Slomljena Srca

Zatvorena vrata



Noćaš te nisam držala za ruku,
moja je duša ostala nijema,
slušala sam zvukove grada u noći
i osjetila tugu što u meni drijema.

Noćaš ti nisam došla u snove
nisam ti ljubila usnule oči
čvrsto su zatvorena bila vrata
a ja sam tako htjela doći.

Zatvorena su vrata i ne mogu ući
ne kucam više samo nijemo stojim
divlja bura kida mi dušu
i proći neće toga se bojim.

Stojim k`o prosjak, a ne tražim mnogo
samo da budem djelić života tvoga
da ponekad vidim u tvoju dušu
i darujem tebi djelić svoga.

Gledajte šire! Postoje i drugi poslovi koje možete raditi, ali vaša obitelj, prijatelji i zdravlje nisu zamjenjivi. Ako poslodavac očekuje previše od vas i to na vas djeluje stresno, stvarajući vam veliki pritisak, počnite tražiti drugi posao. Ništa nije vrijedno vašeg zdravlja.

Promijenite situaciju na poslu. Ako vam se sviđa vaš poslodavac ili posao, ali situacija postaje prestresna ili predosadna, pokušajte uskladiti poslovne obveze sa svojim sposobnostima. Ako ste unaprijeđeni na mjesto koje vam ne odgovara bolje je vratiti se na staro prije nego vas stres uništi.

Uzmite odmor. Ako osjetite da stres raste uzmite pauzu. Odmaknite se od stresne situacije, prošećite izvan ureda, otiđite do parka, sjedite na klupu i malo se odmorite. Dovoljno će biti kratko sjedenje u tišini da vam se vrati mir i energija. Ili prošećite do auta i odslušajte najdražu pjesmu.

Ako je situacija stresna dulje vrijeme uzmite produženi vikend ili iskoristite godišnji odmor. Nekoliko dana izvan ureda pomoći će vam da se smirite i napunite baterije.

Pokušajte se organizirati. Presložite sve po stolu. Napravite listu poslova koje trebate napraviti i kad ih završite prekrižite ih. Na taj ćete način imati bolji uvid u sve obveze, znat ćete da nećete ništa zaboraviti, a precrtavanjem poslova znat ćete koliko ste toga završili i kakav je napredak.

Razgovarajte s nekim. Ponekad je to najbolji način za smanjenje stresa. Naravno da to treba biti osoba od povjerenja jer bi u protivnom moglo doći do još većih problema.

Pokušajte humorističnije gledati na situaciju. Ako to nije moguće, a najčešće nije, s vremena na vrijeme s kolegama podijelite neku smiješnu situaciju, ispričajte vic. Neka vam to prijeđe u naviku i cijeli ured će dobiti povremeno osvježenje od posla. Neka vaša očekivanja budu realna! Nemojte sebi postavljati previše ambiciozne rokove.

Nitko nije savršen! Ne možete sve napraviti savršeno, a ljudski je griješiti. Bez obzira koliko se opterećivali, pogreške ne možete izbjeći. Ako se opterećujete sitnicama i sve radite do savršenstva bit ćete češće pod stresom, a tako povećavate i mogućnost za veće pogreške.

Zadržite pozitivan pristup. Negativnost ubija energiju i motivaciju, stoga izbjegavajte ga što je više moguće. Pokušajte razviti optimističan pristupiti poslu.

Morate se naučiti brinuti za sebe, zdravlje je najvažnije. Nitko i ništa nije vrijedno toga. Pronađite način kako uzeti stvari u svoju ruke i vratite kontrolu nad situacijom. Tako ćete se osjećati i fizički i psihički bolje, popravit će se i odnosi sa suradnicima, a i posao ćete bolje obavljati.

-Josip-

Ako ste u depresivnoj vezi izađite iz nje
Ako ne privlačite muškarce zbog toga što ste depresivni, a depresivni ste zbog toga što ste u vezi koja vas ne zadovoljava, prekinite je.
Nemojte ostajati u vezi koja ne vodi nikud, čekajući da se pojavi g. Pravi i spasi vas. Kada ste na pola u vezi, a pola izvan u stvari niste dostupni prekrasnim muškarcima koji prolaze pokraj vas. Svaki muškarac će brzo osjetiti vašu zauzetost, a vi ćete ostati s muškarcem koji vas čini nesretnom.

Pokažite se u pravom svjetlu
Morate biti stabilni, čvrsti, s obje noge na zemlji. Ako ste neurotični, bez imalo stabilnosti u životu ni jedan muškarac neće se poželjeti oženiti vama.
Ako ste divlji i nepouzdan tip žene, takve ćete muškarce i privlačiti. Naravno muškarce privlače pomalo luckaste i nestabilne žene, ali za seks. Kasnije za ozbiljnu vezu, stabilan muškarac traži stabilnu ženu. Želi nekoga tko se može brinuti za njegovu djecu, dom i tko mu može biti potpora u životu. Traži nekoga o kome može ovisiti i na koga se može osloniti.
Kada ste spremni za ozbiljnu vezu, primirite svoje ponašanje i muškarcima pokažite kako vas moraju poštivati. Neka pomisli kako ste tip žene s kojom može izgraditi ugodan život.

-Josip-

Ljubav se vodi pogledom


Ljubav se vodi pogledom
dok riječi teku prostorima
između dvije jedinke,
po svemu slične,
a potpuno različite.
Lubav se vodi i notama
priljubljenih dlanova
razdvojenih tijela
oduška si daje i traje
koliko i melodija.
Ljubavna igra, čudo života.
Umjetnosti i znanost
Svrha i konačnost.

-Josip-

Ne trebate izgledati kao filmska zvijezda

Istina je da muškarce instinktivno privlače žene s velikim grudima, odnosno sexy izgleda. Ali pametni muškarci su dovoljno inteligentni da ignoriraju taj instinkt i dovoljno prosvijetljeni da traže vrjednije atribute kod žena s kojima planiraju dugoročnu vezu.
Biti zaljubljena je jedan od tih atributa. Možda zbog toga što muškarci žele pravu ljubav, ali je teško pronalaze, za većinu muškaraca zaljubljenost je važnija od ljepote. Muškarce definitivno hlade žene koje nisu zaljubljive i ljupke.
Svaku priliku iskoristite kako biste pokazali koliko ste topli, otvoreni i ljupki. Pokažite svoju ranjivu stranu. Ako ste bili toliko povrijeđeni u prošlim vezama da se bojite otvoriti i ponovno zaljubiti, muškarac će odmah to prepoznati.
Ako imate problema s privlačenjem muškaraca, pokušajte biti otvoreniji i zaljubljiviji. Kako? Što više se družite s djecom ili nabavite kućnog ljubimca, to vam može pomoći otkriti vašu nježniju stranu.

Trebate biti sretni
Biti sretna je mnogo važnije nego biti lijepa. Kada muškarci govore o kvalitetama koje žele kod žena, najčešće spominju „dobru osobnost“. U stvari to znači nekoga tko je sretan.
Ništa nije važnije kad osvajanja muškaraca poput slike koju stvori o vama, kakvi ste i kakvi ćete biti. Dakle želite li privući sretnog i zdravog muškarca, budite i izgledajte sretno, uživajte u životu i dobro se zabavljajte.
Ako niste zadovoljni životom zadržite to za sebe i radite na rješavanju problema. Muškarce privlače žene koje uživaju u svome životu. Vaš ljubavnik ne bi trebao biti vaš odvjetnik ili psihoterapeut.
Istina je da ni jednog muškarca ne privlači depresivna žena, osim ako i sam nije neurotičan. Ako upoznate dečka koji se doima sretnim slušajući vaše žalopojke, neka vas to ne oduševljava, nego se trebate zabrinuti. Muškarac koji se zaljubi u vas dok ste u depresivnom stanju je bolestan, očajan ili se želi osjećati nadmoćnim. Od vas će se obljubiti kada postanete sretni i zadovoljni. Zaljubite li se u takvog muškarca cijena će biti to što ćete cijeli život morati ostati depresivni.

-Josip-

S vremena na vrijeme, netko češće, netko rjeđe, donosimo čvrste odluke da ćemo se promjeniti, da ćemo prestati sa ovim ili početi sa onim. I to ponekad, ili od sutra ili od nekog datuma koji bi trebao simbolično označiti početak nečeg novog i drugačijeg u našim životima. Od tako donesenih odluka obično ne biva ništa. Tada se na sebe obrušavamo sa ubojitim prijezirom. Predbacujemo sebi neodlučnost, nedovoljnu čvrstoću, nedostatak volje, slabost karaktera. Proglašavamo sebe slabićima i manje vrijednima.
Time ne postižemo ništa osim što sebe spuštamo u vlastitim očima. I time postajemo još slabiji, a samim time, i neodlučniji. Ponekad spašavamo čast tako što zaboravljamo što smo sve riješili i što od toga nismo učinili.

U stanju smo sebe dovesti do toga da strahujemo od bilo kakvih odluka kako sebe ne bismo osuđivali ukoliko ih iznevjerimo. Puštamo da sve ode kako ide, prepuštamo se okolnostima i slučajnostima što je također vrlo loše.
Jednostavno, sebi je besmisleno izdavati zapovijedi. Odluke koje svjesno donosimo mogu biti i dobre, i pametne, i korisne. Ali to nije dovoljno da bismo ih zaista proveli u djelo. Potrebno je da iza njih stojimo cijelim svojim bićem, kako svjesnim tako i nesvjesnim.

Ne iznevjeravamo svjesno donjete odluke zbog slabosti volje ili kakraktera, već zbog toga što se u nama nešto njima protivi, nešto čega po pravilu nismo svjesni. Protiv naših odluka djeluju neki važni podsvjesni ciljevi, neke sklonosti, potrebe, strahovi. Sami potkopavamo svoje odluke, a da ne znamo da to činimo.
Dolazi do sukoba svjesne volje i nesvjesnog opiranja u kojoj ovo drugo nadvladava to češće što slabije poznajemo sebe.

Tako, na primjer, čovjek koji odlučuje ostaviti cigarete, u tome ne uspijeva, jer tu namjeru onemogućava jedan vrlo moćan dio njega samog. Slično se, recimo, događa i sa čovjekom koji čvrsto odlučuje da više neće dozvoliti da ga svatko izrabljuje, ali ipak nastavlja služiti tuđim željama i zahtjevima.
Kada iznevjerimo vlastite odluke, najmudrije je i najkorisnije istražimti što nas je to obeshrabrilo u nama samima. Kakve to moćne unutarnje sile djeluju protiv naše svjesno uobličene volje. Te sile mogu biti različite, od slučaja do slučaja i od čovjeka do čovjeka.

Kako ih istražiti? Pustimo svoje misli da slobodno, bez kontrole razuma, lutaju oko stvari koja je u pitanju. Na primjer, čovjek koji je riješio ostaviti cigarete pa mu to nije pošlo za rukom, treba pustiti da mu misli nesputano kruže oko toga što mu duhanski dim u životu znači i zašto ga se u dubini duše nije voljan odreći. Slično je i sa bilo kojom drugom odlukom.

Najvažnije je da se, povodom neostvarenih odluka, nad sobom zamislimo umjesto da sebe optužujemo i ocrnjujemo. Samo tako ćemo postati psihološki jači, a time i odlučniji.

-Josip-

Najuobičajenija forma povlačenja je ignoriranje (odluka na šutnju ili nereagiranje), ali povlačenje podrazumijeva svako neizražavanje osjećaja.
Povlačenje uključuje izbjegavanje davanja potpore, nagrade ili pozitivne pažnje ljudima koje volite.

Svi znamo bar jednu osobu kojoj je bilo nemoguće udovoljiti, te smo se najvjerojatnije povukli bez ikakvog objašnjenja.

U isto vrijeme većina nas prepoznaje potrebu skrivanja osjećaja i uglavnom ih radije skrivamo nego što ih izražavamo.

Većina nas je također, vidjela obje strane dileme povlačenja. Emotivna bol je korijen naše tendencije da se povučemo, a povlačenje uzrokuje bol ljudima od kojih smo se povukli. Zbog toga bismo mogli reći kako je povlačenje disfunkcionalna navika koja kreira slom komunikacije i svakog razumijevanja.

Nitko ne zaslužuje biti objektom povlačenja. Ignoriranje pokazuje krajnji oblik nepoštovanja i grozna je stvar koju možete nekome napraviti.

Prva stvar koje biste se trebali sjetiti dogodili se to vam je da niste vi krivi. Uhvaćeni ste u zamku nečijih tuđih loših obrazaca ponašanja. Ta osoba ne zna kako bi izrazila svoje osjećaje na zdrav način, možda zbog toga što je jednostavno zločesta, a možda samo zbog toga što kroz djetinjstvo ili poučena lošim iskustvima nije naučila izražavati osjećaje.

Druga korisna stvar koju morate zapamtiti je da ni osoba koja se povukla nije napravila to bez ikakve boli. Razlog svakog povlačenja je neka vrsta boli. Povlačenje se rijetko napravi zbog toga što je netko potpuno hladan, uglavnom se osobe povlače upravo onda kada im je stalo (ili im je bilo stalo), ali ne znaju na koji drugi način pokazati svoje negodovanje. To vam može biti korisno kako biste suosjećali s osobom koja vas je povrijedila. Povlačenje je samo jedna od ustaljenih negativnih navika po kojoj takve osobe reagiraju – braneći sebe i svoje osjećaje.

Ako se netko povukao od vas i ignorira vas neko vrijeme, nemojte inzistirati. Vi ne možete utjecati na nečije ponašanje ili bar ne dok vas ta osoba ignorira. Zbog toga joj dajte dovoljno vremena. To vrijeme iskoristite za razmišljanje o svojim navikama i obrascima ponašanja prema toj osobi.

Ali ako vi znate često biti ta osoba koja se povlači trebali biste razmisliti o svome ponašanju. Povlačenjem zbog boli uzrokujete samo još više boli. Naučite prekinuti taj lanac i razgovarati. Ako vam je teško u početnim fazama osjećaje sročite na papir, pošaljite mail ili poruku. Kasnije ćete već moći izgovarati ono napisano, sve dok ne dođete do razine da možete razgovarati konstruktivno o svojim osjećajima.

-Josip-

ZVIJEZDA



Ti si moja zvijezda

Kojoj predajem se cijela,

Smiraj moje duše,

Želja moga tijela.



Proljetno si cvijeće

U mom kasnom ljetu,

Tebi pružam ruke svoje

I odupirem se cijelom svijetu.



Svaka misao k tebi leti,

Svaka želja nosi tvoje ime,

Ti si sunce što me grije,

Kraj tebe ne bojim se zime.

Često nas iznenade ili nađu nespremne nerazumni postupci drugih. Daleko rjeđe i nevoljnije zamjećujemo osobnu nerazumnost. Teško prihvaćamo činjenicu da nama upravljaju sile moćnije od razuma.

I svakodnevni život i cijela povijest čovječanstva nas uvijek ponovno opominju da čovjek u osnovi nije razumno biće i da ga nešto drugo tjera kroz život. U osnovi, nama vladaju naši strahovi, koje po pravilu ne prepoznajemo, jer ih duboko potiskujemo. Strah je najmoćniji pokretač. Čovjek je biće straha.

Pokušavajući izaći na kraj sa svojim potisnutim strahovima, stvaramo obrambene sustave koji nanose zlo i nama samima i drugima.

Agresivnost, porobljavanje, okrutnost, pohlepa, umišljenost, sebičnost, koristoljubivost, laž, dvoličnost, spletkarenja i podmetanja, dodvoravanja i ulizivanja, sklonost omalovažavanju i ponižavanju, sve ono što život čini sličnim paklu, sve su to zapravo pokušaji samoobrane. Strahovima se ne može ovladati pomoću razuma. Zato i propadaju svi pokušaji razumnih reformi, koje tako lijepo zvuče, a tako tužno, čak jadno završavaju.

Strahove nećemo ukloniti time što ih potiskujemo. Naprotiv, tako ih samo uvećavamo. Od strahova se ne može pobjeći. Pričekat će nas, ma kuda krenuli.

Strahove moramo prepoznati i proživjeti kako bismo se od njih pročistili.

-Josip-

Danas, samo nešto lijepo lijepo...


Zagledan u osmijeh,
zanijemio i ustreptao,
koračah u sebi,
ka rukama Tvojim,
sretan što mogu pobjeći
u jedno utočište,
za dušu moju.

Tamo gdje mi dušu vodiš,
bez pogovora se predajem,
slijepo pružam ruke,
preplavljene ljubavlju,
samo Tebi otvorene.
Povedi me, daleko od mraka
i ostavi u snu sreće,
da uljuljkan toplinom,
dovijeka nad nama bdim

-Josip-

Postoje neke unutarnje kočnice s kojima se dosta ljudi suočava. Oni, iako točno znaju što žele, umjesto da napreduju uvijek ostaju na mjestu, nezadovoljni. Njihove želje nisu neostvarive nego oni sami blokiraju njihovo ostvarivanje. Dovoljno je da ih muči samo jedna od slijedećih i da se nikad ne pomaknu s mjesta.

TEŽNJA ZA SAVRŠENSTVOM
Osobe koje su perfekcionisti često imaju savršene ideje ali ih zbog svoje gotovo opsjednutosti savršenstvom teško ostvaruju. Oni se teško odlučuju provesti svoj plan jer čekaju da ga razrade do najsitnijih detalja, zatim čekaju savršene uvjete. Ali ih naravno nikad neće dočekati. Jer savršenstvo ne postoji.
Stoga imate li neku ideju ili želju, uzmimo npr. želite se baviti pjevanjem, nemojte čekati idealnu pjesmu, originalnu i do sad neviđenu glazbu, dobro opremljen studio kako biste sve to snimili…. Potražite ono najbolje što možete u trenutnoj situaciji i napravite. Slijedeća će biti bolja. I sami znate da prva palačinka nikad ne uspijeva, ali ju je potrebno ispeći kako bi druga bila bolja.

STRAH OD NEUSPJEHA
Nikad nećete biti sigurni da ćete uspjeti, ali u to nitko ne može biti siguran. Uvijek morate pristati nešto riskirati radi mogućeg dobitka. Situacija u kojoj je uspjeh zagarantiran nikad se neće pojaviti. Ali možete kako biste ublažili strah odrediti granicu preko koje nećete ići i postepenije ulaziti u projekt.
Vratimo se opet pjevanju. Ako vas je strah neuspjeha i loše kritike. Bojite se da će vas kritičari ili publika negativno prihvatiti, rješenje nije u tome da se ne započnete baviti pjevanjem, nego u postepenijem ulasku, malo po malo na scenu. Prvo je potrebno nastupati po lokalnim kafićima, radio postajama i postepeno se širite. Tako ćete imati vremena ispravljati greške i poboljšavati se. Ako čekate da vam netko «sredi» prvi nastup, i to neki nacionalni, npr. na Dori, vjerojatno je vaš strah od neuspjeha opravdan. I vjerojatno ni nećete uspjeti. Idite korak po korak i nemojte ciljati na nešto veliko ukoliko niste spremni ni na nešto malo.

BOLJE NE DJELOVATI NEGO SE RAZOČARATI
Strah od razočarenja često se pojavljuje kod ljudi, te oni se odlučuju na mirovanje i nedjelovanje kako bi izbjegli kasnije razočarenje. Tu se radi o razmišljanju na način ili ću nešto dobiti ili izgubiti. Trebali biste naučiti promijeniti to razmišljanje na način ili ću dobiti ili ću ostati na mjestu. U dosta situacija i ne postoji stvarna mogućnost gubitka. U našem primjeru pjevačicu je strah prijaviti se na audiciju jer se boji razočarenja ako ne prođe. Međutim, ako na audiciju bude gledala kao na pokušaj, pa ako prođe prođe, mnogo opuštenije će pristupiti. Jer tu i ne postoji stvarna mogućnost gubitka. Postoji mogućnost da prođe na audiciji ili da ne prođe. Stanje joj se nakon audicije može vratiti u prijašnje ili poboljšati.

-Josip-

Prema dosadašnjim iskustvima i muškarci i žene teže osobama sličnog socijalnog statusa i vršnjacima, s nekoliko dodatnih osobina poput dobrog smisla za humor, osim toga žene često navode financijsku sigurnost, naravno to ljepše uobličuju pa se često na popisu nalazi visoko obrazovan ili ambiciozan.

Muškarci često žele sexy ženu, ali želju izražavaju ljubaznije riječima dobrog izgleda ili privlačnu.
Razlog zbog kojeg žene žele financijsku sigurnost, a muškarci dobar izgled je biološki. Trebali biste pokušati „ubiti“ u sebi taj instinkt.

Prvo upozorenje muškarcima: dugonoga plavuša s velikim grudima može vas mučiti cijeli život samo zbog toga što je prekrasna, može spavati do podne svaki dan, biti veoma samokoncentrirana bez imalo interesa za vas i vrlo skupa za „održavanje“.

Istovremeno upozorenje ženama: Uspješan političar, odvjetnik, nogometaš ili glumac čija vas moć privlači sigurno nije oličenje osjećajnosti. Svijet je okrutan, te da bi netko bio uspješan mora biti i sam okrutan, gotovo bezosjećajan. Osim toga nikad neće imati vremena za vas.

Vjerojatno vam svi u vašoj okolini govore kako se bolje udati bogato, jer svi su muškarci isti, pa je bolje bar biti materijalno osiguran. Problem je u tome što se u ovom slučaju ne udajete za muškarca nego bogatstvo. Iako bogati muškarci često znaju biti na prvi pogled iznimno šarmantni, njihov šarm je uglavnom tanak kao novčanica od 1000 kn. Ako se probijao sam kroz život i sam je stekao bogatstvo naučio je biti okrutan i vjerojatno je radoholičar, s kojim će vam biti nemoguće živjeti. Ako je pak odrastao u bogatoj obitelji vjerojatno je razmažen i duboko u sebi nesiguran. U svakom slučaju, budete li se okretali za novcima, na teži način ćete shvatiti pravo značenje one „novac ne može kupiti sreću“.

Kada pronađemo nekoga tko će nas voljeti zbog pozitivnih osobina koje imamo, naravno da očekujemo kako će se morati nositi i s našim lošim osobinama. Sugerira li vam to još nešto?
Naravno! Kada pronađete g. ili gđu. Savršenu, naravno da neće biti savršena. Nastavite li čekati savršenstvo, možda ga pronađete s 80 i nešto kada vam vid i druga osjetila oslabe.
Nesavršenost je ono što morate očekivati. Ključno je pitanje s koliko nesavršenstva ste se spremni nositi?

Odgovor na ovo pitanje je ono čega biste se trebali držati. Neka vam to postane standard za hodanje i veze. I što prije postavite te standarde to bolje. Budete li čekali da vas neka osoba u potpunosti razočara i da se izgubi i najmanja privlačnost prije nego što prekinete odnose, samo gubite dragocjeno vrijeme. Možda se čini okrutno kada se glasno izrekne, ali na taj način ćete ubrzati svoju selekciju i prije ćete detektirati pravog.

-Josip-

Lijep dan... i još ljepši događaj... samo toliko!

Okruženi smo rastućim i sve ružnijim nasiljem. Divljačke tuče u kojima se ne biraju sredstva i čiji je cilj da se osakati, unakazi, uništi. Provale rušilačkog bijesa. Drska i bezobzirna razbojstva. Mučenja i mrcvarenja. Najsurovija iživljavanja svake vrste. Ubojstva zbog najsitnijih povoda, ponekad bezrazložna. Često čudovišno hladnokrvna. Sve su to postali svakodnevni prizori.

Nasilje vreba na svakom koraku. Lovi i ugrožava sve. Posebno mlade, a naročito djecu. Sa stravom se pitamo – kud to idemo? I kako to zaustaviti? Mnogi polažu uzaludne nade u pojačanu državnu represiju. Suvremeno nasilje, međutim, ima svoje duboke psihološke i civilizacijske uzroke i sa njim se policijskim putem ne može izaći na kraj.
U osnovi svakog nasilja leži slabost – snaga i nasilništvo nemaju ničeg zajedničkog. Što je osoba slabija, to je sklonija nasilju. Nasiljem pokušava, i naravno ne uspjeva, nadoknaditi nedostatak unutrašnje važnosti i nepreboljeni osjećaj slabosti koji ju užasava.
Slaba osoba nije uspjela izgraditi svoj svijet, sa vlastitim osjećajima, interesima i vrijednostima. Zato se osjeća izgubljenom i ugroženom.

Izgubljenost i ugroženost rađaju strah, strah stvara nasilje. Što je čovjek uplašeniji, to je nasilniji i suroviji. Slaba osoba je lišena samopoštovanja. Nasiljem pokušava nekako podići svoje, a srušiti tuđe samopoštovanje. Cilj joj je poniziti druge, jer se sama osjeća poniženom. Da osakati, jer je sama duševno osakaćena. Slaboj osobi nedostaje unutarnje sigurnosti i zato predstavlja ozbiljnu prijetnju po sigurnost drugih. Njen život nema unutarnjeg smisla i zato je sklona i druge gurnut u besmisao nasilja. Ne poznaje životnu radost i zato oko sebe širi očaj.

Nasilja je sve više, jer je snažnih i izgrađenih osoba sve manje. Što je najgore, civilizacija u kojoj živimo nema za cilj razvoj osobe, već njeno uništenje. Ta civilizacija proizvodi nesigurne, izgubljene, uplašene, samopoštovanja lišene, emocionalno osakaćene očajnike koji naslijepo udaraju oko sebe.

Ukoliko želimo stati na put rastućem nasilju, moramo promijeniti civilizacijske vrijednosti i, umjesto obezglavljene jurnjave za novcem i statusom, umjesto luđačke potrošačke utakmice, postaviti razvoj samosvojne osobe kao osnovni cilj.

-Josip-

Narcis zapravo nije zaljubljen u sebe već u vlastiti odraz. Stara priča je tu jasna – opčinjen svojim likom, narcis ne uzdiže, on uništava sebe.
Ova razlika je od ogromne, najbitnije važnosti. Narcisoizam nije opčinjenost sobom već predstavom o sebi. Ne onim što čovjek jest, već onim kakvim se prikazuje. Ne svojim bićem, već svojim odrazom.

Biti opsjednut svojim odrazom znači zapostaviti, zanemariti, napustiti sebe. Znači izgladnjeti sebe do smrti. Znači uvenuti.
Ljubav prema vlastitoj predstavi je jalova, nesplodna ljubav. Ona ne obogaćuje, već osiromašuje, nije stvaralačka, već rušilačka.

Narcisoizam se često osuđuje sa moralnog stajališta. Narcisoidnoj osobi se prigovara da previše vodi računa o sebi, premalo o drugima. Ova osuda promašuje bit stvari. Narcisoidna osoba nemilosrdno zanemaruje i sebe, ne samo druge, u ime predstave o nemogućem savršenstvu, kojoj se očajnički i strasno divi, a koja joj postaje važnija od vlastitog života.

U svojoj uobraženosti, narcisoidna osoba može biti neizdrživa drugima, ali je nesizdrživa i sebi samoj. Iza uobraženosti žuljaju i tište samoprijezir i samouništavanje. Narcisoidna osoba je očajničkom strašću prigrlila svoj odraz jer je shvatila i odbacila sebe.
Takvoj osobi manjka sampouzdanja. Samopouzdanje i uobraženost su različite, nespojive stvari. Gdje ima čistog samopouzdanja, nema uobraženosti. Gdje ima uobraženosti, nema samopouzdanja.

Narcis sebe žrtvuje vlastitoj predstavi. Propada zbog jedne opsesije, jedne varke. I u tome je bitak njegove tragedije.

U svojoj osnovi narcsoiizam je duboko samodestruktivan.

-Josip-

Mržnja se ponekada može pokazivati smireno, ponekada prilično brutalno, ali vrlo često može biti duboko prikrivena, tako da je čovjek ni sam nije svjestan. Bilo u otvorenom, bilo u zakukuljenom obliku, mržnja je žilava i strasna koliko i ljubav. Zapravo, strasnija i žilavija, jer dublje ulazi pod kožu, u nekima čak dulje bukti i teže zgasne.

Ogromna je i razorna snaga mržnje. U to se svakodnevno uvjeravamo. Ona truje, pustoši i uništava živote, kako onih koji mrze tako i onih na kojima se iskaljuje bijes. Ma koliko bila štetna, mržnja se, naprotiv, ne može jednostavno odstraniti voljom kao nekom vrstom moralne intervencije.
Mržnju nećemo ubiti zapovijedima i zabranom. Osoba koja sebi zabrani mrziti će možda i uspjeti stanjiti svoju mržnju u slatke kolačiće, ali neće je se riješiti. Ona će nastaviti bijesniti u njoj bez obzira što osoba odbija priznati njeno postojanje.
Mržnja ima svoje uzroke i možemo je pobijediti tek kada se uzrocima ozbiljno pozabavimo.

Koga i zašto mrzimo?
Iz mržnje progovara strah. Mrzimo one kojih se bojimo, jer nas ugrožavaju ili bar vjerujemo da nas ugrožavaju, što nikako nije isto. Naše su procjene vrlo često nepouzdane i varljive. Vrlo rijetko procjenjujemo ljude na osnovu onog što stvarno jesu i stvarno čine, daleko češće na osnovu naših predosjećaja, očekivanja i zahtjeva. Lako možemo povjerovati da su nam neprijatelji oni koji nam niti nanose niti namjeravaju nanijeti ikakvo zlo.

Kada se osjetimo napadnutim, ugroženim, povrijeđenim, vrlo je važno da se zapitamo što je zapravo napadnuto, ugroženo, povrijeđeno – mi sami ili nestvarna, preuveličana predstava koju gajimo o sebi, svojoj vrijednosti i svom značaju. Najljuće mržnje po pravilu izazivaju povrjede ove druge vrste. To znači da se osjećamo ugroženim, napadnutim, teško povrijeđenim, jer drugi odbijaju podijeliti i priznati našu umišljenu predstavu o sebi samima. Na ugroženost zatim odgovaramo žestokom mržnjom.
Tako možemo proglasti neprijateljem i zamrziti nekoga tko je zapravo prema nama potpuno ravnodušan ili nas čak i ne primjećuje, i to baš zbog njegove ravnodušnosti koja ruši naše uvjerenje o osobnom značaju.
Ili možemo, što je vrlo čest slučaj, zamrziti nekoga zato što je u bilo kojem pogledu ispred nas jer u svojoj umišljenosti, ne možemo podnjeti da bilo tko u bilo čemu bude ispred nas.

Ali, okrutno možemo zamrziti i one koji previše sliče na ono što ne želimo biti, a ipak jesmo, na ono zbog čega sebe preziremo. Tako će, na primjer, mrziti „lijenčine“ onaj koji potajno prezire vlastitu nepriznatu lijenost, „nesposobnjakoviće“ onaj koji mrzi vlastitu nepriznatu nesposobnost, „glupane“ onaj koji zapravo prezire vlastite gluposti, „lopove“ onaj koji u drugima osuđuje vlastitu sklonost k iskorištavanju i krađi a „prevarante“ onaj koji i sam voli podvaliti. Ovde je riječ o klasičnom premiještanju, gdjee se mržnja prema sebi pokazuje prerušena kao mržnja prema drugima.

Što čovjek nemilosrdnije mrzi sebe, žešće će mrziti druge.

Što je prema sebi nerealniji, osjećat će se ugroženijim te će žešće zamrziti one za koje je umislio da ga napadaju.

-Josip-

U potrazi za načinom da poboljšamo svijet često zaboravljamo na sebe. Međutim, najbolji način za promijeniti svijet je promijeniti sebe, a ljubaznost je najlakše oruđe koje možemo upotrijebiti.

Iako je vrlo lako preći preko prilika u kojima možemo biti ljubazni, život je isprepleten situacijama u kojima možete biti korisni, razumni, pažljivi, brižni i ljubazni, kako prema onima koje volite, tako i prema strancima. Najobičniji dodir ili nesebično djelo može izazvati velike efekte.
Ovakvi mali ali ipak važni znakovi pažnje predstavljaju neuvjetovanu i nesputanu ljubav koja se nesebično daje bez da se išta traži zauzvrat.

Kada nekome poklonite ljubaznost, nevažno iz navike, zabrinutosti ili drugih razloga kreirate toplinu koja će zagrijati i najhladnije srce.

Komponente ljubaznosti su suosjećanje, poštovanje i darežljivost. Kada se pojednostavi ljubaznost je svjestan čin uključivanja u tuđi život na pozitivan način bez da se išta traži zauzvrat ili te osobe trebaju je čime zaslužiti.

Možda niste ni svjesni koliko ljudi oko vas trebaju ljubaznost i koliko ona ima utjecaja na druge ljude. Pridržite li nekome vrata možete ga inspirirati na ljubaznost i uljudnost prema drugim osobama toga dana. Smiješenje ljudima koji sretnete u prolazu može im olakšati nošenje s njihovim obvezama ili dati osjećaj da nisu neprimjetni.

Svaki čin ljubaznosti ima pozitivan utjecaj na druge pojedince, ljubaznost donosi još više ljubaznosti jer se ona proširuje i multiplicira.

Unijeti ljubaznost u vaš svakodnevni život vrlo je lako, samo trebate steći naviku. Započnite s ljubaznim umjesto rutinskim „dobro jutro“ ili „doviđenja“. Ipak, da biste bili ljubazni morate se osloboditi svoga prevelikog ega i biti potpuno svjesni u svakom trenutku vašeg života ljudi oko sebe i njihovog postojanja.

Na kraju ćete uvidjeti da svaki vaš ljubazan čin zaista čini ovaj svijet, na mali i neprimjetan način, boljim.

-Josip-

Ni jedan par ne ostaje ludo zaljubljen zauvijek. Slavine koje cure, djeca koja plaču, zahtjevne obitelji, poslovni problemi i bankovna potraživanja, sve to itekako utječe na zaljubljenost.
U dobrim vezama, zaljubljenost prerasta u iskrenu ljubav, radosno dijeljenje iskustava, stvaranje ugodnih malih navika i osobnih ljubavnih posebnosti. U većini veza ovo se događa spontano, ali prepoznavajući način na koji se to događa, možete dodatno učvrstiti svoju ljubav i osigurati napredak.

Izgraditi povijest veze
Svaka solidna viza ima svoju povijest ljubavnih iskustava, stvari koje ste radili zajedno i kreirali sjećanja koja će trajati – posebni trenutci koji su ostavili dojam, kada ste se zajedno dobro smijali, podijelili novo iskustvo ili plakali zajedno. Ovo su sjećanja koja zbližavaju parove.
I namjerno možete kreirati takve trenutke. Ne morate čekati neobične okolnosti da vam se dogodi nešto za pamćenje, to može potrajati i godinama, kreirajte ih.
Organizirajte zajedničke aktivnosti. Otiđite na putovanje. Naučite novi sport zajedno. Ili umjesto trošenja novca možete upotrijebiti i maštu, spasite zajedno psa lutalicu ili mu pomognite preseliti se…

Naša pjesma
Primijetit ćete kako neki parovi slušaju istu glazbu, ponovno i ponovno. To su „njihove“ pjesme, oni ih mogu slušati iznova zbog toga što su za njih iznimno ugodne, jer ih podsjećaju na ugodne trenutke.
Možete i namjerno pronaći neku pjesmu koja ima značenje koje vam se oboma sviđa i neka vas podsjeća na to koliko se volite, dopustite neka to postane vaša pjesma. Nije važno ako vam ovo zvuči glupo, djeluje.

Drugi ljubavni trikovi
Kao dodatak na vašu pjesmu upotrijebite i druge trikove koje će ojačati vašu vezu. Osmislite nešto posebno što će vas spajati i postati ugodna navika koje se ni jedno neće htjeti riješiti, te će vas uvijek podsjećati jedno na drugo.
Neki parovi znaju dati nekim riječima samo njima poznato značenje, ili pričati šale koje u stvari nisu smiješne nikome drugom.

Uvijek imajte vremena jedno za drugo
Svako malo, samo radi zabave, pustite glazbu koja je svirala na vašem prvom spoju, pregledajte zajedničke fotografije. Pogledajte dvd s ljetovanja

-Josip-

kada se spoje broj 13 i petak, dobivamo nekakav super-nesretan dan…. Osim ako ste rođeni upravo tog dana; kruže priče da je u tom slučaju to vaš sretan dan.

Strah od broja 13 povezan je s davnim norveškim mitom o dvanaestoro bogova koji su priredili večeru u Valhali (ekvivalent kršćanskom raju u nordijskoj mitologiji), na koju je nepozvan upao 13-ti gost, nestašni Loki. Loki je nekako uspio navesti slijepog boga tame, Hodera, da pogodi Baldera, boga veselja i zadovoljstva, strelicom od bijele imele. Balder je umro i cjela zemlja zavijena je u crno; bio je to loš, nesretan dan. Od tog trenutka, broj 13 smatra se kobnim i zlosutnim.
Također, prema vjerovanjima iz vremena starog Rima, vještice su se uvijek sastajale u skupinama od 12. Trinaesti sudionik okupljanja redovito je bio sam Vrag. I u Bibliji postoji referenca na nesretni broj 13: Juda, apostol koji je izdao Isusa, bio je trinaesti gost na Posljednjoj večeri.

Strah od broja 13 snažan je i u današnjem svijetu. Prema istraživanjima, više od 80 posto nebodera u svijetu uopće nema 13-ti kat. Mnoge zračne luke nemaju 13-tu sletnu stazu. U bolnicama i hotelima često ne postoji soba broj 13. U talijanskoj Firenzi, kuće koje se nalaze između kućnih brojeva 12 i 14 označene su brojem 12 i pol. Mnogi triskaidekafobi, kako se nazivaju ljudi koji se boje broja 13, upiru prstom i u neuspjelu misiju na Mjesec, "Apollo 13".

Kad je o petku riječ, poznata je činjenica da je Isus bio razapet upravo na taj dan. Neki tumači Biblije tvrde da je Eva upravo u petak navela Adama da kuša zabranjeno voće, a možda je najznakovitije vjerovanje da je Kain ubio svog brata Abela baš u petak 13-og.

Ljudi koji s petkom 13-im povezuju negativne osjećaje, moraju naučiti kako se fokusirati na ugodna razmišljanja, koja će generirati ugodne osjećaje, i smanjiti strah od petka 13-og.

Istraživanje je pokazalo da sretni ljudi običavaju prakticirati nekakve praznovjerne rituale, koji bi im trebali donijeti sreću, poput kucanja o drvo, nošenja amuleta ili držanja palčeva.
S druge strane, nesretni ljudi vjeruju u praznovjerje koje nosi nesreću, poput razbijanja ogledala, hodanja ispod ljestava ili – broja 13.

To je bilo prvo istraživanje takve vrste, i razlike između 'sretnih' i 'nesretnih' ljudi su bile značajne: na primjer, 49% sretnih ljudi redovito 'drži palčeve', za razliku od samo 30% nesretnih. Također, samo 18% sretnih ljudi postaje tjeskobno kad razbiju ogledalo, za razliku od 40% nesretnih ljudi. Možda je najznačajniji podatak sljedeći: 55% nesretnih ljudi boji se broja 13, za razliku od samo 22% sretnih…

Istraživanje je također otkrilo najčešća praznovjerja, i postotak ljudi koji u njima sudjeluje:

1. Kucanje o drvo – 86%
2. Držanje palčeva – 64%
3. Prolaženje ispod ljestava – 49%
4. Razbijanje ogledala – 34%
5. Strah od broja 13 – 25%
6. Nošenje hamajlije ili amuleta – 24%

To su iznenađujuće velike brojke, koje pokazuju da je praznovjerje i u današnjem svijetu vrlo snažno. Čak je 86% ljudi izjavilo da su i sami sudjelovali u barem jednom od ovih praznovjerja, a na praznovjerje nisu imuni čak ni znanstvenici: 15% ljudi sa znanstvenim zaleđem priznaje da se boji broja 13.

-Josip-

O čemu razmišljate upravo sada? Koliko zapravo različitih misli prolazi kroz vašu glavu?
Nešto o čemu se brinete?
Možda vas neki od jučerašnjih događanja proganja? Neko razočarenje?
Prošlotjedni bolovi u želucu? Muči vas to kako je šef reagirao?
Imali ste prošli tjedan svađu s partnerom ili prijateljem i još uvijek se ne možete osloboditi osjećaja krivnje? Ili planirate malu slatku osvetu?

Možda ćete odgovoriti:“Ne, naravno da ne, nikad se toliko ne opterećujem prošlošću, pokušavam gledati na budućnost.“

Ako razmišljate o vikend tretmanu koji ste uplatili u nekim toplicama ili novcima koje uplaćujete u osiguranje vrlo ste pametni. Ali i jedni od rijetkih. Posebno razmišljate li na pozitivan i konstruktivan način.

Većina ljudi o budućnosti razmišlja na ovaj način: "Što ću napraviti za večeru? Nadam se da u frižideru imam dovoljno potrebnih namirnica… Sigurno slijedeće godine na odmor neću ni moći otići jer neću imati dovoljno novaca i ovaj zadnji je koštao stvarno previše. Moram se prisjetiti da navratim u poštanski ured nakon posla. Imam osjećaj da će ovaj projekt užasno proći. Samo da još njega se riješim."
Svejedno zabrinutost za budućnost ili prošlost – ne donosi vam nikakvo dobro.
Svoj život zarobljavate negativnim mislima i energiju trošite na ono loše što bi moglo ili je moglo biti. Pokušajte se orijentirati na sadašnji trenutak i živjeti život bez zabrinutosti. Sve što imate je ovo sada.

U ovom trenutku imate samo dva moguća scenarija:

Ili će vam se svidjeti ono što vas očekuje ili neće. Na većinu stvari u životu i tako ne možete utjecati. Nitko nema apsolutnu kontrolu nad svojim životom. Zbog toga nema potrebe da naglašavate svoju zabrinutost. Pokušajte se osloboditi briga.
Današnji dan, ovaj trenutak je veliki dar, u nekim jezicima npr. engleskom čak se riječ sadašnjost i poklon isto izgovaraju (present).
Zbog toga razmišljate li često o prošlim situacijama i načinu na koji ste reagirali ili ste zabrinuti oko budućih događaja, vjerojatno ćete propustiti čaroliju sadašnjeg trenutka. Pokušajte s ovim prijedlozima i odlučite započete živjeti život bez brige.

Svjesno se potrudite da se fokusirate na ono što se događa sada. Što čujete, što vidite i kakav je miris? Kako se osjećate, ne jučer, ne sutra, sada?
Prisjetite se da ćete u budućnosti ili uživati ili nećete. Na to malo možete utjecati, zbog toga iskoristite ovaj trenutak i uživajte.
Prošlost je prošla i neće se vratiti, budućnost je nesigurna, usredotočite se na sadašnjost.

-Josip-

Žudnja za moći je sveobuhvatna i jaka strast, koja prožima čitavu osobu i dubinski određuje živote mnogih. Ljudi žele moć iz tri osnovna razloga. To su: samoobrana, osveta, ostvarenje.

Ranjivi smo. Puno nas stvari ugrožava i može ugroziti. Fizički, materijalno, duševno. Možemo biti pogođeni prirodnim nesrećama, bolestima ili ljudskim nasrtajima. Naša profesionalna i financijska situacija mogu biti ozbiljno uzdrmane. Naša imovina može biti umanjena ili uništena. Mogu se iskvariti ili prekinuti odnosi koji nam puno znače. Možemo biti izloženi duševnom zlostavljanju, uvredama, podsmjehu, omalovažavanju. Sve se to može dogoditi i ljudima sa kojima smo usko povezani i do kojih nam je jako stalo.

Čovjek bi želio ovladati onim što mu prijeti i da to učini bezopasnim. Da ovlada konkretnim ljudima, društvom, prirodom. Potreba da se ovlada prirodom je vjerovatno najvažniji pokretač naučnih dostignuća i tehničkih pronalazaka. Čovek bi želio steći moć kako bi sebe i svoje učinio nepovrjedivim.

Ljudi koji su trpjeli uvrijede i ponižavanja traže moć kako bi mogli vratiti milo za drago i da se osvete za sva poniženja koja su progutali, a koja vrlo često narcisoidno preuveličavaju. Za njih je moć sredstvo kojim će izravnati račune. Onome tko zbog osvete stremi moći, nije cilj sačuvati sebe, već nanjeti bol drugima. I to ne samo onima koji su ga uvrijedili. Neki se, pak, nadaju da će se u njihove ime osvetiti netko drugi – Bog sam ili neka moćna zemaljska sila.

Čovjek prirodno teži ostvarivanju. Možemo htjeti učiniti puno toga, ali nam sve to ništa ne vrijedi ako nemamo moć da svoje namjere provedemo u djelo. Uvijek će se naći oni koji nas ometaju, koji nam se iz ovih ili onih razloga suprotstavljaju, kao što će uvijek biti raznoraznih okolnosti koje našim namjerama ne idu u prilog. Ukoliko nemamo moći da prepreke preskočimo, naše će želje ostati tek pusti snovi.

Čovjek živi razapet između potrebe da moć stekne i nemogućnosti da ima punu moć. Moć koju možemo steći je uvijek ograničena moći drugih ljudi, društva, zakona i prirode. Čak ni najveći vladar ne vlada svima i u svakom pogledu. Vlast i najmoćnijih je uvijek privremena. O prirodi da i ne govorim. Stalno se iznova uvjeravamo koliko su, unatoč svoj tehnici koju imamo, nedovoljne naše snage da se suprotstavimo njenim rušilačkim naletima.

Što nam ostaje?
Da prihvatimo neminovnu ograničenost naših moći, što nikako ne znači i krajnju nemoć, a samim tim osnovnu nesigurnost naših života i uvijek nepotpunu ostvarivost naših htjenja.
Da, shvativši da ne može svime vladati, jadikujemo zbog svoje nemoći i da nad njom naričemo i plačemo, što nas vodi u ravno u beznađe.
Da umislimo kako smo stekli punu moć, koja nam nije dostupna, što nas vodi ravno u nervozu, jer je i nervoza u svojoj osnovi samozavaravanje i igra skrivača sa samim sobom.

-Josip-

Mnogi od nas teško donose odluke. Bojimo se da ćemo odaberemo li pogrešno, cijeli život biti nesretni, odnosno snositi posljedice pogrešnog izbora.

Ipak, prvo što morate znati je da ne postoji pogrešna odluka.

Rečenica da bi zbog jedne odluke cijeli život snosili posljedice i na papiru zvuči smiješno, a u životu uopće ne funkcionira.

Donijeti bilo kakvu odluku je uvijek bolje nego ne donijeti odluku uopće. Bez obzira na ishod, bar ste imali hrabrosti usuditi se i krenuti u određenom smjeru. Ako ne donesemo odluku uopće nećemo imati mogućnost za ostvarenje planova.

Zbog toga odluka nikad ne može biti pogrešna. Bez obzira na rezultate koji iz nje proizašli naučit ćemo vrijednu lekciju. Čak i ako se u međuvremenu predomislimo i shvatimo da ne želimo više ići u smjeru odluke, na dobitku smo.

Npr. ako ste oduvijek željeli živjeti u velikom gradu, zbog te želje ostavite obitelj i prijatelje u malom mjestu u kojem ste rođeni. Ipak, tamo shvatite da vam se baš i ne sviđa život u velikom gradu. Ali to nikad ne biste saznali da se niste usudili otići tamo. Da niste donijeli odluku i preselili se. Dakle, imate mogućnost vratiti se u svoj grad s jednim iskustvom više. Više ćete cijeniti mali grad i ugođaj koji vam pruža. Umjesto da se stalno pitate što se događa tamo negdje izvan, da slušate priče, gledate televiziju, moći ćete potpuno uživati u malom gradu, jer ćete znati da živite u njemu jer vi to želite, jer ste vi to izabrali, a ne zato što nikad niste imali prilike za život u velegradu. U ovom slučaju vaša odluka da živite u velikom gradu nije bila pogrešna. Ona je bila ispravna. Ali nakon nje ste donijeli još jednu odluku, vratiti se u mali grad.

Mogućnost izbora je velika privilegija koju danas imamo i trebamo to znati cijeniti. Mogućnost izbora je pravo za koje su se mnogi kroz povijest za nas borili. Zbog toga naučite iskoristiti to svoje pravo i sami donosite svoje odluke.

-Josip-

Nitko nikad nije siguran daje li se previše u vezu ili možda premalo. Kada se zaljubimo naš prirodni instinkt nas tjera da se bacimo potpuno, dušom i tijelom. Nažalost, moramo naučiti postaviti granicu. Pretjerano davanje može nas lako povrijediti, a i nakon prekida ćete se sigurno suočiti s pitanjem „zašto me je ostavila ako sam joj dao sve“.

Kada dati nježnost i ljubav?
„Volim te“ stvarno su posebne riječi koje nekome možete dati. Iako je malo romantike i nježnosti sastavni dio igre nikud ne žurite. Čuvajte vaša ljubavna „dobra“ onoliko koliko su vam vrijedna. Na taj način ćete dobiti mnogo više zauzvrat.
Veze kao i većina drugih stvari ili napreduju ili postaju gore. Rijetko ostaju iste. Neka vaše napreduju. Počnite kao prijatelji, nakon toga lagano gradite odnos.

Kada dati sva prava?
Da započinjete novi biznis i imate samo jednog klijenta, biste li dali tom klijentu do znanja kako je jedini? Odgovor je očit. Naravno da ne biste. Željeli biste izgledati uspješno i zaposleno.
Osim ako niste razgovarali o vašoj vezi i došli do zajedničkog dogovora kako ćete biti monogamni, nikad nemojte nekome govoriti kako je on jedini u vašem životu. Neće znati cijeniti tu čast.
Ako vas pita viđate li još nekog, odgovorite „imam puno prijatelja, nađemo se često“.

Kada dati poklon?
Davanje poklona odugovlačite što je moguće duže. Na druge načine pokažite kako vam je stalo. Napravite večeru, izvedite njegovog psa u šetnju i sl. Ako dođe do prilike u kojoj morate dati poklon npr. rođendan, dajte nešto manje novčane vrijednosti. Ne pokušavajte ga impresionirati s tim koliko ste na njega potrošili. Umjesto toga pokažite koliko ste kreativni.

Davanje informacija
O sebi govorite po malo. Nemojte biti otvorena knjiga i ne pitajte previše. Ako on čuje o nekom vašem postignuću od nekog drugog, shvatit će koliko ste intrigantni i zbog toga će mu porasti interes za vas. Govorite li o prijašnjim vezama, nikad nemojte zvučati kao žrtva.

Kada dati sve?
Kada ste se složili kako se nalazite u vezi, kada vam je pokazao kako ste jedina i da mu je stalo do vas, tada možete dati sve od sebe. Ali i tada se pokušajte zaštiti ostavljajući neke aktivnosti ili mjesta samo za sebe. Ako ste godinama prakticirali s roditeljima ili prijateljima ići na more, nemojte ni ove godine njega voditi. Nikad nemojte nekoga, sve do braka potpuno uvlačiti u svoj život. Jer tada ako izgubite tu osobu nećete izgubiti sve svoje, nego samo njega.

-Josip-

Razumij moje riječi, ako možeš i ako znaš. Ne tražim ništa više, niti od sebe, ni od ljudi oko nas.
Bio sam mlad, naivan i slijep. Niti dijete, niti muškarac. Nesiguran u samog sebe i u svoje osjećaje. Nisam još ni sada pronašao svoj pravi identitet. U tim godinama, mislio sam da znam što je svijet, da znam što je ljubav, da sam za nju spreman.
Ni pomišljao nisam da ljubav u pravom životu, nije ni slična ljubavi o kojoj sam čuo u bajkama. Možda me je taj događaj promijenio, ili sam se možda promijenio sam.
Sreo sam je tog jesneskog dana. Da li je bila ljubav na prvi pogled, nisam siguran. Sjećam se samo njezinih očiju, njezinog osmjeha, njezinog hrabrog ponašanja. Baš to ponašanje koje je dovodilo do svih naših svađa.
Ali ipak, svaka svađa slatka je bila, pomirenja poslije jos slađa.
Svađali smo se o svakoj maloj stvarčici, ona govorila da sam djetinjast, a ja da je ona puna same sebe.
Nisam ni zamišljao da ću se zaljubiti BAŠ u nju, a još manje da će se zaljubiti ona u mene.
Od samog sam početka jasno govorio, da ona nije za mene, i da ja nisam za nju.
Desilo se ipak, ono što ni jedno nismo vjerovali da će se dogoditi. Sjećam se kako me je zvala, svaku riječ što mi je rekla, svakog pogleda što mi je slala.
Začuđeni smo bili, i ja i ona. Kada smo shvatili što osjećamo, ipak, hrabro sam osjećaje svoja krio, jer sam znao da naša ljubav je zabranjena. Objašnjavao sam na sve moguće načine, da se ne bori za mene, da je to nemoguće. Ali je spremna bila na sve. Što sam ja više bio protiv toga ona je sve više i više bila za to.
Nisam joj mogao reći, mada je volim, da želim da bude dio života mog. Zato sam govorio ono što je suprotno. Znam da mi vjerovala nije, bila je iskusnija. Mogala je vidjeti po meni što osjećam, ali s vremenom sam uspio, uspio sam unijeti dvoumljenje u nju.
Ona nije željela shvatiti, nije lovila moje signale koje sam joj davao, što se više borila za mene, više me je bolila u srcu rana.
Znam, glup sam bio, u nečijim očima, samo budala. Sjećam se dobro nečijih rjeci, „što ti znaš što je ljubav, pokreni se, uzmi je, uzmi nju“. Nitko tada nije svjestan bio, da budale najviše vole, srcem svim, suzama iskrenim.
Taj dio mog života, tako je sladak bio, a tako bolan poslije. Divan, bolan i nezaboravan.
Sada se pitam što da sam uzeo sansu, da sam joj dao povjerenje svoje, ljubav svoju. Nisam dijete više, nisam naivan. Svjestan sam da možda ne bi trajalo, da bi možda bila samo igra. Ipak, čovjeka više boli i peče ono što uradio nije, nego ono što je uradio, pa valjda i mene.
Možda sam zastao, možda jož živim u to vrijeme, za nju, za nas. Ne znam kako da pustim, da oprostim sebi i krenem dalje.
Kad god zakoračim jedan korak naprijed, vratim se nazad dva. Strah me je pustiti nekog blizu sebe, ne radi sebe i svoje sigurnosti. Nego radi bola što nanosim svakoj osobi što mi se približi.
Živim s krivicom, i bolom što sam je ranio svaki Božjii dan. Vidim pred sobom njene oči, pune tuge, gubitka onog trena kada sam joj rekao NE. Svi snovi su mi se srušili tada, nebo je plakalo za nas, šutnja mi je šaptala „Kukavice jedna!!“ Sve, sve što je u meni bilo je uvenulo.
Primijetili su svi da sam se promijenio. Od jednom sam postao ozbiljan, zatvoren, osmijeh na licu nisam imao toliko često kao prije. Ono malo, nasmijano dijete, postade za kratko vrijeme zrela osoba. Molili su me mnogi koji su mi blizu bili, obitelj i prijatelji da se otvorim, da ispričam što me muči. Nisam mogao, još je živa bila rana. Još gore je bilo znanje da nemam nju. Šutio sam, pravio se kao ništa nije bilo, kada me je najviše bolilo bio sam najviše nasmijan, nisam htio da itko zna kako mi se srce u tisućama komada razbija. Kažu da čovjek ne umire kada mu netko srce slomi, ja nisam umirao samo sam se tako osjećao. Nastavio sam tako, što su sati više tekli, više i više sam je zakopavao u srcu. Stvarao svoju obranu. Brzo sam se promjenio, odjednom sam imao odgovor na sve.
Napad mi je postao najbolja obrana. Osmijeh, najbolja maska. Tuga, najbolja prijateljica.
Bio sam prvi u svemu, stajao na svakom vrhu. Pravio se hrabar, u ponosu mi je bila sva pravda. Dok imam ponos, imam sve, govorio sam, nažalost, govorim i sada...
Sa satima sam je počeo zaboravljati, ići dalje, ali sudbina očigledno mi to nije dala. Nekoliko trenutaka kasnije sanjao sam je, opet sam je sreo u snovima. U drugom gradu, gdje sam se najmanje nadao. Sve, baš sve mi je prošlo kroz glavu. Sve što smo doživjeli, što smo imali i izgubili. Tako čudno sam se osjećao, jer gledajući u njene oči isto sam vidio. Isti osjećaji. Pozvala me na kavu, začuđeno sam rekao „da“. Isto kao da su same riječi iz mene izašle, niti sam mislio, ni razmišljao, kao da mi je netko izvukao tu malu riječ iz mene.
Dok smo šetali jedno kraj drugog, samo mi se jedna rečenica vrtila u glavi, „Zašto me ne mrzi??“.
Kada smo napokon sjeli, počela je pričati. Stalno je pričala s mojim prijateljima da bi znala sve o meni. Kako živim, što radim... Nisam mogao da shvatiti. Zašto???
Napokon je objasnila, da me morala pustiti jer je nisam volio, a nije bila u stanju zaboraviti, mada je probala. Tako sam bio ljut, na nju, a najviše na sebe.
Opet sam vidio borbu u njenim očima, počela je pričati o novom početku, kako će lakše biti ako smo dvoje, da ćemo sve uspijeti, ako hoćemo..
Znao sam, opet sam bio svjestan, da je nemoguće, da ne mogu, mada mi je to i sada najveća želja. Zaustavio sam njenu priču. Rekao sam polako, sav zaleđen od bola, da imam drugu, da sam krenuo dalje, da mi nije više dio života moga. Nije znala da još drugu nisam ni pogledao, kamoli zagrlio.
Kako bi joj drugačije objasnio, da je volim više nego život svoj, da bi za nju i zadnji dah dao, ali da ne mogu jer se bojim.
Pao sam, opekao se, sada sam se morao sam dignuti iz pepela. Za ovu borbu sam znao da nemam nikoga kraj sebe, jer nitko nije bio za nas.
Čudno da sam mogao tako lako lagati, inače me je čitala kao otvorenu knjigu, ali u to vrijeme već sam se promjenio... zatvorio. Isto kao da ništa nije u meni vise živjelo, samo borba za sebe i tuđu sreću.
Rastali smo se taj dan, i molio sam Boga da je nikada više tužnu ne vidim. Da me makar od te boli odvoji, da makar to ne moram gledati.
I sada se sjetim, svojih mašti i snova u vremenu s njom, sjetim se svog idealističnog razmišljanja. I prije nje sam puno puta bio ranjen, stalno sam našao način i dizao se iz pepela, sam, uvijek sam. Slijepo sam vjerovao u sve ljude, ništa loše u nikog nisam vidio. Uvijek sam bio spreman da pomognem, da saslušam, isto kao i sada, jedina razlika sada je da ne vjerujem u sve. Nisu mi više svi ljudi dobri, sada pazim, polako gazim gdje ne znam kakav je pod. Puno sam puta propao sam u borbi da pomognem drugima, borio sam se, a ni sam nisam imao snage za to.
Naučio sam se živjeti, dan za danom, fešta za feštom, kao svi ostali u mojim godinama. Sa osmjehom na licu i sa slikom budućnosti pred sobom.
Ne, ne bježim od svojih grešaka, živim s njima svaki dan. Živim sa znanjem da sam bio tvrđava, ali nisam bio bedem bio sam slab.
Znam da još uvijek ne vjerujem u onu izmišljenu sreću, i znam da ne dam ljude da mi priđu bliže. Nije ona kriva za to, kriv sam ja. Ja sam u svojim rukama imao sve, ali sam to od sebe odbacio. Jedno vrijeme sam čak i izgubio vjeru u ljubav, ali istina je da još uvijek u meni živi ta nada. Ne znam što me u životu čeka, samo jedno znam, srest ću opet nekoga, možda ću čak voljeti i više nego što sam volio tebe. Do tada živim sa sjećanjima... sa znanjem da si napokon sretna.
Ako Bog mi nije dao tebe, makar je poslušao molitvu moju. Zadnji put kada sam te sreo bila si sretna. Na početku novog života svog. Od tada se nismo sreli, ali napokon imam mir u srcu zbog tebe. Napokon znam i vidim da si sretna!!
Ne, ne volim je više. I ljubav se s vremenom briše, ali sjećanja ostaju, žive u meni, ganjaju me. Znam kada dozvolim samom sebi, da otvorim svoje srce, da pustim neku drugu unutra da će čak i ta sjećanja izblijediti, ali ne još... Kada budem spreman, ako ikada budem spreman.
Nije mi žao sto ja nemam sreće, jer sam ja to jednom prije imao s tobom. Naučio sam mnogo od nje, od ljubavi te, mada je bila prokleta. Naučila me je da otvorim oči, da vidim svijet takav kakav je. Da prestanem sanjati o svemu, i da prihvaćam realnost za to što je, a ne za onako kako ja želim da bude.
Mnogi me sada zovu „mali bez srca“, nije mi žao, niti žalim samog sebe radi toga, moja je greška jer tako sam se svijetu predstavio. Čuo sam svašta o sebi, zvali su me i arogantan, i sebičan, tvrdoglav i bezobrazan, oštrog jezika, svađalica velika..
A nisu znali, i ne znaju, da u dubini svoje duše još bolujem, da sam dobar, da bi pomogao svakome tko god zatraži pomoć, da sam žrtvovao sve za druge ljude, da bi oni mogli biti sretni. Moje hrabro i hladno ponašanje je samo obrana. U dubini duše sam još ono nesigurno dijete što sam nekad bio, jedino što se promijenilo je, da sam prestao da sanjati. Znam sada što je realnost, i da sami sudimo nad svojim životima je samo bijedna laž.. Drugi odlučuju, drugi nas navode na naše odluke.
Tko ovo pročita, nek me po ovome sudi, ovo govori tko sam i što sam. Ne sudite ljude po ponašanju, ne nikada. Jer svako ponašanje neku tajnu krije, neka je pronađe taj tko smije.
Tražila si priču o meni, eto, to je to, ti si mi presudila prerano.
Sada ponovo sjedni, sudi mi ponovo, a ako bude tvoja presuda loša, makar će ovaj put biti bazirana na iskrenost...

Pisano za sve vas, a pogotovo za jednu osobu, koju gubim radi svoga straha, zato što se ne znam otvoriti. Nemojte zatvarati svoja srca, vjerujte mi, ako ga jednom zatvorite teško ćete ga otvoriti. Ona mi je nešto rekla što mi je otvorilo oči, ako nastavim ovako da ću sam ostati do kraja svog života. Najviše je bolilo što sam bio svjestan toga, i što sam se sa svojim godinama već pripremao na život u samoći.... Umjesto da me bude strah, ja sam se samoći pripremao. Ne dozvolite to sebi, ne idite mojim putevima, svi griješimo, ali nađite oproštaj za sebe i druge.
Za mene je ona izgleda već predaleko...

-Josip-

Zašto simpatični i dragi muškarci završe s fuficama, vješticama i neurotičnim ženama?

Ako vam se čini da vam veze nikad ne donose ništa osim boli, vjerojatno uvijek u životu izabirete pogrešne žene.
Možda ste jednostavno muškarac kojeg privlače vještice, fufice i neurotične žene, a njih je zaista puno u našem okruženju.
Suprotno uvriježenom mišljenju nisu najluđe žene one u ludnici, one koje su zaista lude ne idu se liječiti jer njima nema pomoći.

Samo zbog toga što ste se upleli u vezu koja nikamo ne ide to ne znači da vi niste sposobni voljeti na pravi način. Vjerojatno ste sposobni, samo ste do sada uvijek voljeli pogrešne žene. Neke žene su seksi, privlačne, pa i zabavne, ali je velika pogreška voljeti ih.

Postoje (barem ja mislim) barem tri glavna razloga zbog kojih stvarno simpatični i dragi muškarci završavaju s najgorim ženama. U stvari da bi netko uopće završio s njima mora biti dobar. Vještice, fufice i ludače nisu glupe. One uvijek biraju slatkog, spremnog na davanje muškarca. Onoga tko ih neće ostaviti na prvi znak ludosti. Muškarca koji je spreman i voljan pomoći, muškarca koji će čekati da im se razum vrati.
Dobri dečki često uživaju u uzbuđenju koje luda žena donosi u njihov život. U svakom trenutku ona može pokušati učiniti nešto strašno, probušiti mu gume, udariti njegov auto, ostaviti ga ili ga prevariti. Njega uzbuđuje taj osjećaj i čini mu se kao da živi u televizijskoj sapunici, jer blesava žena njegov život potpuno izvrće i izvlači iz njega monotoniju.

Ponekad će se drag muškarac zaljubiti u normalnu osobu, ali će joj dopustiti razviti loše ponašanje, u stvari on će je naučiti kako da se ponaša poput vještice, a nikad neće shvatiti da u stvari on to od nje čini.
Naravno i ne tako dragi dečki ponekad znaju izabrati nemoguću ženu, tada je to dio njihove strategije izbjegavanja obveza. Što se ona lošije ponaša, to više on ima opravdanja za izbjegavanje vezanja.
Ponekad će je on natjerati da se ponaša neurotično kako bi nakon toga mogao reći „vidiš, znao sam da se ne trebam vezati s njom“.

Pitanje je zbog čega se netko ne bi trebao vezati s neurotičnom ženom ako ona već zadovoljava njegove potrebe. Zbog toga što u vezi s vješticom oboje gubite. Ona postaje sve neurotičnija, a i vi s njom.

-Josip-

Uvjeren je da mu svi žele naškoditi. Da ga ogoravaju i omalovažavaju. Da protiv njega kopaju i smještaju mu. Da ga pokušavaju onemogućiti u svemu što poduzima i što bi htio poduzeti. Da ga žele gurnuti u propast, uništiti.

Ne vjeruje u bilo čiju dobronamjernost. Smatra je opasnom maskom, čiji je cilj da ga zavara i uspava, a iza koje se kriju najpodmuklije namjere.

Uvijek je na oprezu. Bezopasnima drži samo one koje ima u svojoj vlasti. Samo one koje je uspio slomiti, lišiti ih osobne volje i misli. Stvarno je uvjeren da mu svatko misli samo zlo i da je tuđa volja uvijek volja koja mu može samo nanijeti zlo. Od tuda proizlazi njegova potreba gospodarenja svima oko sebe. Tako se brani od naleta koje unaprijed pretpostavlja.

Zašto je to tako? Zašto vjeruje da ga proganjaju i da ga žele uništiti?

Čovjek opsjednut strahom od gonjenja zapravo proganja samog sebe. I ovo duboko i ogorčeno neprijateljstvo prema sebi samom prenosi na ljude koji ga okružuju. Tako se bar djelomice oslobađa nepodnošljive unutarnje napetosti, rođene iz odvojenosti od vlastitog bića, koja surovo sudi i to biće kojem se sudi.
Čovjek koji jveruje da o njemu svi loše misle, sasvim sigurno loše misli i o sebi. Iako toga najčešće nije svjestan.

Čovjek koji vjeruje da mu svi žele nanijeti štetu i koji misli tako uništava sebe svakodnevno te se oštećuje i uništava.

Što se čovjek sa više neprijateljstva odnosi prema sebi, to je uvjereniji da je okružen samim neprijateljima.

Jedini način da se čovjek oslobodi straha od gonjenja je da prihvati sebe onakvog kakav jest, sa svim svojim vrlinama i manama, spsobonostima i slabostima, mogućnostima i ograničenjima. Bez samokontrole i samoprijezira, bez sulude mržnje prema sebi i bez samoosude.

Tek kada se počne prijateljski odnositi prema sebi, čovjek će povjerovati da se i drugi ljudi prema njemu mogu odnositi sa prijateljstvom i bez loših namjera...

-Josip-

Ona je imala napade teške malodušnosti kad bi postajala krajnje obeshrabrena i mrzovoljna. Tada bi joj bilo teško bilo što započeti, jer joj je sve već unaprijed bilo osuđeno na neuspjeh. U takvim danima bi se povlačila okolo, bezvoljno odrađivajući rutinu svakodnevnog života koji bi joj se činio sivim da siviji ne može biti, a samu je sebe doživljavala skroz naskroz jadnom i nikakvom.

U takvim danima vidjela bi sebe kao jedno nesposobno biće koje nikada ništa vrijedno neće postići u svom beznačajnom životu. Nastupi teške malodušnosti bi obično dolazili poslije vremena velikih ambicija i želja, dalekih ciljeva i teških aktivnosti. Poslije vremena u kojima bi jednostavno letjela, nošena nekom snažnom unutrašnjem strujom.
Odjednom bi se našla prizemljena, kao da je tresnula o tlo na kome bi ostala ležati kao ispumpani balon.

Što se to događalo?

U jednom trenutku bi postajala svjesna da ishod njenih napora ne odgovara njezinim ambicijama i da je rezultat koji postiže daleko od onoga o kojem je maštala. I njezin zanos bi splasnuo, oduševljenje nestalo, energija iščeznula.

Ne bi se moglo reći da su njena postignuća bila slaba ili nikakva. Naprotiv, nisu bila ništa lošija, a u nekim stvarima su bila i bolja od onog što su postizali drugi. Ali su daleko zaostajala za ciljevima koje je sama sebi zacrtala. Ona nije pristajala biti jedna od ostalih, možda nešto bolja ili gora od drugih, ali ipak slična njima. Morala je biti najbolja. I ne samo najbolja već i neusporediva.

To je, naravno, bilo neostvarivo.

Sudarivši se sa ovom neostvarivošću, postajala bi krajnje malodušna. Sve dok je ne bi ponjela neka nova varka koja bi u njoj probudila nadu u dosezanje neusporedivosti. Tada bi joj se vraćali zanos i energija i ponovo bi se predavala toj aktivnosti. Do novog prizemljenja.

Dijelovi oduševljenja i bezvoljnosti, zanosa i malodušnosti su se vječito izmjenjivali u Njenom životu, pretvarajući ga u vječno vraćanje jednog te istog. To je u njoj stvaralo tjeskobni osjećaj da je uhvaćena u zamku iz koje se nemoguće izvući van.

Ona je sebi postavila previsok, neostvariv zadatak i zato bi joj se sve što je postigla činilo premalo, previše beznačajno čak i kada to objektivno nije bilo tako.

Njena malodušnost bila je izraz razočaranja, a razočaranje posljedica cilja koji ostaje neostvaren, jer je neostvariv...

-Josip-

Stvorila je sebi sliku o idealnom muškarcu kakvog zaslužuje. Stvarni muškarci u njenom životu toj slici nisu bili ni do ramena. Doživljavala ih je kao privremene, kao siromašne i nedostojne zamjene kojima se, silom prilika, morala zadovoljiti dok se ne pojavi „onaj pravi“.

U veze nije ulazila punog srca i cijelim svojim bićem. Većim dijelom sebe se držala po strani. Njeno srce i biće su bili rezervirani za „onog pravog“ koji će jednog dana ući u njen život i osvijetliti ga zaslijepljujućom svjetlošću. Ostali su mogli dobiti tek dijeliće i mrvice. Zato je u njenim vezama bilo nečeg gorko razočaravajućeg i otužno ispraznog, kako za nju, tako i za one koji su sa njom bili. „Onog pravog“, međutim nikako da dočeka. Iz jednostavnog razloga što se skup takvih savršenstava na ovoj zemlji ne može naći.

Njezino ja, međutim, nije priznavalo ništa manje. Smatrala je sebe savršenstvom kome samo podjednako muško savršenstvo može u potpunosti odgovarati.

Slikom „onog pravog“ ponizila je stvarne muškarce, koje je njome mjerila. Ovom slikom bi, kao gumicom, brisala sve njihove vrijednosti i dobre osobine. To joj je osiguravalo da se u svakoj vezi i svakom odnosu osjeća nadmoćnom. Bila je iznad svih njih jer se nijedan nije mogao mjeriti sa princem na bijelom konju, kakvog je u svojoj mašti stvorila.

Žudnja za „onim pravim“ joj je također omogućavala da se osjeća nadmoćnom nad drugim, prizemnim ženama koje ostaju pri nesavršenim muškim stvorovima, ne tražeći ništa više.

Negdje u dubini duše je možda i znala da „onog pravog“ nema, niti ga može biti, ali ipak nije željela ga se odreći. Strahovala je da će poniziti samu sebe ukoliko snizi zahtjeve koje nje dostojan muškarac mora ispuniti.

Strahovala je da se odrekne osjećaja nadmoći. Bojala se da bi se, ukoliko to učini, lako mogla potčiniti, što bi joj bilo nepodnošljivo... I tako svaki dan, u krug..

-Josip-

Ponekad nikako ne uspijevamo sebe natjerati da nešto uradimo. Tada sebe prekoravamo zbog lijenosti, nedostatka čvrstoće i volje, čime ne postižemo ništa, osim da se osjećamo loše.
Ili tražimo izgovore. Traganje za izgovorima može postati strast, pa i manija. Tada osoba najveći dio svog vremena i energije troši tražeći izgovore za ono što ne čini. Lov na izgovore je zavodljivo iskušenje jer je izgovore, čak i prividno opravdane, uvijek moguće naći. I to napretek njih. Ništa lakše nego zaključiti – sada ne mogu to uraditi zbog toga i toga. Stvarno ništa lakše. Ali od izgovora stvarne koristi ni za koga nema.

Ili se pretvaramo da smo zauzeti, premda to stvarno nismo. Bavimo se nekim sporednim i nevažnim stvarima kojima odjednom pridajemo značaj kakav ne zaslužuju i hitnost kakvu nemaju. Ili u nedogled odlažemo ono što treba učiniti. Čime stvarno ništa ne postižemo.

Ponekad se zaklinjemo da ćemo se popraviti i okrenuti drugi list. To obično vežemo za određeni prijelomni datum. Kažemo – sve ćemo promijeniti, počevši od tad i tad. Od toga, po pravilu, ne bude ništa.

Lijenost nije neka mana koja se da popraviti svjesnom odlukom. Ono što smatramo lijenošću je oblik izbjegavanja. Izbjegavamo uraditi ono čemu se iznutra opiremo, a da to zapravo ne znamo. Sebe ne možemo natjerati da uradimo stvari prema kojima osjećamo neki nesvjesni ili mutni, teško odrediv otpor.

Čemu se to opiremo? Šta izbjegavamo?
Izbjegavamo ono što nas plaši, iako sebi često odbijamo priznati svoj strah. Ljude prožimaju raznovrsni strahovi i za svakog je vrlo važno da ih upozna, jer su oni bitan dio njegovog bića. Okrećući poznatu poslovicu, mogli bismo čak reći "kaži mi čega se bojiš, pa ću ti reći tko si". Onda kada ne uspijevamo sebe natjerati da nešto uradimo, zapitajmo se, nije li u pitanju nešto čega se bojimo i zašto nas to plaši. U puno slučajeva ćemo otkriti da se u osnovi bojimo suočavanja sa stvarnošću.

Izbjegavamo i ono što nas zapravo vrijeđa, ponižava, a da toga nismo svjesni. Netko će se, recimo, osjetiti uvrijeđenim i poniženim kada je prisiljen čekati u redu, jer ne podnosi da je jedan od mnogih, i izbjegavati sve one brojne poslove koji se bez čekanja ne mogu završiti. Ili će netko razviti otpor prema učenju, bilo to na poslu, fakultetu ili školi, zato što nužnost učenja ugrožava uvjerenje u vlastito sveznanje.

Uvrjeđenost i poniženje se ne moraju uvijek doživjeti neposredno. One se mogu javiti i u prerušenom obliku kao neka nejasna potištenost.
Lijenost može biti i oblik pasivnog bunta. Tada, zapravo, odbijamo uraditi ono što doživljavamo kao nametnuto, ali čemu se, iz različitih razloga, ne usuđujemo otvoreno suprotstaviti. Ne osporavamo otvoreno ono što se od nas traži, ali svoj, ponekad duboko potisnuti prkos izražavamo kroz nerad, zavlačenje, odugovlačenje, razvlačenje.

Naš unutarnji otpor ponekada može biti i pozitivan. Možda ponekad pokušavamo sebe natjerati da uradimo ono što zapravo ne želimo, što se suočava sa našim sklonostima, uvjerenjima ili interesima.

Umjesto da sebe osuđujemo kao lijenčine, radije se poigrajmo svojim izbjegavanjima i pokušajmo prepoznati svoj otpor kako bismo ga nadživjeli. Ili ga shvatili kao opomenu koju valja poslušati...

-Josip-

Ako vas odnosi s partnericom deprimiraju, niste zadovoljni vezom i tražite drugu ženu koja bi je zamijenila, sigurno je nećete pronaći dok ste u vezi. Jedan od razloga zbog kojih ne privlačite druge žene je upravo nezadovoljstvo postojećom.
Zbog toga nemojte ostajati u vezi za koju vidite da ne vodi nikud. Bolje biti sam nego s bilo kim. Kada ste na pola u vezi, a na pola tražite novu partnericu niste nigdje. U stvari niste potpuno dostupni za druge, a one to vrlo brzo osjete. Žene su sposobne osjetiti vašu nemogućnost da budete potpuno predani, a na taj način ostajete zaglavljeni u vezi koja vas ne ispunjava.

Trebam li pokazati najbolju sliku o sebi?
Jeste li stabilni, uravnoteženi, smireni s obje noge na zemlji i s glavom na ramenima? Znate li tko ste? Ili još uvijek tražite? Žene vole muškarce koji se doimlju čvrsto, a ne mekušce.
Jeste li pouzdani? Može li vas se u svakom trenutku pronaći li ste tip koji zna iznenadno nestati, na kojeg se ne može osloniti i do kojeg je teško doprijeti?
Imate li čvrstu polaznu točku? Bi li se neka žena osjećala sigurno ako bi se udala za vas, bi li vam dopustila da koristite njene kreditne kartice, ispisujete njene čekove i najvažnije da budete otac njene djece? Bi li se osjećala sigurno ostavljajući svoju djecu kod vas?
Ako ste divlji i „lud“ tip osobe, takve ćete i žene privlačiti. Stabilne žene koje privlače divlji muškarci samo vas zavaravaju. Jer kada žena želi dugoročnu vezu, želi pouzdanog muškarca. Želi nekoga koga će moći upoznati s roditeljima bez i trunke nesigurnosti. Želi nekoga koga će moći upoznati s poslovnim suradnicima bez straha da će izgubiti posao ili da će je osramotiti. Želi nekoga na koga će se moći osloniti. Kada ste spremni za ozbiljnu vezu, potpuno izbacite svoje mladenačko ponašanje. Dopustite ženi da vidi muškarca s kakvim želi otići kući.

Više od zaljubljenosti?
Žene žele da se voli njihova duša, njihova inteligencija, strast, smisao za humor i trud oko vas. One trebaju osiguranje kako seks nije jedina stvar koju želite od njih.
Zbog toga želite li seks, zapravo trebate pridati seksu sporednu ulogu, te tražiti druge stvari koje vam se sviđaju kod nje. Pitajte za mišljenje. Razgovarajte s njom. Neka misli kako vam je važna.
Pokažite poštovanje za njene sposobnosti izvan spavaće sobe. Bavi li se nekom dobrotvornom aktivnosti? Pokažite zanimanje i vi. Je li strastveni ekologist? Brinite se za okoliš. Što god nju zanima i ono što joj je važno, neka postane i vama, bez obzira kakvo prethodno imali mišljenje o tome. Ne morate se slagati sa svim što ona misli, ali pokažite sličnost.

Kako je osvojiti?
Naravno, želite seks. Žene to znaju i to očekuju. Ali većina muškaraca nikad se ne približi dovoljno ženi da bi došlo do njega. Oni rade male, neprimjetne korake, očekujući od žena strastvene odgovore. Ako žena ne reagira na vaše ponašanje to još uvijek ne znači „ne“.
Dosta žena čeka od muškaraca prvi korak. One su naučene kako dobre djevojke ne žele seks. Što znači da i ako žele neće vas zgrabiti i strgnuti vam odjeću. One se također boje odbijanja.
Postoji jednostavno pravilo koje trebate slijediti. Žene čekaju da vi napravite prvi korak. Međutim, upotrijebi li rječicu „ne“ u bilo kojoj varijaciji, ne želim, nemoj, ili sl. ne smijete nastaviti. Budete li i dalje uporni, sve nakon tog trenutka smatra se seksualnim napastovanjem.
Uvijek postoji slijedeći put. U međuvremenu radite na svojoj romantici.
Želite li biti uspješni kod žena slijedite rituale, čak i kada mislite da su smiješni. Volite njen um i njene dobre osobine. Ako se čini sretnom nastavite. Pokažite svoju zaljubljenost i ona će vam uzvratiti istom mjerom.

-Josip-