Kao, prvo čestitao bih Dan Svih svetih svim posjetiteljima, prijateljima, svim ljudima dobre volje, da ga obilježe u miru i blagostanju...
U Hrvatskoj su običaji i rituali vezani za Sve svete i Dušni dan isprepleteni. Na groblje se odlazi na Sve svete, odnosi se cvijeće i pale se svijeće. Navečer se pale dušice koje gore cijeli Dušni dan.
Dok će neki odrasli osjećati tih dana, više no ikada, prolaznost života, u skupinama male djece ti se blagdani neće naglašeno svetkovati. Sa starijom djecom tada treba razgovarati o ''velikim'', znamenitim i svetim ljudima i poticati ih da predočuju i zamišljaju njihove živote i da se igraju Svetog Jurja i zmaja, Samsona, Davida, kraljeva...
U obiteljima i domovima pripovijedat će se o umrlima, sjetit će se bake i njezine poznate poslovice, djeda i njegove omiljene priče. Svijeće i cvijeće bit će znak štovanja svih umrlih u obitelji.
Blagdan Svih svetih je neradni dan i obitelj je tada zajedno u svojem domu ili u mjestu gdje je pokopan netko blizak obitelji.Običaji nalažu posjet groblju. Na grobove se nosi cvijeće i pale svijeće. Običaj je da groblje posjete i oni koji tu nemaju nikoga svoga. Oni posjećuju grobove onih koje poštuju i kojima se dive zbog djela koja su za života stvorili. Tako mnogi donose cvijeće i pale svijeće na grobovima državnika, pjesnika, književnika, umjetnika, časnih političara, glumaca, pjevača, sportaša ... Na taj dan mnogi cvijećem ukrašavaju grobove nepoznatih ljudi koji su dali svoje živote za obranu domovine.
U većim gradovima, na uređenim grobljima mnoge obitelji šetaju s malom djecom. Roditelji im mogu ispričati ponešto o nekom znamenitom čovjeku i njegovim djelima.
U nekim krajevima Hrvatske na dan Svih svetih uobičajen je blagdanski stol. U Zagrebu i okolici, na primjer, taj se dan jede purica s mlincima.Na Svisvete, nakon večernje mise, crkvena zvona dugo zvone za mrtve, dulje nego za jednog pokojnika. U mnogim obiteljima se zadržao običaj da se tu večer pale dušice ili uljanice koje gore cijelu noć u spomen na mrtve članove obitelji.
Dušni dan obitelj posvećuje umrlim dragim ljudima. Taj dan možete s djetetom razgledati obiteljski album, sjetiti se lika drage osobe i razgovarati o tome kakva je bila za života, koje su bile njezine uobičajene riječi, navike, poslovice, uzrečice, pjesme ... ili ispričati neku zgodu iz njezina života.
Ne izbjegavajte pred djetetom govoriti o mrtvima ako ono potakne taj razgovor. Ponašajte se prirodno. Ako na Dušni dan, ili bilo koji dan, mislite na vama dragu mrtvu osobu – dio svojih misli podijelite s onima s kojima živite, bez opterećenja da će to vaše dijete čuti. I smrt pripada životu!
-Josip-
Post je objavljen 01.11.2006. u 10:00 sati.