ponedjeljak, 23.10.2006.

Nemoćni razum i moćni strah...

Često nas iznenade ili nađu nespremne nerazumni postupci drugih. Daleko rjeđe i nevoljnije zamjećujemo osobnu nerazumnost. Teško prihvaćamo činjenicu da nama upravljaju sile moćnije od razuma.

I svakodnevni život i cijela povijest čovječanstva nas uvijek ponovno opominju da čovjek u osnovi nije razumno biće i da ga nešto drugo tjera kroz život. U osnovi, nama vladaju naši strahovi, koje po pravilu ne prepoznajemo, jer ih duboko potiskujemo. Strah je najmoćniji pokretač. Čovjek je biće straha.

Pokušavajući izaći na kraj sa svojim potisnutim strahovima, stvaramo obrambene sustave koji nanose zlo i nama samima i drugima.

Agresivnost, porobljavanje, okrutnost, pohlepa, umišljenost, sebičnost, koristoljubivost, laž, dvoličnost, spletkarenja i podmetanja, dodvoravanja i ulizivanja, sklonost omalovažavanju i ponižavanju, sve ono što život čini sličnim paklu, sve su to zapravo pokušaji samoobrane. Strahovima se ne može ovladati pomoću razuma. Zato i propadaju svi pokušaji razumnih reformi, koje tako lijepo zvuče, a tako tužno, čak jadno završavaju.

Strahove nećemo ukloniti time što ih potiskujemo. Naprotiv, tako ih samo uvećavamo. Od strahova se ne može pobjeći. Pričekat će nas, ma kuda krenuli.

Strahove moramo prepoznati i proživjeti kako bismo se od njih pročistili.

-Josip-
| 16:45 | Komentari (3) | Isprintaj | #