četvrtak, 26.10.2006.

Odlučeno, a neostvareno...

S vremena na vrijeme, netko češće, netko rjeđe, donosimo čvrste odluke da ćemo se promjeniti, da ćemo prestati sa ovim ili početi sa onim. I to ponekad, ili od sutra ili od nekog datuma koji bi trebao simbolično označiti početak nečeg novog i drugačijeg u našim životima. Od tako donesenih odluka obično ne biva ništa. Tada se na sebe obrušavamo sa ubojitim prijezirom. Predbacujemo sebi neodlučnost, nedovoljnu čvrstoću, nedostatak volje, slabost karaktera. Proglašavamo sebe slabićima i manje vrijednima.
Time ne postižemo ništa osim što sebe spuštamo u vlastitim očima. I time postajemo još slabiji, a samim time, i neodlučniji. Ponekad spašavamo čast tako što zaboravljamo što smo sve riješili i što od toga nismo učinili.

U stanju smo sebe dovesti do toga da strahujemo od bilo kakvih odluka kako sebe ne bismo osuđivali ukoliko ih iznevjerimo. Puštamo da sve ode kako ide, prepuštamo se okolnostima i slučajnostima što je također vrlo loše.
Jednostavno, sebi je besmisleno izdavati zapovijedi. Odluke koje svjesno donosimo mogu biti i dobre, i pametne, i korisne. Ali to nije dovoljno da bismo ih zaista proveli u djelo. Potrebno je da iza njih stojimo cijelim svojim bićem, kako svjesnim tako i nesvjesnim.

Ne iznevjeravamo svjesno donjete odluke zbog slabosti volje ili kakraktera, već zbog toga što se u nama nešto njima protivi, nešto čega po pravilu nismo svjesni. Protiv naših odluka djeluju neki važni podsvjesni ciljevi, neke sklonosti, potrebe, strahovi. Sami potkopavamo svoje odluke, a da ne znamo da to činimo.
Dolazi do sukoba svjesne volje i nesvjesnog opiranja u kojoj ovo drugo nadvladava to češće što slabije poznajemo sebe.

Tako, na primjer, čovjek koji odlučuje ostaviti cigarete, u tome ne uspijeva, jer tu namjeru onemogućava jedan vrlo moćan dio njega samog. Slično se, recimo, događa i sa čovjekom koji čvrsto odlučuje da više neće dozvoliti da ga svatko izrabljuje, ali ipak nastavlja služiti tuđim željama i zahtjevima.
Kada iznevjerimo vlastite odluke, najmudrije je i najkorisnije istražimti što nas je to obeshrabrilo u nama samima. Kakve to moćne unutarnje sile djeluju protiv naše svjesno uobličene volje. Te sile mogu biti različite, od slučaja do slučaja i od čovjeka do čovjeka.

Kako ih istražiti? Pustimo svoje misli da slobodno, bez kontrole razuma, lutaju oko stvari koja je u pitanju. Na primjer, čovjek koji je riješio ostaviti cigarete pa mu to nije pošlo za rukom, treba pustiti da mu misli nesputano kruže oko toga što mu duhanski dim u životu znači i zašto ga se u dubini duše nije voljan odreći. Slično je i sa bilo kojom drugom odlukom.

Najvažnije je da se, povodom neostvarenih odluka, nad sobom zamislimo umjesto da sebe optužujemo i ocrnjujemo. Samo tako ćemo postati psihološki jači, a time i odlučniji.

-Josip-

| 16:47 | Komentari (1) | Isprintaj | #