Slomljena Srca

Ona je imala napade teške malodušnosti kad bi postajala krajnje obeshrabrena i mrzovoljna. Tada bi joj bilo teško bilo što započeti, jer joj je sve već unaprijed bilo osuđeno na neuspjeh. U takvim danima bi se povlačila okolo, bezvoljno odrađivajući rutinu svakodnevnog života koji bi joj se činio sivim da siviji ne može biti, a samu je sebe doživljavala skroz naskroz jadnom i nikakvom.

U takvim danima vidjela bi sebe kao jedno nesposobno biće koje nikada ništa vrijedno neće postići u svom beznačajnom životu. Nastupi teške malodušnosti bi obično dolazili poslije vremena velikih ambicija i želja, dalekih ciljeva i teških aktivnosti. Poslije vremena u kojima bi jednostavno letjela, nošena nekom snažnom unutrašnjem strujom.
Odjednom bi se našla prizemljena, kao da je tresnula o tlo na kome bi ostala ležati kao ispumpani balon.

Što se to događalo?

U jednom trenutku bi postajala svjesna da ishod njenih napora ne odgovara njezinim ambicijama i da je rezultat koji postiže daleko od onoga o kojem je maštala. I njezin zanos bi splasnuo, oduševljenje nestalo, energija iščeznula.

Ne bi se moglo reći da su njena postignuća bila slaba ili nikakva. Naprotiv, nisu bila ništa lošija, a u nekim stvarima su bila i bolja od onog što su postizali drugi. Ali su daleko zaostajala za ciljevima koje je sama sebi zacrtala. Ona nije pristajala biti jedna od ostalih, možda nešto bolja ili gora od drugih, ali ipak slična njima. Morala je biti najbolja. I ne samo najbolja već i neusporediva.

To je, naravno, bilo neostvarivo.

Sudarivši se sa ovom neostvarivošću, postajala bi krajnje malodušna. Sve dok je ne bi ponjela neka nova varka koja bi u njoj probudila nadu u dosezanje neusporedivosti. Tada bi joj se vraćali zanos i energija i ponovo bi se predavala toj aktivnosti. Do novog prizemljenja.

Dijelovi oduševljenja i bezvoljnosti, zanosa i malodušnosti su se vječito izmjenjivali u Njenom životu, pretvarajući ga u vječno vraćanje jednog te istog. To je u njoj stvaralo tjeskobni osjećaj da je uhvaćena u zamku iz koje se nemoguće izvući van.

Ona je sebi postavila previsok, neostvariv zadatak i zato bi joj se sve što je postigla činilo premalo, previše beznačajno čak i kada to objektivno nije bilo tako.

Njena malodušnost bila je izraz razočaranja, a razočaranje posljedica cilja koji ostaje neostvaren, jer je neostvariv...

-Josip-