srijeda, 15.11.2006.

Suton...



Suton

Večeras se noć spušta poput plašta
I sa suncem nestaju naše sjene,
U svoje kandže ščepala me sjeta
Raskrvarile mi srce kandže njene.

Vidim se u svakoj sjeni što se gubi,
Vidim te gdje pružaš ruke u tami,
Sputana sam toplom rukom nekom
A tvoj me pogled još i sad mami.

Nikom nisam rekla, samo tebi kažem sjeno
Sretna sam i nisam, tako često biva
Probudih se naglo sred realnog svijeta
Otrgnuta kruto od sna što se sniva.

Sada te zauvijek gubim sjeno,
Gubim svoju prošlost, svoje juče`,
Dok u sutonu nestaješ tiho
Srce mi u nijemom bolu tuče.

I sada volim, voljena sam sada
Al` duša traži vatru što plamti
Dok razum traži da zaboravim
Srce hoće da se pamti.
| 15:02 | Komentari (0) | Isprintaj | #