Putovanje, dolazak, smještaj
Krenuli smo iz Zagreba u četvrtak navečer. Putovali smo dugo, čini mi se 14 sati. Pri tome smo imali više pauza, što mi je u redu, a jedna je bila dugačka sat vremena, što mi nije u redu, jer smo imali dva vozača, pa su se mogli mjenjati. No, zacijelo postoji nekakav pravilnik po kojem su se ponašali.
U Rim smo došli ranije od očekivanog (put je trebao trajati 16 sati), pa smo odmah otišli po startne pakete na Expo. Na Expo-u je bila lijepa prodajna izložba. Maratoncima su davali besplatan par čarapa za oporavak (Recovery socks). Na štandovima kod izlaza su dijeljene pozivnice za razne maratone u 2010. godini. Od bližih u Europi, pa do daljnjih destinacija. Na moje veliko čudo, nije bilo letka za 19. Zagrebački maraton! Pa, čak i ako sada pogledate link s desne strane i odete na stranice Zagrebačkog maratona, vidjet ćete najavu za prošlogodišnji (2009) maraton. Možda ovo i je 19. zg maraton, ali definitivno nije punoljetan s ovakvim pristupom u najavi i promociji. Rimski i Ljubljanski, koji su mlađi (16.) imaju odavno najavu, odbrojavanje i sl. Neozbiljno!
Kasnije smo se smjestili u lijep hotel daleko od središta grada, što je pružilo priliku za vožnju gradskom željeznicom (metro-om).
Rim
Rim, poznat i pod drugim nazivima, od kojih je jedan Vječni grad. Priznajem da mi je bio lijep i romantičan. Odiše intrigantnom prošlošću i tisućljetnim ponosom. Nisam se nadao tolikoj ljepoti. Preporučujem posjetiti i pogledati.
Osim lijepe stare arhitekture, divio sam se i novogradnjama. Mom oku vrlo ugodno i privlačno. Puno pozitivnih dojmova u odnosu na novogradnje u voljenom mi gradu.
Šetnja dan ranije
Posjet Rimu je bio motiviran sportskim događajem, ali želio sam da mi to bude i kulturni događaj. U petak i subotu sam prošao puno kilometara po gradu, po njegovim ljupkim ulicama i uličicama. Posjetih velike i male trgove, fontane i stepenice. Noge nisam štedio. Bit će još maratona na kojima ću imati drugačije prioritete.
Prije utrke
Na start smo došli više od sat vremena prije početka utrke. Totalno štreberski, ali barem bez nervoze. Bilo je puno ljudi i rani dolazak je omogućio zauzimanje boljih mjesta u "boxevima" u kojima smo bili smješteni. U najavama je spomenuto 15.000 maratonaca i 80.000 natjecatelja u utrci građana. Kasniji rezultati će pokazati da je maraton završilo 11.006 natjecatelja. Ističem da se radi samo o maratoncima, bez polumaratonaca. Ovo mi je i prva utrka, gdje nije bilo polumaratona. Mnoštvo je nepregledno. Dio te atmosfere možete vidjeti na gornjem video clipu.
Promjena strategije i strateško partnerstvo
Tijekom čekanja starta sam napravio manju promjenu strategije. Priklonio sam se planu Saše S. Saša je trkač koji ima približno iste rezultate kao i ja. Ciljano vrijeme mu je bilo za 2 minute manje. On je planirao nakon 10. km na svakoj okrijepi hodati 100 metara i onda nastaviti trčati. To mi se učinilo zanimljivim. Uostalom, ako vidim da mi to ne odgovara, uvijek se mogu vratiti svom planu. Dogovorili smo da ćemo ići zajedno, pa dokle izdržimo.
U slijedećim redovima ću objasniti "vrhove" pilastog grafa.
1. km
Gužva je utjecala na sporo prolazno vrijeme (06:10) na prvom kilometru, a mislim i da je ovaj prvi kilometar bio duži od 1.000 metara. :smile:
Ostale kilometra sam išao u približnom ritmu od cca 5:30, kao što je vidljivo na grafu. Kilometri su uz laganu priču sa Sašom brzo prolazili.
11. km
Ovo je prva okrijepa na kojoj smo hodali i to je utjecalo na 30 sekundi (06:00) sporije prolazno vrijeme po kilometru. U slijedećim kilometrima imamo bolje prolazno vrijeme, cca 05:25.
Negdje na 12. km nas prestiže Silent Dob (aka Branko D.).
16. km
Na ovoj okrijepi također gubimo 30 sekundi (05:54). Između dvije okrijepe "pobjegnemo" Zlatku Z., no on nas dostigne na ovim hodajućim dijelovima. Tijekom ovog dijela nam se priključuje i postajemo trojka.
21. km
Na okrijepama uzmem čašu vode. Ponekad i dvije. Obično su punjene s 1 dl ili manje vode. Povremeno uzmem i izotonični napitak. "Ugrabim" i par kriški naranče. "Šetnja" je utjecala na prolazno vrijeme i na ovoj okrijepi (06:09).
Ostale kilometre trčimo u tempu cca 05:35. Na zadnjem dijelu ove dionice nam se priključuje i Višnja Š.
26. km
Iako nije okrijepa, morao sam stati sa strane i isprazniti mjehur. Mučilo me tood samog početka, ali sam mislio da će se nekako samo riješiti. Naivnost. Kvalitetno i dugo pražnjenje je potrajalo i prolazno vrijeme je kao na okrijepi (06:14). Naravno da sam morao požuriti da dostignem svoje drugare.
27.km
Okrijepa koja je malo kasnila. Veći gubitak vremena na oporavak hodanjem. 06:13 min/km. Još uvijek se osjećam dobro. Nakon ove okrijepe Saša polako zaostaje. Prvo ga vidim par metara iza nas, a onda nestaje.
30. km
Prije ove okrijepe sam pojeo energy gel. Nisam baš pobornik energy gelova i na prijašnjim maratonima bi nakon konzumacije gela obično pao u tempu i noge bi postale teške, no ovaj put to nije bio slučaj. Samo sam popio malo više vode. Prolazno vrijeme: 06:09
Nakon ovog kilometra, uz stazu sam vidio plač, suze i grčeve. Neka žena plače. Uz nju stoji muškarac i druga žena. Tješe ju. Mogu samo nagađati razloge. Viđam i prve trkače koji leže u bolovima od grčeva. Jednom je potkoljenica izgledala zastrašujuće. Imao je veliku rupu u listu.
Kasnije viđam i vozilo prve pomoći, natjecatelja na nosilima, zamotanog u deku, povraća uz stazu. Glavom mi prolaze misli o uzrocima. To su trkači koji mi izgledaju u dobroj formi, no svejedno su "pokošeni".
38. km
Nije mi baš jasno jel ovdje bila okrijepa ili je neki drugi razlog za ovaj pad tempa (06:08), ali tu sam znao da nije daleko do cilja. Ulazimo u zanimljiv dio grada. Negdje između 35. i 38 km me dostiže pacemaker 04:00. Uh, ako postoji jedno očekivanje od ovog maratona, onda je da završim ispod 4 sata, a ovi dečki s balonima pritišću. No, donose i bolju atmosferu. Animiraju publiku, koja plješće, navija, bodri. Nastaje i gužva jer mnogi trkači prate pacemakere. Jedno vrijeme ih i ja pratim, pokušavam zadržati tempo. Tu sam negdje izgubio Zlatka, no pojavio se Mile M.
Zadnji su kilometri. Pojačavam tempo, barem privremeno, na 39. km. No, to mi nije dosta. Ostavljam Mileta i jurim prema cilju. Standardno ponašanje. Nema čuvanja, hvatam sve malodušne, a takvih ima dosta. Zadnji kilometar, a dosta trkača hoda po stazi. Ne razumijem, no trčim i prestižem. Ni uspon me ne spriječava. Baš mi je gušt dostizati i prestizati. Tek jedan trkač se upušta u igru i pojačava tempo. Naime, vrlo je bitno jeste li 4.031 ili 4.032. To je pitanje prestiža. :smile:
Cilj
Stigoh 4031. od 11.006 natjecatelja. Barem je tako Janko izbrojio. Mogu reći da sam zadovoljan. Obično sam oko polovice ili nešto ispod tog broja. Kako bi tek bilo da sam kvalitetno i pametno trenirao?
Na cilju nas dočekuju djeve s medaljama. Dodaju nam alu-folije, skidaju chip-ove.
Na okrijepi čaj. Popio sam tri čaše. Dobar je, ali ni blizu Žaninog čaja. Da sam kojim slučajem vlasnik kluba AK Sljeme, vjerojatno bih došao u iskušenje da iznajmim Žanu da im kuha čaj. S Mamićima nemam nikakvih poslovnih odnosa, ako je netko pomislio nešto u tom smjeru. :smile:
A da ne kažem da nisu imali juhu.
Odlazim do kamiona sa stvarima. Tamo podižem torbu sa stvarima. Čeka se dugo, puno je trkača. Jedan talijan dovikuje "Forza". Dodavač iz kamiona ulazi u raspravu. Aaaa budalaaa! Neće rasprava smanjiti gužvu. Nastavi s poslom i ignoriraj nervozne ... trkače.
Nakon toga odlazim do štanda gdje graviranju medalje. Brzo se skupi tog željeza, no, kad bude gravura, nekako mi to onda više vrijedi. Postaje osobno. Piše ime i prezime te ostvareno vrijeme. Kao da ugraviraju uspomene.
Nakon kratkog istezanja odlazim pješice do metroa. Umjesto da je besplatan prijevoz, kao u Beču, ovdje je ulaz besplatan za trkače samo na stanici kod Koloseuma. To mi je nekako bezveze, no nek' crkne škrtost.
Drugi dan
... opet šetnja. Koristi se svaki trenutak. Grad je stvarno lijep.
Distance: 42.195 m
Time: 3:56:36 (službeni: 3:56:34)
Avg HR: 153
Max HR: 178
Avg pace: 05:36 min/km
Na gornjem grafu vidite planirana prosječna vremena po kilometru.
Prvih 15 km trčim 5:25 min/km.
Nakon toga dolazi efekt umora i tempo pada na 5:30 min/km i to pokušavam održati slijedećih 10 kilometara, do kraja 25. km.
26. do 33. km pokušavam držati na 5:45 min/km, slijedi usporenje na 5:50 do 40. km, a nakon toga 6:00 min/km.
Iz grafa je vidljivo da nemam ništa kontra Splita (negative split).
Prema ovoj projekciji bi trebao završiti trku s vremenom 3:56:05, što znači da sam daleko od poboljšanja osobnog rekorda.
Srce bi htjelo brže, no pamet se pita, nije li i ovo previše optimistično, pogotovo nakon 25. km.
U cijeloj ovoj projekciji nisam računao na gužvu, koja može usporiti prve kilometre. Također, nije uračunato stajanje na okrijepnim stanicama.
Pad tempa bi u zadnjem dijelu mogao biti i veći.
Prema trenutnoj vremenskoj prognozi, bit će oblačno, s blagim povjetarcem i temperaturom do 19°C.
Pričekat ćemo rezultate, pa napraviti usporedbu.
Nego, s tečaja orijentacije ću izostati ovaj četvrtak zbog Rima, a već slijedeći zbog Beča. Dakle, počelo je.
... zapravo moj prvi trening. Prvi trening je bio prošlu nedjelju u Dotršćini, no nisam bio prisutan.
Uspio sam savladati natjecateljski žar i odlučio se na obiteljsku verziju. Krenuli smo u grupi. Vodič i učitelj nam je bio Luka, a u grupi su osim Stelle, Zakonite i Jasminke P. bili jedan gospodin i gospođa s kćerkom, kojima ne znam imena.
Svatko je dobio svoju kartu. Prvo smo ju "usjeverili" i onda leganim korakom krenuli prema prvoj točki, pa drugoj, gdje smo se pozdravili s našim vodičem i zaželjeli mu uspješan povratak.
Ostale točke smo obišli bez problema. Naravno da je trebalo pažljivo gledati. Ne se orijentirati samo po starim panjevima, nego gledati i puteve.
Povremeno smo se namjerno razdvajali i išli različitim varijantama, ali smo se čekali na slijedećoj KT.
Na samoj karti mi smeta linija koja povezuje KT. Kao da me gura da idem po njoj, a ne po putevima. Karta je u mjerili 1:10 000, što znači da je vrlo detaljna i da se brzo prolazi u prirodi. Da sam kojim slučajem išao na natjecateljski dio, vjerojatno bi se pogubio zbog brzine. Potrčao bih i pretrčao skretanja, kontrole,... Naučio sam na karte u mjerilu 1:25 000.
Osim gledanja u kartu, treba gledati i na put. Da se ne stane u nešto, bilo mokro, bilo smrdljivo ili da se ne zaleti u stablo, padne u potok,...
Stazu smo prošli za sat vremena, a nakon toga sam još odradio trkački trening.
Ovaj put je došlo još mračnih i trekerskih celebrity-ja. Trebao sam dogovoriti naknadu za promociju.
Tema predavanja je karta, boje, mjerilo, ekvidistanca. Uz to smo spominjali legendu, simbole na orijentacijskim kartama, slojnice odnosno izohipse, razlike među vrstama karata, godina izdanja,...
Ne mislim prenositi predavanja. Tko je bio, zna.
Slijedeći put je tema kompas.
U nedjelju u 10:30, na ulazu u Maksimir je trening.
Snijeg povremeno pada zadnjih dana, ali se ne prima, bar u mojem kraju.
Hladno je. Jako je hladno. Ubija volju za otići na trčanje. Barem meni.
Uz to su danas našli tijelo u Jarunu. Teško mi je izbjeći crni humor, ali uspio sam. U svakom slučaju, tijekom slijedećih noćnih treninga i prolaska kroz šumicu imat ću o čemu misliti. Možda je to dobra prilika za fartlek treninge.
Postoji vjerojatnost da ga neću stići završiti iz već spomenutih razloga, no, kad nakon par godina napokon završim tečaj, bit će to .... gubljenje s diplomom.
Na tečaj je došlo dosta ljudi, poznatih lica iz trekerskih i mračnih krugova. Vjerujem da neće biti problem ako se želite pridružiti na slijedećem predavanju.
Nakon ove divne jutarnje slike s Gipsa s elementima vjerskih prizora, slijedi nešto vrlo patetično. No, neka vam upotpuni ugođaj.
Kao što sam nekada pisao u zadaćnici, tako ću sada na blogu pokušati napisati što je pjesnik mislio reći ovom pjesmom. To je vrlo nezahvalan posao, jer pjesnika ne poznajemo, ne znamo ništa o okolnostima, ništa o vremenu i prostoru. Zapravo je to uvijek naša projekcija, u kojim okolnostima bi mi to napisali, što bi to nama značilo. Sjećate se one pjesme i stiha od G.G. Lord Byron-a: Gle, ide lijepa kao noć. U nekim krugovima se tako govorilo za djevojke koje su bile lijepe samo u mrklom mraku. Ja to, naravno, nikada nisam tako mislio. Meni je noć divna, tajanstvena, očaravajuća i opijajuća. Bar je nekad bila opijajuća.
No, vrijeme je da objasnim Divlje Jagode i Ne želiš kraj.
Neki od vas već znaju, neki su načuli, a sada objavljujem i širem pučanstvu. Prodao sam se za šaku Eura. Po trenutnim planovima iza Uskrsa odlazim na bauštelu (njem. Baustelle (die)) u Beč. To znači da postoji mala vjerojatnost da se pojavim na 4. kolu, ali i svakom slijedećem. Pokušao sam ugurati u ugovor da srijedom radim tek popodne, ali nisam naišao na razumijevanje (za sada) s druge strane. Ovom pjesmom se opraštam od jutarnjih dostizanja vrhunaca i pripadajućih orgazama, od jutarnjeg "ganjanja", od jutarnje ekipe i ranog ustajanja.
Beč mi je lijep grad, gledam na njega kao na upgrade-ani Zagreb. Pisat ću vam od tamo.
Nakon ovog srcedrapateljnog sr..., slijedi totalno "drapanje".
Opet nas se skupilo dva tuceta. Svi dobro raspoloženi.
Po dobrom starom običaju, propuštam "jurišnike" i krećem na početni uspon. Opako, naporno, ali barem bez snijega. Do križanja s Leustekom smo se već razvukli. Iza mene su Paula i Vukodlak. Na strmim dijelovima me stižu, na ravnim im pokušavam pobjeći. Na Gipsu su toliko blizu da razgovaramo. Tu Vukodlak usporava čekajući Paulu, a na ravnom dijelu kod 5./6. stupa stjećem malo prednosti, koju imam skoro do zadnjeg prelaska ceste, gdje me Vukodlak prestiže. No tu priči s Vukodlakom nije kraj.
Na šumskoj prečici, prije prvog prelaska asfalta me dostiže i uskoro prestiže Robert O.. Jedno vrijeme smo se malo izmjenjivali, a onda sam počeo zaostajati. U korak nas je pratio Tomislav T. koji nas je u nekom trenutku i prestigao, uvjerljivim laganim i brzim korakom.
Završnicu odrađujem s Vukodlakom. Dostigao me je, prestigao i napravio dobro rastojanje. U zadnjih 100 metara je usporio, po onim betonskim kockicama. Bilo mi je glupo prišuljat se i pokušat na takav način steći prednost. Upozoravam ga na moj pokušaj i kreće fight. Vukodlak ubrzava, pratim ga, onda opet usporava i pokušava borbu za poziciju napraviti uzbudljivijom za odabrano gledateljstvo. Tribine su na nogama. Razdragano mnoštvo navija, kreću bengalke. Policija ulijeće u gledalište. Vukodlak pobjeđuje za metar. Sekunda me dijelila od pobjede. Znanstvenici znaju koliko sekunda može biti duga. I sam Zenon je pisao o paradoksu s Ahilom i kornjačom.
U povratku smo uživali u prirodi, pa je tako nastala i uvodna slika.
Odličan način za započeti dan.
Zrnca za razgovor uz kavu:
... ili za ogovaranje. Jučer navečer sam odradio dugi trening (20 km), pa sam do jGl imao samo 6 sati oporavka. Vjerujem da to nije pametno za mišiće, nije pametno ni za utrku. Osjećao sam umor u nogama, pogotovo u stražnjoj loži (kako bi to rekla struka?). Sada vi slobodno pričajte kako je Žohar glup, snažan ili što već želite.
Vrijeme svježe, bez oborina, mračno samo do 5/6. stupa, vjetrovito u višim dijelovima. Staza u višim dijelovima prekrivena snijegom.
Temperatura na parkingu Bliznec: 1°C
Temperatura na Gelenderu: -3°C (prema informaciji s radija)
Distance: 4,37 km
Time: 52:36
Avg HR: 160
Max HR: 177
Avg pace: 12:02 min/km