prosječna brzina puno bolja 06:28. Trči se po cesti, pa nema proklizavanja i ostalih otežavajućih okolnosti.
Kao i na trkama Mrak kombinacije, Medvednica se pobrinula da imamo maglu, a početna kišica se pretvorila u kišu. Dakle, vrijeme nije podbacilo. Bojim se da će mi te nedaće nedostajati kad dođe proljeće i ljeto.
Samu trku sam započeo oprezno, dakle, sporo i polako. Nisam bio siguran jel mi tempo odgovarajući. Uspon od 7,5% mi nije bio težak, pa sam uspio održati ritam, a u zadnjoj trećini trke čak i prestizati druge trkače. Kad se već hvalim, trojica su "pala", a imao sam i snage za pojačati u samoj završnici.
Izuzetno sretnim me čini spoznaja da sam stazu prošao ispod sat vremena, obzirom da sam očekivao značajno duže vrijeme, bar 01:10:00.
Morao sam požuriti u grad (da napišem tekst na blogu ), pa se nisam mogao družiti s ostalim trkačima, no, sve vas pozdravljam i želim vam brzi oporavak.
Nadam se da ću vam se pridružiti na proljetnim treninzima, obzirom da će mi moje znanje i metodologija treninga teško omogućiti dostizanje ovogodišnjih trkačih ciljeva.
Trenutni nedostatak inspiracije. Hm. Mogao bih početi s jadikovkama. Desna tenisica mi je bila mokra, pa se suha čarapa brzo namočila i već prije trke mi je noga bila mokra i hladna. Međutim, ova trka zaslužuje nešto bolje.
Okupili su se svi ili skoro svi članovi sekte "Mrak kombinacije". Veliki meštar je dao znak za start. Po dobro uhodanom ritualu krenulo se po Poučnoj stazi, te poslije Pilane krenulo lijevo i uzbrdo. Dolaskom na "veliko križanje" (ako netko zna kako se zove to mjesto, neka me slobodno poduči) nismo krenuli prema Gipsu, nego po 14-ici, poznatoj i po nazivu Leustekov put. Ako slučajno ovaj navod nije točan, molim za ispriku i ispravak.
Do ovog dijela se kolona trkača posložila i nije bilo pretjecanja. Ja sam se zalijepio za Trkadžiju Terzića i pratio ga u stopu, a povremeno i dahtao za vratom. Iza nas kolona od cca 5 do 7 lampica. Ovaj put me je TTac prestigao već u samom startu i poremetio ustaljeni red Univerzuma.
Kod nekog odmorišta (skloništa) smo imali i photo session. Čak dva fotića su bljesnula i zaslijepila me. Valjda će biti koja uspjela slika, a snimali su nas i kod Pilane kad smo prelazili cestu. (update: Slike)
Utrka je bila teška. Uz klizanje, bljuzgu, mjestimično visok snijeg, bila je prisutna i pratnja većeg broja trkača. Tek u zadnjoj trećini staze smo TTac, Chura i ja ostali sami. Na Činovničkoj livadi sam počeo gubiti snagu i to me je Chura pretekao, a u samoj završnici je pokušao prestići i TTjca, ali je ovaj uspješno "osujetio" napad.
U Snježnoj Kraljici odmor uz čaj, grickalice i dobro društvo. Povratak po Leusteku u ugodnom društvu Kove i Šikija. Naravno, trčeći, iako se ne boduje, ali zadovoljstvo mora biti potpuno. U povratku sam našao vremena za pogled na vedro nebo ispunjeno zvijezdama i mjesecom, pogled na Zagreb koji svjetli pod našim nogama, pogled u svoju nutrinu koja sja od sreće i ispunjenosti.
Sada sam spreman utonuti u san i snivati zelene šume, cvrkut ptica, šumsko cvijeće i probijanje sunca koje grije moje tijelo.
Zvonjavu sata dočekah već budan. Ustajanje 04:20. Tako nije bilo niti u vojsci. Spremanje i odlazak u auto. Vožnja kroz grad potpuno ugodna, tek pokoji automobil. Stižem na parking Bliznec.
Temperatura: 1°C (subjektivni dojam - toplo)
Ekipa se okuplja. 24 para stopala se skupilo.
Ovaj put sam odlučio ponijeti i štapove. Prvi Gelender sa štapovima.
Trka kreće i zbog mnoštva trkača, čak bude i zastoja u prvim dijelovima staze. Gužva. Ne događa se to često. Trka iz UNDERGROUND prelazi u MAINSTREAM kategoriju. Već drugi put spominjem da bi se i poštovani gospodin gradonačelnik mogao pojaviti jedno jutro.
Trka je počela s blatom, nastavila se po bljuzgi i vodi, da bi u višim dijelovima prešla na mokri snijeg. Bilo mi je teško, noge su proklizavale. Na ravnim dijelovima staze sam ugazio u par lokvi i noge su mi bile mokre. Hladnoća nije problem, ali voda među prstima počne smetani u neko doba, posebno na povratku.
Tradicionalno, Trkadžija Terzić me pretekao, no pokazuje napredak, obzirom da me je pretekao prije polovice staze. Drugih pretjecanja nije bilo.
Prosječni puls mi je bio 165, što i nije posebno visoko. Prolazno vrijeme nikad lošije (01:01:21). Značajan je utjecaj "podloge". Klizi, noge "bježe".
Na prošloj noćnoj trci sam imao najviši prosječni puls na Mrak kombinaciji - 170 otkucaja u minuti. Tada mi je max HR bio 185, a danas samo 177.
Na prošloj noćnoj trci nisam ponio gamaše, a istu grešku sam ponovio i jutros. Potrebne su! Barem meni. Na večernju trku ih nosim.
Doručak na Gelenderu. Jedva sam dočekao vrh i kultni Gelender. Drugari su već doručkovali. Palačinke s pekmezom, čokolada s rižom, pršut sa sirom (pljesnivim, ali finim). Ne znam jesu li se pomolili i zahvalili Bogu na hrani, ali svakako zahvaljujem sponzorima koji su ih napravili i donijeli na oltar Gelendera. Nakon kratke zakuske slijedi povratak.
Povratak podsjeća na skijašku kombinaciju. Izmjenjuje se slalom i spust, a umjesto na repovima, završih na stražnjici. Svaki "treker koji drži do sebe" u svom arsenalu ima salomonke, ali ako je to najbolje što tržište nudi, nisam zadovoljan. Stalna proklizavanja, štoviše, klizanja, pa čak i skijanja. Štapovi su izvukli situaciju.
Mrak kombinaciji se bliži kraj. Ovo nije statistička izjava. Primjećuje se u prirodi. U povratku se već razdanjivalo i nije bila potrebna lampica. Večeras slijedi 7. kolo i nakon toga još jedna trka. Moram priznati da sam se navukao na ovaj MRAK. Gledanje po karti kojim putem će se ići, praćenje vremenske prognoze, odabir opreme, isčekivanje svake trke, skupljanje iskustva, upoznavanje staza u mraku, koje vjerojatno neću prepoznati po danu, ekipa, uzbuđenje, statistika, bodovi, natjecanje,...
Povratak u grad, odlazak na tuširanje, bazen pa sauna. Maserku nisam naručio. Eventualno će mi trebati večeras. Gdje je granica između objektivne realnosti i svijeta koji sami kreiramo. Koja je moć percepcije? Kako koristiti Tajnu? Treba li se bojati svojih želja?
Odlazim u ured.
Sretan. Presretan. Zašto bih se trudio skinuti smješak s lica?
Znam.
Ja sam GOSPODAR SVEMIRA!