Slomljena Srca

Jedna od čestih dilema na izlascima je tko plaća račun. Jednom kada ste u stabilnoj vezi za vas će ova pravila biti smiješna jer ćete izgraditi stav o plaćanju kao par, ali u međuvremenu dobro je znati što se očekuje.
Neke žene naći će se uvrijeđene ako muškarac uvijek poseže za novčanikom, jer u takvim situacijama imaju osjećaj da ih se tretira na šovinistički način, kao da sebi ne mogu priuštiti plaćanje večere.
S druge strane neke žene smatraju, ako se muškarac ne nudi uvijek za plaćanje, da je škrt ili da se ne ponaša kavalirski.
Najbolje bi bilo pratiti ponašanje partnera i na temelju razgovora ili ponašanja zaključiti njegova očekivanja, ali to je često vrlo teško izvesti. Zbog toga postoje neke osnovne smjernice koje vam mogu olakšati dilemu plaćanja.

Muškarac bi trebao platiti:
-Na prvom spoju
Prvi dojam je vrlo važan. Na prvom spoju muškarac bi se uvijek trebao ponuditi da plati piće. Ukoliko ona ne pokaže veliki otpor ili ne započne priču o ravnopravnosti, on bi trebao i platiti. Kada muškarac plaća piće na prvom spoju, time ne pokazuje samo da je kavalir, nego da je odgovoran i dobro odgojen.
-Ako je on pozvao van
Općenito pravilo koje uvijek vrijedi je tko zove on i plaća.
-U posebnim prilikama
U posebnim prilikama kao što su obljetnice, rođendani, blagdani muškarac bi se trebao ponuditi platiti. Ovo se također odnosi i na proslave nekih važnih događaja, npr. ako je on ili ona dobila novo radno mjesto. U oba slučaja muškarac bi trebao plati, u prvom slučaju jer je dobio bolje mjesto, a u drugom kako bi pokazao da cijeni njeno postignuće i da mu je drago zbog njenog uspjeha.

Žena bi trebala platiti:
-Ako je ona pozvala van
Još jednom ponavljamo da onaj tko je pozvao van bi i trebao platiti. Nema ništa patetičnije od žene koja predloži odlazak u skupi restoran i onda očekuje od muškarca da plati taj njen prohtjev.
-Ako je partnerov rođendan
Ako je ona organizirala večeru iznenađenja ili vas jednostavno želi počastiti za vaš rođendan dopustite joj. Odbijanje ponude plaćanja bilo bi kao da odbijate poklon.
-Ako ona inzistira na plaćanju
Nevažno koji bio njen razlog ukoliko žena uporno inzistira na plaćanju muškarac bi joj trebao dopustiti. Plaćanje računa definitivno nije nešto oko čega se vrijedi svađati.

Podijelite račun:
-Ako ste već pravi par
Natuknice iznad ne vrijede za parove u kojima partneri otvoreno razgovaraju o financijama. Naravno da će češće plaćati onaj partner koji ima veću platežnu mogućnost. Ali ne biste smjeli dopustiti iskorištavanje. Zbog toga je najbolje račune dijeliti na pola.
-Ako kupujete poklon zajedničkim prijateljima
Ako namjeravate ići na vjenčanje zajedničkog prijatelja očekuje se da ćete i poklon platiti pola – pola. Čak iako se radi o prijatelju jednog partnera račun za poklon biste trebali podijeliti. Ako se druga strana ne ponudi odmah nemojte se ustručavati pitati, nema ništa loše u tome što očekujete da ćete oboje ravnopravno platiti poklon.

-Josip-

Da si barem tu……



Da si barem tu
Kad ponesu me tuge
U dubine mračnih voda,
Kad suza padne,
Ničim izazvana.

Da si barem tu
Kad zatrebam tvoju ruku
I tvoje naručje
Da se sklonim od oluje.

Da si barem tu
Kad zabole usne
Od poljubaca koje nisam dala,
Kad zadrhti tijelo
Od tuge kojoj ne znam ime.

Da si barem tu
Da osjetiš moj nemir,
Da obrišeš suze,
Da čuješ moj šapat……….

BUDI SRETAN PRIJATELJU


Sreća je dušo
Toplina pogleda u prolazu,
Lijepa riječ na ekranu,
Spoznaja da nekom nešto značiš.

Budi sretan prijatelju,
Jer za sreću treba tako malo,
Tek komadić plavog neba
I sunce u tvom prozoru.

Ne daj tuzi u svoje misli,
Ne daj bolu u svoje srce,
Pusti ih proljetnom vjetru
Nek ih nosi u mračne šume.

Raduj se zlato
Cvijetu u travi,
Rosi na listu,
Mirisima u zraku.

Živi taj život
Jer drugog nemaš,
A sreća i tuga
Tek su samo riječi.

Na tvom dlanu


Moje je srce na tvome dlanu
Osjećaš li kako se bori, kuca,
Vidiš li dušo po njemu rane,
Vidiš li kako zbog tebe puca?

Čuješ li pjev umirućih ptica,
Slušaš li srećo taj glas što šuti,
Znaš li kako krvari i boli
Kad se ljubi, kad se sluti?

Čežnja je k'o svemir,
Suze su k'o zvijezde,
Potraži me u grudima
Gdje se boli gnijezde.

Šutnja je k'o kamen
A ko sablje su riječi
Srce je od snijega
Nema se što reči.

Čuvaj mi to srce
Znam da nije lako
I tebe bole rane
Al' živi se i tako.

Barka


Svijet je olujno more,
A naš život krhka barka.
Oluja nas baca na hridi….

Treba snage u tom moru
Prkositi oluji i vjetru
Ne pustiti da nas samo nosi
Da nam barku na hridi baca.

Kad si sam u tom moru
I lagani povjetarac
Na hridi te nosi,
A barka nikad tako krhka nije
Da u nju ne bi stao drugi netko.

U dvoje ćeš lakše pronaći luku
I čvršće su barke
Kad se jednom spoje,
Ne bori se sam
Protiv olujnog mora
Lakše će biti
Boriti se u dvoje.

U strahu da ne budemo povrijeđeni, čak uništeni, stvaramo i gomilamo obrambene mehanizme. U to ulažemo ogromnu energiju. S vremenom postajemo zarobljenici osobnih obrana mehanizama, koje nam, međutim, ne donose toliko željeni osjećaj sigurnosti.

Naprotiv, što se više štitimo, bivamo sve ranjiviji. Ovo nije slučajnost, već nešto što leži u samoj prirodi obrambenih mehanizama. Naše obrane se u osnovi zasnivaju na poricanju. Poričemo stvarnost koja nas povrjeđuje i koja nam prijeti. Poričemo ono što zaista jesmo, jer takvi kakvi jesmo izgledamo sebi previše bespomoćni pred povrjedama i prijetnjama.

Izbavljenje tražimo preuveličavajući sebe i svoje moći, iskrivljujući i umanjujući svijet oko sebe, previđajući ono što nas plaši i sve ono što je u suprotnosti sa ovojnicom, satkanom od samozavaravanja, kojom smo obavijeni.
Smirenje, međutim, ne nalazimo. Umjesto toga postajemo sve uznemireniji.

Svako samozavaravanje traži dodatne varke, koje će ga podržati i zaštiti. Tako nižemo samozavaravanje na samozavaravanje, sve dok se u njih skroz ne zapletemo, u njima potpuno ne izgubimo. Sve dok se ne nađemo u magli, tako gustoj da u njoj više ne razaznajemo što jesmo i što nismo, što jesu i nisu ljudi koji nas okružuju, što je i što nije svijet oko nas. Tako bivamo sve dalji od sebe i, samim tim, sve nesigurniji.

Prijetnja kojoj smo izloženi se uvećava, umejsto da se smanjuje. Sada su, pored nas samih, ugrožena i naša samozavaravanja, ta krhka, nestabilna tvorevina, koje je lako razoriti.

Proizlazi da naši obrambeni mehanizmi rade protiv nas, umjesto za nas. Da mi njima služimo, umjesto da oni služe nama. Paradoksalno što su ti mehanizmi jači, to mi sami bivamo slabiji. I obrambeni mehanizmi se grade na ljudskoj žrtvi kao što se, u pričama i pjesmama, na ljudskoj žrtvi podižu prokleti gradovi. To smo kao žrtvu prinijeli sebe same.

-Josip-

Sjeti se…….

Kad vrijeme prođe
I pustim poljima zamiriše zima
Ti spusti ruku s nečijeg ramena
I mahni na pozdrav odlazećoj ptici.

Pogledaj u nebo sivo i crveno
Od zalaza sunca u njedra zapada
I misao neka ti poleti u daljinu
U jedan kutak davnog ljeta
Kad jedne su te ruke sebi zvale
I jedno te srce čekalo na dlanu.

Sjeti se tad suza u tim očima
I pogleda kojim se predaje sudbini.
Kad vrijeme prođe
I kad se osvrneš slučajno
Na kraju ceste, na kraju svega
Vidjet ćeš u daljini
Kraj oltara ljubavi
Siluetu obasjanu suncem
One koja je tamo ostala

I čeka…………..

Kaže se da se na vlastitom iskustvu najbolje uči. Postoji, međutim, u čovjeku jaka potreba da zanemari svoje iskustvo i iz njega ne izvuće nikakve pouke.
Uistinu, znamo tek ono što smo probali i iskusili, tek ono što smo doživjeli, tek ono kroz što smo prošli. Tek takvo znanje postaje dio nas. Ne tek vanjski, manje-više neobvezni dodatak.

Međutim, protivno svakom iskustvu, mnogi od nas bespomoćno srljaju u uvijek iste pogreške, uvijek iste promašaje, upadaju u iste nevolje. Nije ovdje riječ o pomanjkanju inteligencije, već o snažnom emocionalnom otporu.
Ulažemo ogroman napor da zaboravimo, potisnemo, izbrišemo iskustvo kroz koje prolazimo i koje bi nas mnogo čemu moglo poučiti kada bi mu se otvorili. Zatvaramo se prema iskustvu, jer nas plaši kao ona ograničavajuća stvarnost koja se ruga našim mislima i ogromnim nadama koje u njih polažemo.
Stvarnost odbacujemo žurno, usplahireno. Samozavaravanja se, međutim, držimo grčevito. S njim se osjećamo sigurnijim, što je varka koja nas skupo košta.

Svoja iskustva odbacujemo, jer nas uporno podsjećaju da se svijet razlikuje od naših zamisli i da smo i mi sami nešto drugo od onoga što bismo htjeli biti. Opominju nas da stvarnost ide nekim svojim tokom, ne pokoravajući se našim zahtjevima, očekivanjima i željama.
A upravo to ne želimo znati. Zato uvijek kao da smo zatečeni kada nas strese ono što nas je moralo snaći i što nam se, uostalom, događalo puno puta do sada.

Odbacivanje iskustva čini da se osjećamo izgubljeni i da se nikako ne možemo snaći. Najvažniji je uzrok ponovljenih neuspjeha, koji pak slabe naše samopouzdanje. Sprječava naš razvoj, koji je nemoguć bez učenja zasnovanog na duboko proživljenom iskustvu.

-Josip-

Nestrpljiv čovjek bi želio sve dobiti i sve postići odmah, bez odugovlačenja i odlaganja. Takvom čovjeku sve mora biti odmah na raspolaganju i sve mu iz cuga mora poći za rukom. U suprotnom dobija napad jada, potištenosti ili bijesa. Počinje se duriti i gubi svaki interes.

Prepreke i odlaganja ga jednostavno izbezumljuju. Želi da sve teče glatko, kao podmazano. Bez otpora i zastajkivanja. Živi od trenutka do trenutka. Ne poznaje perspektivu nečeg što raste i što se razvija. Svako "sutra" mu izgleda beskonačno daleko, a svaka teškoća koja iskrsne nesavladiva. Ogorčen je na okolnosti i ljude jer osujećuju njegove namjere i želje, što doživljava kao tešku i nezasluženu nepravdu.

Nestrpljiva osoba se lako obeshrabri i lako odustaje, potajno uvjerena da ono što ne dobije ili ne postigne odmah, neće ostvariti nikad. Dovoljno je da nešto zastane ili zaškripi, pa da se upali alarm koji poziva na bijeg. To život takve osobe pretvara u jalov niz započetih i nezavršenih pokušaja.
Takav čovjek ne ulaže sebe u ništa što čini. Ostaje po strani, kao da sjedi negdje na rubu vlastitog života.
Nestrpljiv čovjek ne ulaže sebe, jer u sebe ne vjeruje. Jer duboko sumnja u svoje mogućnosti i svoje sposobnosti. Ostajući po strani zapravo spašava svoj ponos.

Neispunjenje svojih želja i namjera doživljava kao gorke i ponižavajuće poraze. Ako, međutim, ostane po strani, ti porazi i nisu njegovi.
Nestrpljenje je izraz teške sumnje u osobne sposobnosti i pokušaja da se ta sumnja i pred samim sobom prikrije zahtjevom da ljudi i okolnosti budu na usluzi. U svakom pogledu, bez ograničenja i smjesta.

-Josip-

Suton

Večeras se noć spušta poput plašta
I sa suncem nestaju naše sjene,
U svoje kandže ščepala me sjeta
Raskrvarile mi srce kandže njene.

Vidim se u svakoj sjeni što se gubi,
Vidim te gdje pružaš ruke u tami,
Sputana sam toplom rukom nekom
A tvoj me pogled još i sad mami.

Nikom nisam rekla, samo tebi kažem sjeno
Sretna sam i nisam, tako često biva
Probudih se naglo sred realnog svijeta
Otrgnuta kruto od sna što se sniva.

Sada te zauvijek gubim sjeno,
Gubim svoju prošlost, svoje juče`,
Dok u sutonu nestaješ tiho
Srce mi u nijemom bolu tuče.

I sada volim, voljena sam sada
Al` duša traži vatru što plamti
Dok razum traži da zaboravim
Srce hoće da se pamti.

Vlak života

Prolaze vlakovi
Stojim na peronu,
Srce mi je prepuno
Kao da sam na tronu.

Život se živi punim plućima,
A ne tiho iz sjene,
Iza nas ostaju sjećanja,
Tužne i lijepe uspomene.

Ne treba žaliti
Za odlazećim vlakovima,
Uhvatit ćemo vlak života,
Prepoznati ga po znakovima.

Život je kolodvor, život je peron
Promatrači i putnici su tek ljudi.
Uhvati svoj vlak i kreni njime,
Ne budi promatrač, putnik budi.

Ako te i odveze u neku pustoš,
Uzdignute glave ponosno izađi.
Vrati se na peron, kolodvor života
I novi vlak za sebe pronađi.

Kišno jutro

U ovo kišno, pospano jutro
ja bih samo
da se budim kraj tebe,
da te poljupcem budim,
da osjetim tvoje tijelo,
da se poput mace
sakrijem u tvom naručju.

U ovo kišno, pospano jutro
ja bih samo
da me ljubiš,
da me maziš,
da me voliš.

U ovo kišno, pospano jutro
ja bih samo
da sam kraj tebe…

-Josip-

Ako se ne uspijevamo snaći na ovom svijetu, to je zato što zapravo i ne živimo u njemu, već u osobnim zamislima i predstavama.
Nesnalažljivost je mjera nepoznavanja svijeta u kojem živimo i cijena koju za to plaćamo.

Stvarni svijet izmiče našim zamislima. Opire im se, suprotstavlja, izruguje. Nikako slučajno.
Naše su predstave o svijetu proizvod potrebe osjećaja zaštite i značajnim, nadmoćnim i nepovrjedivim, izuzetim i izuzetnim, posebnim i povlaštenim osjećajem.

Naše su zamisli o svijetu iskrivljene, jer je iskrivljena naša predstava o sebi i mjestu koje u svijetu zauzimamo i možemo zauzeti. Osuđen je na tumaranje onaj koji ne prepoznaje niti svoju mjeru niti svoje mjesto.

Ne poznajemo svijet jer ne poznajemo sebe. Ako se u svijetu gubimo, to je zato što se gubimo u sebi. Neće znati kuda ide onaj koji ne zna tko je. O ljude i prilike će se nužno spoticati onaj koji se o sebe spotiče.

Izmiče nam zbilja svijeta, jer sami sebi izmičemo.

Da bismo se istinski snašli u životu, moramo se najprije snaći u sebi samima. A to, sama nam riječ kaže, znači – sebe naći.

-Josip-

Samo jedna pjesmica danas...


Ti i Ja


Ti i Ja
istim očima svijet gledamo
jednim pogledom se razumijemo
istim srcem na jednoj vatri se grijemo

Ja i Ti
pred istim vjetrom se povijamo
u jednom zanosu ljubavlju opijamo
s istim žarom jedan san sanjamo....


-Josip-

Eto, danas sam naletio na jedan interesantan tekst. Nevjera se nikad ne događa planirano. Rijetko je netko napravi svjesno i namjerno, a kada dođe do situacije u kojoj bi se mogla dogoditi već je kasno za povlačenje. Nevjera se može spriječiti samo ako unaprijed mislite o njoj i ne dopuštate je uopće kao opciju.
Kako biste je izbjegli trebali biste se pridržavati slijedećih savjeta.

-Postavite čvrste zidove – to ne znači da kod kuće sve prozore trebate pozatvarati, ali čuvajte svoju privatnost, posebno od onih koji bi je mogli ugroziti. Za njih podignite visoke zidove!

-Važno je shvatiti da je i posao «opasna zona». Nikako nemojte uvijek ići na pauzu ili piće poslije posla samo s jednom istom osobom. Posebno, ako poslovno putujete, nemojte se sa suradnikom nalaziti u sobi. Sve što trebate dogovorite u baru ili restoranu.

-Izbjegavajte emocionalnu intimnost s atraktivnim osobama koje bi mogle biti dobra alternativa vašem partneru. Oduprite se porivu za spašavanjem slomljenih srca jer bi oni mogli ugroziti vaše.

-Zaštitite svoju vezu i brak tako što ćete sve probleme rješavati kod kuće. Ako morate s nekim drugim razgovarati o problemima u braku, neka to bude osoba koja je ne samo vaš prijatelj nego i osoba koja podupire instituciju braka. Ako je to netko tko prezire brak kao takav sigurno nećete dobiti objektivno mišljenje.

-Držite se podalje od starih ljubavi! Ako znate da će na nekakvom okupljanju biti i netko od vaših bivših, obavezno sa sobom povedite partnera. A ako vam vaš brak išta znači dvaput razmislite prije nego što odete na piće s nekim takvim. To je nešto što svakako treba izbjegavati. Bez obzira koliko star nikad ne znate kad se ljubavni plamen može ponovno upaliti.

-Postavite sebi jasnu granicu koju ne smijete preći s internet prijateljima. Najbolje bi bilo pričati o njima i s partnerom, kako oni ne bi postali nešto tajno.

-Potrudite se da vaše društvo bude potpora braku. Okružite se s prijateljima koji su u sretnom braku i ne misle kako je dozvoljeno zezati se okolo. Ukoliko se budete više družili s ljudima koji imaju otvorene veze veća je vjerojatnost da ćete i vi početi o tome razmišljati i da će vam to postati normalno. To ne znači da trebate izbjegavati one koji nisu u braku nego one koji imaju drugačije mišljenje o odnosima u vezi i braku.

Izvor: Shirley P. Glass, Ph.D. NOT "Just Friends": Protect Your Relationship from Infidelity and Heal the Trauma of Betrayal

Puno ljudi muče teške, iscrpljujuće nesanice koje uglavnom pokušavaju riješiti pomoću raznoraznih sredstava za spavanje. Poneki tako postaju pravi tabletomani. Nesanica, međutim, ima svoje uzroke koji se ne mogu ukloniti tabletama, pilulama i ostalim vanjskim sredstvima. Ti uzroci su duboko u nama, oni su dio našeg odnosa prema životu.

Nesanica je posljedica straha od sna i prepuštanja snu. U osnovi je to strah od gubitka kontrole nad sobom i svijetom oko sebe.
San je gubitak voljne i racionalne kontrole nad sobom, što zastrašuje neke ljude. Posebno one koji su ponosni na svoju samokontrolu.

Od kuda tako velika potreba za samokontrolom? Čega se to boje ljudi koje užasava pomisao na gubljenje ovlasti nad sobom, pa makar to bilo samo u snu? Boje se da na površinu ne ispliva nešto što sa mukom potiskuju. Nešto što čuči negdje u njihovoj nutrini i vreba priliku da iskoči. Nešto što ne žele priznati ni samima sebi. Želje, osjećaji, misli koje se bitno razlikuju od svjesnog i racionalnog stava koji su zauzeli, kao i od predstave koju su o sebi stvorili.

To je nešto što prijeti da ih raznese u sitne dijelove, da potpuno uništi s krajnjom mukom održavano jedinstvo njihove osobe. Samokontrola je način da se na silu, pomoću stalnog nadzora, uspostavi kakvo-takvo unutarnje jedinstvo i time prevlada duboka emocionalna konfuzija.
Gubitak samokontrole predstavlja ogromnu opasnost po unutarnje jedinstvo. Od tuda tako veliki strah od svega onoga što izmiče kontroli, uključujuči tu i san.

Drugi su pak ljudi opsjednuti potrebom da kontroliraju i nadziru svijet oko sebe, podsvjesno uvjereni da tako obuzdavaju opasnosti koje prijete sa svih strana. Trude se da uvijek ostanu budni, oni izgledaju kao vojnici koji su neprekidno na straži.
Prepustiti se snu za te ljude znači ostaviti svijet bez nadzora. I time otvoriti mogućnost da se dogodi nešto strašno ili bar krajnje neugodno.
Za te ljude je san krajnja neopreznost. Nesanica je izraz njihovog odbijanja da se, makar privremeno, odreknu nadzora nad prijetećim i neprijateljskim svijetom.

Nema lakih i brzih rješenja za neprilike koje nas muče. Sve je u nama duboko povezano. Ukoliko želimo preživjeti nevolje, moramo se temeljno pozabaviti samim sobom. Tko se želi riješiti nesanice, mora se suočiti sa svojom potrebom za kontrolom i samokontrolom.
Sve drugo je tek privremeno gašenje požara koji može uvek iznova buknuti...

-Josip-

Naši životi definirani su odlukama koje svakodnevno donosimo. Kada izaberemo jednu opciju umjesto druge, bilo da se radi o izboru restorana ili velikim odlukama poput preseljenja, usmjeravamo svoj život.
Odlučivanje nam može dati osjećaj moći i kontrole, ali s druge strane može biti i izvor anksioznosti i unutarnjeg konflikta. Kao rezultat tih negativnih osjećaja možemo započeti izbjegavati donositi odluke i dopustiti drugima da odlučuju umjesto nas.

Na taj način predajemo svoju moć supružnicima, rođacima, prijateljima ili roditeljima, te na taj način im omogućavamo upravljanje našim životom, što bi trebalo biti isključivo naša zadaća. Jer svatko bi trebao biti, a prema zakonu i jeste sam odgovoran za svoje postupke.
Iako su odluke koje moramo donijete često vrlo teške i komplicirane, sa svakom novom odlukom porasti će naše samopouzdanje, jer ćemo dokazati kako sami sebi vjerujemo dovoljno i mislimo kako ćemo donijeti ispravnu prosudbu.
Jedino vi sami možete znati točno kako će vaše opcije utjecati na vas, na vašu svakodnevnicu ali i dugoročno. U vama leži moć intuicije, što vam daje prednost u odnosu na „savjetnike“. Vaša unutarnja mudrost uvijek će vam biti putokaz, samo morate imati dovoljno vjere u sebe. Prije nego što tražite savjete od drugih pokušajte doprijeti do svoje podsvijesti, a ako mislite da bez tuđe pomoći ne možete, savjete uvijek shvaćajte kao savjete, a ne bespogovorne naredbe. Kao informacije, a ne kao glasove za neku opciju.

Najvažnije je osloboditi se straha od donošenja pogrešnih odluka. Prijašnje pogreške ne bi vas trebale obeshrabrivati, jer nikad ni ne možete biti sigurni da ste pogriješili, jer koliko se god odluka činila pogrešnom, ne znate bi li bilo još gore da ste izabrali drugu opciju.

Ako se jednostavno ne možete osloboditi osjećaja kako su neki vaši izbori u prošlosti bili pogrešni, prisjetite se da ste možda i tada poslušali nečiji savjet, ali jedina osoba koja snosi posljedice ste vi. Nikad nećete pozvati nekoga kako biste mu očitali bukvicu zbog toga što ste vi po njegovom savjetu pogrešno odlučili. Jer na kraju krajeva vi ste imali pravo na konačnu riječ, možda ga niste iskoristili, ali je bilo vaše.

Kada su vaše odluke samo vaše, lakše ćete prihvatiti posljedice i bit ćete zadovoljniji rezultatima. Vaše odluke bit će odraz vaših želja, vaše kreativnosti, vaše svjesnosti i vaše moći.

Za svoj život morate preuzeti odgovornost, a na taj način ćete dobiti i slobodu da svjesno sami usmjeravate svoj život bez tuđih utjecaja

-Josip-

Da ne dužim, danas je došlo do jedne trileme medju učenjacima
Naime, postavili smo si pitanje na koje baš i nismo uspijeli donijeti smisleni odgovor...
Pitanje glasi: "Da li je SVJETLOSNA GODINA brzina, put ili vrijeme?"

Zahvaljujem na vašim odgovorima...

Ta žena živi sa gorkim uvjerenjem da joj se svakodnevno, na svakom koraku, nanosi ogromna nepravda i da joj se bezdušno uskraćuje ono što je zaslužila. Ne cijene je onoliko koliko vrijedi, ne poštuju onoliko koliko bi trebalo i ne daju joj ono što joj s pravom pripada.
Ljuta je na svijet, jer se njezine vrline i vrijednosti uzimaju olako, njezine sposobnosti slabo primjećuju, njezini doprinosi nedovoljno uvažavaju.
Prelazi se preko njezine privrženosti i njezine posvećenosti i nitko ne mari za žrtve koje prinosi od jutra do sutra.

Prema njoj su prokleto nepravedni, ne samo ljudi, već i sama sudbina koja je bezrazložno i surovo kažnjava. Zaslužila je ona da živi u nekom drugom, boljem svijetu i nekom drugom, boljem vremenu.
Odbija, međutim, suočiti se sa činjenicom da njen osjećaj nepravde proizlazi iz njezinih zahtjeva prema ljudima i prema životu.
Što više tražimo od ljudi i života to ćemo češće ostajati bez onoga što tražimo, prikriveno ili otvoreno, prešutno ili bučno. Samim time ćemo se lakše osjetiti uskraćenim, iznevjerenim, prevarenim. Kako rastu zahtjevi, tako raste i osjećaj da se prema nama nepravedno postupa. Nitko, međutim, nije obvezan ispunjavati naše zahtjeve, koji su nekad toliko preuveličani da ih je vrlo teško, pa i nemoguće ispuniti.

Ta žena je tražila jako puno iako je to odbijala priznati. Smatrala je svojim pravom da dobije sve što joj je potrebno, a da čak to ne mora ni izričito zatražiti. Tražila je odobravanje u svemu što kaže ili čini. I da se ostvari svaki njezin naum, bez obzira koliko to muka druge stajalo.
Ako bi joj itko pokušao udovoljiti, pretvorio bi se u njenog roba, obuzetog bezgraničnim divljenjem koje bi je trebalo uzdići na nedostižne visine, koji je uvijek na raspolaganju svim njenim prohtjevima, zamislima i ciljevima. Rob čija bi odanost prerasla u slijepu pokornost.

Da bi pred sobom opravdala svoje nepriznate zahtjeve, preuveličavala je svoje zasluge, vrijednosti i vrline. A zatim postavljala zahtjev da se preuveličano prihvati i prizna kao stvarno. Neminovno osujećen, ovaj je zahtjev sa svoje strane dalje podsticao uvjerenje o nepravdi koja joj se nanosi.

Tako je u noj narastao opor osjećaj nepravde, koji joj je trovao dane, pa se stoga opredijelila da i drugima zagorčava život. Jer, ne bi bilo pravedno da drugi uživaju u radosti koja je njoj uskraćena jer ju je, prekomjernim zahtjevima, sama sebi oduzela...

-Josip-

Lolite

Lolita je neodoljiva, tako slatkasta, seksi i tako mlada. Gleda u vas kao u učitelja i vama se sviđa ta uloga. A vi ćete na nju paziti i štititi je od okrutnog svijeta. Ako ste u to povjerovali trebali biste preispitati svoje intelektualne sposobnosti.

U stvari ona je itekako svjesna svoje seksualni i općenito moći koju ima nad muškarcima i na vama je koristi. Vjerojatno vas i materijalno iskorištava, ali vama to ne smeta jer vi mislite kako ste dovoljno privlačni, te da vam ni mlađe žene ne mogu odoljeti. Nije vas briga što drugi govore. U stvari ona će vas sažvakati. Ostavit će vas čim pronađe muškarca koji joj može pružiti veće zadovoljstvo.

Starlete

Ostavljaju vas bez daha, jednostavno prekrasnog izgleda. Starlete su ono zbog čega idete na coctail party. A ako još želi s vama razgovarati bit ćete u sedmom nebu. Ali ubrzo će ćete shvatiti kako se „šepuri“ pred prvim plyboyem.
Izaći će s vama, ali samo ako joj obećate kako ćete je upoznati sa svojim šurjakom poduzetnikom. Ona uvijek traži velike igrače. Ako i ostane nešto duže s vama, čim upozna bivšeg astronauta, političara ili nogometaša nestat će s noći. Naravno vama će se vratiti ujutro.

Vjerojatno ćete često vidjeti slike normalnih muškaraca nasmiješenih i presretnih koji se žene starletama. Godinu kasnije isti ti muškarci se razvode šokirani i ne shvaćaju što im se dogodilo. Osim što je njihova draga pronašla bolju priliku.
Malo je starleta koje postanu zvijezde, pa će vjerojatno i vaša ostati neuspješna, a vas će kriviti za neuspjeh u svome životu.
Spetljate li se sa starletom spuštate se niže od nje.

-Josip-

Postoje određeni tipovi žena s kojima je veza uvijek nesretna. One vas nikad neće usrećiti i uvijek će nešto nedostajati. Pokušajte koliko god možete izbjegavati ove tipove žena i zaboravite na priču kako će se zbog vas ili kako ćete je vi promijeniti. Veća je vjerojatnost da ćete se vi promijeniti, a još veća da će vas jadnog i gotovo slomljenog ostaviti samog zbog nekog svog hira.

Nemoralne žene
Naravno s njima ćete se zabaviti. Na samom početku bit će vam kao ni s jednom drugom ženom. Ona će vas često iznenaditi. Ako postoji nova vrsta zabranjene droge, ona će je prva isprobati. Uvijek je uzbudljiva i uzbuđena.
Nemoralna žena je neodoljiva u krevetu, gdje njen nemoral zaista dolazi do pravog izražaja. Nevažno što vi maštali, ona će biti spremna to iskušati. Upravo zbog toga ju je i teško ostaviti, čak iako ste je trebali vaditi iz zatvora nekoliko puta ili i sami gotovo uhićeni zbog nje. Duboko u srcu znate da nikad nećete imati bolji seks nego s njom, također znate da je to jedinstvena prilika da okusite pravo uzbuđenje.
Najveći problem vežete li se uz ovakvu ženu je to što i vas uvlači u nevolje. A osim toga pogledate li malo bolje, takvoj ženi je potpuno nevažno radi li se o vama ili bilo kojem drugom muškarcu. Njeno ponašanje ne ovisi o vama. Ona bi se jednako ponašala s bilo kim drugim. Ne čini vas jedinstvenim, nego ste jednostavno zamjenjivi u svakom trenutku.

Zanesenjakinje
Zanesenjakinja se potpuno daje u sve, bilo da se radi o novoj filozofiji, novom valu woo-wooa ili zdravoj prehrani. Ona je vidovnjakinja, astrologinja, iscjelitelj, duhovni voditelj – ili bilo što ona u tom trenutku smatra da jest. Vjeruje u tarot, horoskope, I ching, yogu, meditaciju, kristale, iscjeljiteljske sposobnosti glazbe. Ona vas može privući jer je mistična, otvara vam novu dimenziju, širi pogled. Ali s vremenom će i vas pokušati uvući u svoje „poslove“, a vama će biti sve manje i manje zabavno. Iako, zanesenjakinje imaju nekih svojih prednosti, npr. ako ne pije alkohol i ne jede meso, vrlo je jeftino s njom izlaziti, ona uvijek dolazi sa skupinom prijatelja i sa svojim izričitim pravilima. Nikad se vas neće ništa pitati, nećete donositi odluke, morat ćete naučiti slijediti grupu i vjerovati, vjerovati, vjerovati... Naravno prvi put kad kažete kako vam sve to nema smisla, veza je gotova.

-Josip-

Ovo je za mene jednostavno previše, jada mi se neki dan kolegica, jednostavno ne znam kako dalje. Sve ovo je jednostavno preteško, svim silama se trudim da nešto postignem a imam osjećaj da stalno kopam na istom mjestu. Nemam vremena ni za što drugo osim posla, a sad sumnjam da i posao radim kako treba. Izgubila sam nadu, a ponekad se pitam i čemu sav ovaj trud, vrijedim li išta?!

Svi smo se ponekad ovako osjećali. Sumnjamo u sebe, u ciljeve pa čak i u naše snove.
U takvim situacijama najbolje je povjeriti se nekome. Potražiti podršku u ljudima koji vjeruju u nas posebno je važno u situacijama kada sami sumnjamo. Ohrabrujuća riječ, umirujući pogled, ili samo riječi «ali ja vjerujem u tebe», od osobe kojoj je stalo, mogu nam u jednom trenutku promijeniti sliku u našoj glavi.
Imati nekoga tko vjeruje u nas, svi znamo izniman je dar.
Ali baš zbog toga, bojeći se da takvo nešto ne izgubimo, u situacijama kad i sami sumnjamo u sebe, bojimo se ikome povjeriti svoje strahove. Mislimo da će i oni promijeniti mišljenje o nama ako im priznamo. Najčešće kada smo u teškoj situaciji, izbjegavamo one koji nas najviše vole, usamljujući se, jer ne želimo da prestanu vjerovati u nas. Pod izlikom, bar dok se malo ne popravi situacija udaljavamo se.
Ipak, povjerimo im se. Ako dopustite da netko vjeruje u vas i u vama će se probuditi vjera. Posudite od njih vašu sliku. Pogledajte se njihovim očima.

Svatko ima bar jednu osobu koja vjeruje u njega, bilo da se radi o prijateljici, bratu, roditeljima, starom profesoru ili zaposleniku. Njihovo mišljenje i potpora može nas umotati nekim ugodnim osjećajem sigurnosti i biti čvrsta ruka za koju se možemo uhvatiti dok ne povratimo vjeru u sebe.

Čak, i ako vam takav netko nije u blizini, u svojim mislima mu se obratite. Razmislite o tome kako vas vidi i zbog čega je tako. Njegova slika o vama neka vam bude vodilja. Neka vam misli budu što stvarnije. Dopustite sumnjama da nestanu, i usredotočite se samo na ciljeve i želje. Vidjet ćete kako će se ubrzo «pojaviti svjetlo u tunelu» koje će vam pokazati put do ostvarenja želja.

-Josip-

Kao, prvo čestitao bih Dan Svih svetih svim posjetiteljima, prijateljima, svim ljudima dobre volje, da ga obilježe u miru i blagostanju...

U Hrvatskoj su običaji i rituali vezani za Sve svete i Dušni dan isprepleteni. Na groblje se odlazi na Sve svete, odnosi se cvijeće i pale se svijeće. Navečer se pale dušice koje gore cijeli Dušni dan.
Dok će neki odrasli osjećati tih dana, više no ikada, prolaznost života, u skupinama male djece ti se blagdani neće naglašeno svetkovati. Sa starijom djecom tada treba razgovarati o ''velikim'', znamenitim i svetim ljudima i poticati ih da predočuju i zamišljaju njihove živote i da se igraju Svetog Jurja i zmaja, Samsona, Davida, kraljeva...
U obiteljima i domovima pripovijedat će se o umrlima, sjetit će se bake i njezine poznate poslovice, djeda i njegove omiljene priče. Svijeće i cvijeće bit će znak štovanja svih umrlih u obitelji.

Blagdan Svih svetih je neradni dan i obitelj je tada zajedno u svojem domu ili u mjestu gdje je pokopan netko blizak obitelji.Običaji nalažu posjet groblju. Na grobove se nosi cvijeće i pale svijeće. Običaj je da groblje posjete i oni koji tu nemaju nikoga svoga. Oni posjećuju grobove onih koje poštuju i kojima se dive zbog djela koja su za života stvorili. Tako mnogi donose cvijeće i pale svijeće na grobovima državnika, pjesnika, književnika, umjetnika, časnih političara, glumaca, pjevača, sportaša ... Na taj dan mnogi cvijećem ukrašavaju grobove nepoznatih ljudi koji su dali svoje živote za obranu domovine.
U većim gradovima, na uređenim grobljima mnoge obitelji šetaju s malom djecom. Roditelji im mogu ispričati ponešto o nekom znamenitom čovjeku i njegovim djelima.

U nekim krajevima Hrvatske na dan Svih svetih uobičajen je blagdanski stol. U Zagrebu i okolici, na primjer, taj se dan jede purica s mlincima.Na Svisvete, nakon večernje mise, crkvena zvona dugo zvone za mrtve, dulje nego za jednog pokojnika. U mnogim obiteljima se zadržao običaj da se tu večer pale dušice ili uljanice koje gore cijelu noć u spomen na mrtve članove obitelji.
Dušni dan obitelj posvećuje umrlim dragim ljudima. Taj dan možete s djetetom razgledati obiteljski album, sjetiti se lika drage osobe i razgovarati o tome kakva je bila za života, koje su bile njezine uobičajene riječi, navike, poslovice, uzrečice, pjesme ... ili ispričati neku zgodu iz njezina života.
Ne izbjegavajte pred djetetom govoriti o mrtvima ako ono potakne taj razgovor. Ponašajte se prirodno. Ako na Dušni dan, ili bilo koji dan, mislite na vama dragu mrtvu osobu – dio svojih misli podijelite s onima s kojima živite, bez opterećenja da će to vaše dijete čuti. I smrt pripada životu!

-Josip-