Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zs69

Marketing

Jutarnja Gelender Liga 3 - 2. kolo & Mrak kombinacija 2 - 6. kolo

Zvonjavu sata dočekah već budan. Ustajanje 04:20. Tako nije bilo niti u vojsci. Spremanje i odlazak u auto. Vožnja kroz grad potpuno ugodna, tek pokoji automobil. Stižem na parking Bliznec.
Temperatura: 1°C (subjektivni dojam - toplo)
Ekipa se okuplja. 24 para stopala se skupilo.
Ovaj put sam odlučio ponijeti i štapove. Prvi Gelender sa štapovima.
Trka kreće i zbog mnoštva trkača, čak bude i zastoja u prvim dijelovima staze. Gužva. Ne događa se to često. Trka iz UNDERGROUND prelazi u MAINSTREAM kategoriju. Već drugi put spominjem da bi se i poštovani gospodin gradonačelnik mogao pojaviti jedno jutro.

Trka je počela s blatom, nastavila se po bljuzgi i vodi, da bi u višim dijelovima prešla na mokri snijeg. Bilo mi je teško, noge su proklizavale. Na ravnim dijelovima staze sam ugazio u par lokvi i noge su mi bile mokre. Hladnoća nije problem, ali voda među prstima počne smetani u neko doba, posebno na povratku.

Tradicionalno, Trkadžija Terzić me pretekao, no pokazuje napredak, obzirom da me je pretekao prije polovice staze. Drugih pretjecanja nije bilo.

Prosječni puls mi je bio 165, što i nije posebno visoko. Prolazno vrijeme nikad lošije (01:01:21). Značajan je utjecaj "podloge". Klizi, noge "bježe".
Na prošloj noćnoj trci sam imao najviši prosječni puls na Mrak kombinaciji - 170 otkucaja u minuti. Tada mi je max HR bio 185, a danas samo 177.
Na prošloj noćnoj trci nisam ponio gamaše, a istu grešku sam ponovio i jutros. Potrebne su! Barem meni. Na večernju trku ih nosim.

Doručak na Gelenderu. Jedva sam dočekao vrh i kultni Gelender. Drugari su već doručkovali. Palačinke s pekmezom, čokolada s rižom, pršut sa sirom (pljesnivim, ali finim). Ne znam jesu li se pomolili i zahvalili Bogu na hrani, ali svakako zahvaljujem sponzorima koji su ih napravili i donijeli na oltar Gelendera. Nakon kratke zakuske slijedi povratak.
Povratak podsjeća na skijašku kombinaciju. Izmjenjuje se slalom i spust, a umjesto na repovima, završih na stražnjici. Svaki "treker koji drži do sebe" u svom arsenalu ima salomonke, ali ako je to najbolje što tržište nudi, nisam zadovoljan. Stalna proklizavanja, štoviše, klizanja, pa čak i skijanja. Štapovi su izvukli situaciju.

Mrak kombinaciji se bliži kraj. Ovo nije statistička izjava. Primjećuje se u prirodi. U povratku se već razdanjivalo i nije bila potrebna lampica. Večeras slijedi 7. kolo i nakon toga još jedna trka. Moram priznati da sam se navukao na ovaj MRAK. Gledanje po karti kojim putem će se ići, praćenje vremenske prognoze, odabir opreme, isčekivanje svake trke, skupljanje iskustva, upoznavanje staza u mraku, koje vjerojatno neću prepoznati po danu, ekipa, uzbuđenje, statistika, bodovi, natjecanje,...



Povratak u grad, odlazak na tuširanje, bazen pa sauna. Maserku nisam naručio. Eventualno će mi trebati večeras. Gdje je granica između objektivne realnosti i svijeta koji sami kreiramo. Koja je moć percepcije? Kako koristiti Tajnu? Treba li se bojati svojih želja?
Odlazim u ured.
Sretan. Presretan. Zašto bih se trudio skinuti smješak s lica?
Znam.
Ja sam GOSPODAR SVEMIRA!


Post je objavljen 04.02.2009. u 09:20 sati.