Marketing
16. Maratona di Roma
Maratona di Roma 2010 from Dragan Jankovic on Vimeo.
Putovanje, dolazak, smještaj
Krenuli smo iz Zagreba u četvrtak navečer. Putovali smo dugo, čini mi se 14 sati. Pri tome smo imali više pauza, što mi je u redu, a jedna je bila dugačka sat vremena, što mi nije u redu, jer smo imali dva vozača, pa su se mogli mjenjati. No, zacijelo postoji nekakav pravilnik po kojem su se ponašali.
U Rim smo došli ranije od očekivanog (put je trebao trajati 16 sati), pa smo odmah otišli po startne pakete na Expo. Na Expo-u je bila lijepa prodajna izložba. Maratoncima su davali besplatan par čarapa za oporavak (Recovery socks). Na štandovima kod izlaza su dijeljene pozivnice za razne maratone u 2010. godini. Od bližih u Europi, pa do daljnjih destinacija. Na moje veliko čudo, nije bilo letka za 19. Zagrebački maraton! Pa, čak i ako sada pogledate link s desne strane i odete na stranice Zagrebačkog maratona, vidjet ćete najavu za prošlogodišnji (2009) maraton. Možda ovo i je 19. zg maraton, ali definitivno nije punoljetan s ovakvim pristupom u najavi i promociji. Rimski i Ljubljanski, koji su mlađi (16.) imaju odavno najavu, odbrojavanje i sl. Neozbiljno!
Kasnije smo se smjestili u lijep hotel daleko od središta grada, što je pružilo priliku za vožnju gradskom željeznicom (metro-om).
Rim
Rim, poznat i pod drugim nazivima, od kojih je jedan Vječni grad. Priznajem da mi je bio lijep i romantičan. Odiše intrigantnom prošlošću i tisućljetnim ponosom. Nisam se nadao tolikoj ljepoti. Preporučujem posjetiti i pogledati.
Osim lijepe stare arhitekture, divio sam se i novogradnjama. Mom oku vrlo ugodno i privlačno. Puno pozitivnih dojmova u odnosu na novogradnje u voljenom mi gradu.
Šetnja dan ranije
Posjet Rimu je bio motiviran sportskim događajem, ali želio sam da mi to bude i kulturni događaj. U petak i subotu sam prošao puno kilometara po gradu, po njegovim ljupkim ulicama i uličicama. Posjetih velike i male trgove, fontane i stepenice. Noge nisam štedio. Bit će još maratona na kojima ću imati drugačije prioritete.
Prije utrke
Na start smo došli više od sat vremena prije početka utrke. Totalno štreberski, ali barem bez nervoze. Bilo je puno ljudi i rani dolazak je omogućio zauzimanje boljih mjesta u "boxevima" u kojima smo bili smješteni. U najavama je spomenuto 15.000 maratonaca i 80.000 natjecatelja u utrci građana. Kasniji rezultati će pokazati da je maraton završilo 11.006 natjecatelja. Ističem da se radi samo o maratoncima, bez polumaratonaca. Ovo mi je i prva utrka, gdje nije bilo polumaratona. Mnoštvo je nepregledno. Dio te atmosfere možete vidjeti na gornjem video clipu.
Promjena strategije i strateško partnerstvo
Tijekom čekanja starta sam napravio manju promjenu strategije. Priklonio sam se planu Saše S. Saša je trkač koji ima približno iste rezultate kao i ja. Ciljano vrijeme mu je bilo za 2 minute manje. On je planirao nakon 10. km na svakoj okrijepi hodati 100 metara i onda nastaviti trčati. To mi se učinilo zanimljivim. Uostalom, ako vidim da mi to ne odgovara, uvijek se mogu vratiti svom planu. Dogovorili smo da ćemo ići zajedno, pa dokle izdržimo.
U slijedećim redovima ću objasniti "vrhove" pilastog grafa.
1. km
Gužva je utjecala na sporo prolazno vrijeme (06:10) na prvom kilometru, a mislim i da je ovaj prvi kilometar bio duži od 1.000 metara. :smile:
Ostale kilometra sam išao u približnom ritmu od cca 5:30, kao što je vidljivo na grafu. Kilometri su uz laganu priču sa Sašom brzo prolazili.
11. km
Ovo je prva okrijepa na kojoj smo hodali i to je utjecalo na 30 sekundi (06:00) sporije prolazno vrijeme po kilometru. U slijedećim kilometrima imamo bolje prolazno vrijeme, cca 05:25.
Negdje na 12. km nas prestiže Silent Dob (aka Branko D.).
16. km
Na ovoj okrijepi također gubimo 30 sekundi (05:54). Između dvije okrijepe "pobjegnemo" Zlatku Z., no on nas dostigne na ovim hodajućim dijelovima. Tijekom ovog dijela nam se priključuje i postajemo trojka.
21. km
Na okrijepama uzmem čašu vode. Ponekad i dvije. Obično su punjene s 1 dl ili manje vode. Povremeno uzmem i izotonični napitak. "Ugrabim" i par kriški naranče. "Šetnja" je utjecala na prolazno vrijeme i na ovoj okrijepi (06:09).
Ostale kilometre trčimo u tempu cca 05:35. Na zadnjem dijelu ove dionice nam se priključuje i Višnja Š.
26. km
Iako nije okrijepa, morao sam stati sa strane i isprazniti mjehur. Mučilo me tood samog početka, ali sam mislio da će se nekako samo riješiti. Naivnost. Kvalitetno i dugo pražnjenje je potrajalo i prolazno vrijeme je kao na okrijepi (06:14). Naravno da sam morao požuriti da dostignem svoje drugare.
27.km
Okrijepa koja je malo kasnila. Veći gubitak vremena na oporavak hodanjem. 06:13 min/km. Još uvijek se osjećam dobro. Nakon ove okrijepe Saša polako zaostaje. Prvo ga vidim par metara iza nas, a onda nestaje.
30. km
Prije ove okrijepe sam pojeo energy gel. Nisam baš pobornik energy gelova i na prijašnjim maratonima bi nakon konzumacije gela obično pao u tempu i noge bi postale teške, no ovaj put to nije bio slučaj. Samo sam popio malo više vode. Prolazno vrijeme: 06:09
Nakon ovog kilometra, uz stazu sam vidio plač, suze i grčeve. Neka žena plače. Uz nju stoji muškarac i druga žena. Tješe ju. Mogu samo nagađati razloge. Viđam i prve trkače koji leže u bolovima od grčeva. Jednom je potkoljenica izgledala zastrašujuće. Imao je veliku rupu u listu.
Kasnije viđam i vozilo prve pomoći, natjecatelja na nosilima, zamotanog u deku, povraća uz stazu. Glavom mi prolaze misli o uzrocima. To su trkači koji mi izgledaju u dobroj formi, no svejedno su "pokošeni".
38. km
Nije mi baš jasno jel ovdje bila okrijepa ili je neki drugi razlog za ovaj pad tempa (06:08), ali tu sam znao da nije daleko do cilja. Ulazimo u zanimljiv dio grada. Negdje između 35. i 38 km me dostiže pacemaker 04:00. Uh, ako postoji jedno očekivanje od ovog maratona, onda je da završim ispod 4 sata, a ovi dečki s balonima pritišću. No, donose i bolju atmosferu. Animiraju publiku, koja plješće, navija, bodri. Nastaje i gužva jer mnogi trkači prate pacemakere. Jedno vrijeme ih i ja pratim, pokušavam zadržati tempo. Tu sam negdje izgubio Zlatka, no pojavio se Mile M.
Zadnji su kilometri. Pojačavam tempo, barem privremeno, na 39. km. No, to mi nije dosta. Ostavljam Mileta i jurim prema cilju. Standardno ponašanje. Nema čuvanja, hvatam sve malodušne, a takvih ima dosta. Zadnji kilometar, a dosta trkača hoda po stazi. Ne razumijem, no trčim i prestižem. Ni uspon me ne spriječava. Baš mi je gušt dostizati i prestizati. Tek jedan trkač se upušta u igru i pojačava tempo. Naime, vrlo je bitno jeste li 4.031 ili 4.032. To je pitanje prestiža. :smile:
Cilj
Stigoh 4031. od 11.006 natjecatelja. Barem je tako Janko izbrojio. Mogu reći da sam zadovoljan. Obično sam oko polovice ili nešto ispod tog broja. Kako bi tek bilo da sam kvalitetno i pametno trenirao?
Na cilju nas dočekuju djeve s medaljama. Dodaju nam alu-folije, skidaju chip-ove.
Na okrijepi čaj. Popio sam tri čaše. Dobar je, ali ni blizu Žaninog čaja. Da sam kojim slučajem vlasnik kluba AK Sljeme, vjerojatno bih došao u iskušenje da iznajmim Žanu da im kuha čaj. S Mamićima nemam nikakvih poslovnih odnosa, ako je netko pomislio nešto u tom smjeru. :smile:
A da ne kažem da nisu imali juhu.
Odlazim do kamiona sa stvarima. Tamo podižem torbu sa stvarima. Čeka se dugo, puno je trkača. Jedan talijan dovikuje "Forza". Dodavač iz kamiona ulazi u raspravu. Aaaa budalaaa! Neće rasprava smanjiti gužvu. Nastavi s poslom i ignoriraj nervozne ... trkače.
Nakon toga odlazim do štanda gdje graviranju medalje. Brzo se skupi tog željeza, no, kad bude gravura, nekako mi to onda više vrijedi. Postaje osobno. Piše ime i prezime te ostvareno vrijeme. Kao da ugraviraju uspomene.
Nakon kratkog istezanja odlazim pješice do metroa. Umjesto da je besplatan prijevoz, kao u Beču, ovdje je ulaz besplatan za trkače samo na stanici kod Koloseuma. To mi je nekako bezveze, no nek' crkne škrtost.
Drugi dan
... opet šetnja. Koristi se svaki trenutak. Grad je stvarno lijep.
Distance: 42.195 m
Time: 3:56:36 (službeni: 3:56:34)
Avg HR: 153
Max HR: 178
Avg pace: 05:36 min/km
Rezultati:
Rezultati
Galerije:
Galerija
Post je objavljen 21.03.2010. u 23:55 sati.