četvrtak, 30.08.2007.
Evo,posto je onaj drugi blog ( xrestinpeacex.blog.hr ) nakon hackiranja izgubljen...Pisem novi blog...
Mom najdrazem,Brane,TEBI! Ova bol je neizreciva...Toliko je proslo,a opet toliko boli...Neznam kako da te zaboravim? Hvala sto si mi poslao njega...Bez njega nebih mogla izaci iz stanja u koje sam zapala,sad imam rame za plakanje,i ponovno osjecam ljubav,prema jos nekome tko nisi ti,prijatelju....
ponedjeljak, 27.08.2007.
SCREAM! Scream my heart! Why are you gone my friend?
Osjecam se preplaseno,zamisljam onu nesrecu,zamisljam tebe kako si stradao...Zamisljam tvoj strah,dok si padao-tko zna dali si znao da su ti to zadnji trenuci na ovom svijetu? Tko zna koliki je bio tvoj strah? Dali te bolilo ista? Tako okrutnu smrt si imao! A zasluzio si ili vjecni zivot,ili ako vec bas zelis- onda neku njeznu smrt,primjerice-u snu...Bez mucenja,boli,patnje...Boze,tako me strah kakvi su ti bili zadnji trenutci!
Ti nisi zasluzio ni trunku boli na ovom svijetu! Andjeli nesmiju patiti,Andjeli ne lome vrat!
Zasto ova agonija jos traje kad ja znam da su tvoja nesreca i smrt samo jako okrutna sala,da zapravo to shvatimo kao upozorenje-da shvatimo koliko nam znacis...I da te vise nikad ne povrijedimo,jer puno ljudi je tebe povrijedilo...
Svaki dan se sa ove moje relacije- Ri-Zg se cujem sa tvojim sumjestanima,i vidim stanje po Zg...Nikad,oh nikad nista vise nece biti isto...Pogotovo u Sinju...Nema zabava tamo,samo tuga...Svi pate za tobom,jos su te tamo apsolutno svi poznavali....U Zg te nisu svi poznavali,ali oni kojima je bilo stalo-oni sad pate...
Andjele-o zasto si nas napustio? Nemoguce je pohvatati konce u svoje ruke,i nastaviti sa zivotom...Nemogu spavati,ni jesti...Tako je tesko,tako me boli sve...Bol je neizdrziva...I kad god se cujem se nekim iz Sinja i okolice-uvijek ista izjava-ovdje je sve drugacije,sve se promjenilo,nikad vise nista nece biti isto...Vec sada je sve drugacije nego prije,i stvari se ne vracaju u kolotecinu...Pa naravno-a to boli-da ce svijet vjecno patiti,i da smo izgubljeni,svi jer smo izgubili svjetlost koja nas je vodila kroz zivot...Tesko je prolaziti kroz ovo,jer samo dani prolaze,ni tuga,ni bol,ni jedan dio ove agonije ne prolazi,samo pocinjes jos vise falit,samo postajem tuznija...Bojim se,dali ti je tjesno u onom lijesicu,napravljenom nakon ovako naglog gubitka jednog od rijetkih,ako ne i jedinih andjela i dobrih osoba na ovom svijetu...
Gubitak tebe je nezamjenjiv,i neopisivo boli...Kako dalje? Kako da ikad vise sjednem u Boogaloo,da vrijeme provodim bilo gdje od silnih mjesta koja me sjete na tebe...
I kako zamisliti ista vise? Da ce vrijeme samo odmictai,a tebe nikad vise nigdje necu vidjeti...
Pocivaj u miru... Do sutra,dok se ne cujemo opet
Pjesma Andjelu
Maleni moj,da,ovo je vise ljubavna pjesma,ali ja ju volim,i ima predivne stihove,a zelim kao i za Tvog zivota,da i sada s tobom djelim sve sto volim...
Danas sam bila kod prijateljice,puno sam plakala,jer mi falis,ona je isto bila tuzna,iako se niste dobro poznavali,zato jer te vidjela barem par puta(to je ona kovrcava,malo visa od mene)(da,sad se smijes-tesko bit visi od tebe :P ) i vidjela je,i osjetila tvoju pozitivnu vibru,i pustala sam joj videe tvoje,i pjesme,snimke,slike pokazivala,i plakala sam,i opet sam te,ali slabo ovaj put osjetila,onaj hladni,ugodan povjetarac,dodira kao tvoj zagrljaj kad sam bila tuzna,sretna,nema veze,uvijek bih dobila taj zagrljaj...I neznam,iako sam plakala,sjecala sam se nasih anegdotica,i bila sam sretnija...I da,imam jos onog zekota,kojeg si mi kupio,i stalno je samnom...I dok sam te gledala na videu,i onaj nas razgovor jedan koji imam snimljen,onako,blag pogled,i smjesak,i ono tvoje-ma daaaaj,pa nemoj me snimati i slikati,a dok to govoris poziras,mali moj andjele...To me dokrajcilo,nikad vise toga...I danas sam pusila tvoje omiljene cigarete,iako ih prije nisam bas voljela,pusila sam ih samo kad nisam imala svoje,pa sam tebe zicala...I vjeruj,bile su najfinije na svijetu,jer sam pusila u TVOJU cast...I da,slusale smo Him,kako sam ti uvijek govorila,isti glas kao Ville imas,i zezala se na racun Hima,a sad mi je to najdrazi bend,iako se nemoze mjeriti sa tvojim glasom,imali ste slican glas,ali tvoj je bio ljepsi...I jos uvijek je,jer ja znam da ti zivis,ne samo na nebu,nego ja vjerujem da si se ti negdje sakrio,i da cekas da izadjes,i uljepsas svima nama zivot,koji je izgubio sve od kad si ti preminuo...Tako tragicno si nestao iz nasih zivota,i nikad vise nasa sreca nece biti potpuna,znam to,jer osjecam neopisivu prazninu,koju si jedino ti mogao izlijeciti,znas i sam razloge,sve...I zudim za trenom kad cemo se opet sresti,da te zagrlim,izljubim,i nasamaram jer si otisao ovako rano,otisao od svih nas koji te vole,da budes sa svojima,ocem i andjelima...Ali znas,sad ce sigurno na Zemlju doci puno andjela,jer ce ih veliki bradonja svih izbaciti iz raja,jer je dobio svojeg najboljeg,najljepseg,najdrazeg,savrsenog andjela,ali opet,i svi ti,protjerani andjeli nece biti udruzeni tebi ni do koljena... I opet se pitam-oh lord,why the angels fall first?
I iz iste pjesme-bury my dreams,dig up my sorrows...Ma cista istina,svi snovi su nestali,ostala je samo tuga,bol i patnja...I svi mi govore,i sama znam-da nebi htio da patim,ali reci to mom srcu i umu,koji ne funkcioniraju normalno od kada nema tebe...
I jos se drzim onoga-NIKAD NECU PUSTITI DA BUDES ZABORAVLJEN! Ovaj Blog cu svaki dan,osim ako nisam na putu(znas koliko sam ti cangrizala oko tog mjesta)voditi,odrzavati,jer ovo je moj razgovor s tobom,sigurno gore citas,i smijes se..Nadam se da si sretan zbog Bloga...
Vojim te Andjele!!!
Evo i obecana pjesmica...
With loving passion, oh your radiance
A serenade I cry
Your silk lined coffin the lachrymatory
To hold a mourner's tears
Ethereal splendor
Pale skin and down cast eyes
Scent of paradise
Like her, forever remains unknown
Through tear stained eyes
My view is growing weaker
Please help my grief be vanquished
Thy bed of roses, funereal drapery
Impale my on your thorns
Celestial splendor
Pale skin and down cast eyes
Farewell autumn kisses
Like her, forever remains unknown
I loved her... but now she's gone
(It's so hard to face)
Overcoming... tender reckoning
If I too depart this earth
I harmony to (our) heaven we'll elope
Heavenly grace with which to ease
The virgin's tears
Tako mi falis,tako me boli sve od tuge za tobom,nemogu spavati,ni jesti,samo placem...I sretna sam kad se sjetim lijepih trenutaka,ali onda ubrzo opet placem-jer ti trenuci su proslost,koja je zauvijek izgubljena,ali nikad nece biti zaboravljena...
Falis mi...
Natrag u surovu stvarnost
Prije svega htjela bih ti zahvaliti(znas na cemu)...Opet su me posjetili,i opet u paru...I bilo je jos toga,znas i sam...
Zelim zahvaliti mojim dragim prijateljima,Miji koja je isla gore samnom,i trpila moje suze,tugu,bol,i zahvaliti joj na iskrenom prijateljstvu...Osim njoj,svim ovim deckima gore,mislila sam da im nije toliko stalo do mene,ali evo-bili su uz mene,i razveseljavali me...I malenoj Anamarijici...I cestitam na bracotu...
Sjecam se davno kad su moji isli kupiti kucu,jos dok su bili skupa,pa si i ti isao...Ful sam te tlacila oko toga...Doduse,i nije tako davno,ali meni se cini ono-miljama daleko...Kako mi je bilo uzasno tamo,ali sam mislila-ajde,nova kuca,bit ce fora..Ali onda sam tako mrzila dolaziti tamo...
I znas-bila sam taaaaaako tuzna,i u takvom grcu,jer sam bila razocarana i tako nesretna kad sam cula neke stvari od neke osobe,ali onda sam malo pomislila-zasto bih samo sebe zivcirala,ja imam svoje uspomene,imas i ti,nadam se,znam koliko si mi pomogao,od onda kad mi je Fabi poginuo nadalje...Ne trebam nikoga osim Mije,glazbe,uspomena...A ako mi netko misli samo otezavati,neka ide od mene...Jer te price me samo jos vise bole,pogotovo sto imam te predivne uspomene...
Tesko je ovo samo po sebi,a onakve stvari samo otezavaju...
Evo,sada sam kod mame,u Ri sam...Na neodredjeno...Dok mi ne dosadi..
Ali evo,javljam ti se sada na kratko,sada idemo van ja i Mia(da,ona je kod mene)...Onako-mozak na pasu baciti,gledati more,i razmisljati...Pa idemo u slavnu Big Rock Mammu,ako to uopce radi...
Toliko toga ti zelim pricati,ali nemam sada snage...
Ne ljuti se,ali nemam snage sada...Ma znas i sam da cu pisati...
Hah,pravi antibloger(to je za djecu,mislim,uzas,kako to netko moze pisati-do jucer. A vidi me sad)
Nazad
Evo-nazalost-izgubila sam mogucnost svakog pristupa mom blogu nakon napada hakera...
Nadam se da ce biti jako kaznjen...Sav moj trud je bio ulozen u moj prijasnji blog u sjecanje na Braneta...
Sve postove cu prebaciti sa xrestinpeacex.blog.hr na ovaj blog...
Trebat ce neko vrijeme,par dana,ali ovaj ce blog jos vise blistati nego prosli...Stavljat cu blog po datumima kako je bilo na starom...
Brane moj,pocivaj u miru...
Zao mi je zbog proslog bloga...
Rest in Peace
Brane mi je bio jedan predivan,najbolji prijatelj...U toliko teskih trenutaka u zivotu znala sam se njemu javit,makar u 3ujutro,i znala san ja da ce moj Brane biti uz mene,nazalost,nemam svoj blog,ali sada,nakon njegove smrti,jedinu utjehu nalazim na internetu,citajuci koliko ljudi ga je voljelo...I pricala sam s njim tada kada je poginuo,tako kratko vremena prije...I da sam sekundu duze pricala s njim,mozda nebi ovako zavrsio,da sam se sjetila nekog pitanja,kasnije bi prolazio,mozda bi druge okolnosti bile,pa nebi poginuo...I proklinjem sve motore ovoga svijeta,jer kada bi mu ja solila pamet preko telefona,ili kad bi u zagrebu bio,oko toga-vidi clanak,opet motor,Brane,ne budi glup,kupi si auto,ako padnes,da ima lima koji te stiti,ovako nema nicega da te stiti osim ove kacigice,a tijelo ti je golo...
I moji mama i tata su mu uvijek govorili-Brane,pa budi pametan,nemoj riskirati,i kroz salu-pa jos da nam postanes samo jedno ime u statistikama,clanak u crnoj kronici,i lice u osmrtnicama...I postao je to...U novinama nije skoro ni spominjan,kamoli u vjestima...Mislim,ipak nije on neko djete,tko jebe to sta je andjeo umro...gadni licemjeri....I uvijek isti izgovor Branetov za motor-ma ja pazim,znam ja dobro vozit,zasticen sam,nema opasnosti nikakve,nece meni nista biti,ne brinite...Previse je volio taj motor,sjecam se kad me odusevljeno zvao-malaaaa,dobio sam motor,napokon je moj,e,drzim kljuc u rukama,nemogu vjerovat! Kao malo djete,kad smo se igrali,uvijek bi bio zahvalan za sitnice,a ne za ovako krupne stvari...I taj dan-suze,bol,jad,tuga,patnja...Zvoni telefon,javlja se mama,prica,pocne vristat od suza,samo baci slusalicu...Uzima tata,ne vristi,ali pocne plakat,oboje blijedi...Ja pricam-sto je? sto je? sto se dogodilo? Javim se,sokirana-suze na telefonu,netko jeca...Mama istrgne telefon,Danira,sad cu te zvat...Noge mi se odsjekle...I pitam u strahu-mama,sta je bilo?
Stanka par sekundi,dok hvata zrak...I kaze-Brane je poginuo popodne...Mali Brane je poginuo!!!
Ja padam na pod,vristim,pokusavam ga dobiti na mobitel,mobitel ugasen...Sok,nevjerica,suze,jecanje,gusenje...Od tada je tako...Tjese me njegove poruke spremljene,slike,videi,snimke,sjecanja,sve to...I ovo sto vidim da ima puno njih koji ga vole...
Onih kojima je stalo...I onda-njegov grob...Umjesto sa andjelom,braticem,kojeg sam mogla dotaknuti,sad cu dodirivati spomenik i kamen...Nikad vise njegovo toplo tijelo,i kosicu,koja je upila toliko mojih suza tuge i suza radosnica,i stalno sam na nasim mjestima,pijem nasa pica,slusam nase pjesme...I uh,vrijeme je da odem...
Mozda opet mogu eto,probati spavati,i sanjati njega...
Miss you my dear friend
Evo,mali moj,opet ja...
Neznam kome drugome da se obratim,znam da me jedini razumijes...I samo sa tobom zelim pricati...Dala bih sve na ovome svijetu,da sam ja poginula umjesto tebe,ili da sam barem imala priliku izaci s tobom posljednji put,da sam znala da je posljednji,da sam se uspjela oprostiti,samo da sam se nekako pripremila,da sam znala sto ocekivati,nikad to nebih prihvatila,ali barem bi te zagrlila,rekla ti zbogom najdrazi moj prijatelju,to jest-bok,a ne zbogom,jer vidjet cemo se brzo,brze nego sto ce itko ocekivati)...Ah,tvoj glas,preko telefona-hehe,sad krecem na motorfest,na Hladno Pivo,steta da ne dolazis...Dat cu ti detaljnu ispovjest o tome kako sam se proveo... I tako smo se rastali,u tom razgovoru...
I kako si se proveo? Nisi imao pravo niti na posljednji izlazak,posljednju vecer da se zabavis sa necim sta si planirao,sa koncertom...Nego si tako naglo istrgnut,tako okrutno te je ta neka sila istrgnula iz nase blizine...Kad bih barem...Kad bih barem mogla nesto promjeniti,promjenila bih,nema prevelike cijene,napravila bi bilo sto,samo da mi budes sretan...I tako mi je zao,znas vec-nikad razgovor(znas na sto mislim),nikad ponovne kave,izlaska,zagrljaja,tvog pogleda,tvog glasa,karaktera...
Zasto sam imala pravo samo ovaj kratki nas zivot podjeliti s tobom,kad ni sto godina nebi bilo dovoljno u tvojoj blizini..I znas sto mi se gadi-svi oni ljudi,svi nastavljaju sa zivotom,a samo nas par nemozemo...Samo nekima od nas je tako tesko,nekima od nas je nemoguce nastaviti zivot,jer ti si bio nas zivot,ako nema tebe,nema ni zivota...
I danas nisam plakala jos,cudno ali nisam,previse sam ljuta,ali znam,do kraja veceri cu plakati nekoliko puta,i onda kako ne spavam,na internetu sam,pricam s tobom,pricam o tebi...Znas li kako je samo tesko? Mislim,znas,ti jedini znas...Ti si bio jedino osjecajno,dobro bice,tako jednostavno bice u svojoj dobroti,nije bilo tu prevelikih drama,bio si Andjeo,i to je to...
Znam da si sada sretniji,sada si sa tatom,ali znas,tako je tesko tvojoj mami i bratu,znam to,iako se ne cujemo,znam to...Nama,koji smo ti bili prijatelji je tesko,i nemozemo prestati patit za tobom,ali onda je tvojoj majcici i bracotu uzasno,znam...
Zasto je zivot ovako okrutan? Tako sam te voljela i trebala,bio si jedini smisao mog postojanja,jer sam u tebi pronasla to savrsenstvo,sve izrazenije kako si postajao stariji,za kojim sam zudila od kada smo djeca bili...
Mili moj,maleni moj...
Javit cu ti se jos veceras...Sad ce doci prijateljica do mene...Sjecas se Mie? Dolazi do mene,da me razveseli,svi pokusavaju,ali nemogu,znas da iako sam slusala metal,nikad nisam toliko brijala na potpunu crninu,pa vidis,od kada sam Tebe izgubila,svaki dan sam u potpunoj crnini,izolirana od svih...
Hvala ti sto me posjecujes kroz snove! Hvala ti sto dolazis do mene,da znam da,iako nisi fizicki uz mene,da si psihicki...Sutra bi isto,sigurno isao na koncert,Divlje Jagode su u Sinju na motofestu...Bio bi tako sretan...
Sad idem setati psa,i zapalit,malo se oraspolozit...I onda cu ti kasnije opet napisati pricicu...Ne idem van danas,nemogu se veseliti bez tebe...
Sad te pustam da ovo procitas andjele moj :)
Miss you again
Rekla sam ti da cu ti opet navecer napisati kratku porukicu...
Prvo da ti zahvalim,ja i Mia smo izasle,malo da vani budem,udahnem zraka,popijem tvoju najdrazu pivu,koju nikad vise necu piti s tobom...I onda smo sjedile na nekom zidicu,i pustila sam thousand miles away...Osjetila sam te,i pruzila sam ruku,i osjetila sam neki povjetarac,kao da me nesto uhvatilo za ruku,i kad je zavrsila pjesma,taj povjetarac se poceo udaljavati...Bila sam sretna zbog toga,ali sam kasnije opet plakala...Nemogu ja to,Brane,zasto? Oh,zasto sam od svih ljudi bas tebe morala izgubit? Bio si mi najbolji prijatelj...
Sjetila sam se onoga,kad smo kao zadnji mulci bili ispred onog nekog samostana,i casne su nas nesto napale jer smo pili i bili glasni,i otisli smo u sjenu,i stenjali i vristali,samo da bi se babe zgrozile,pa nam je dosla policija,i ono nase uvjeravanje-ma to neki perverznjacine,jos imamo traume od prizora,ajme,u takvom smo soku...Kako netko moze biti TAKAV,i to pred samostanom...Ma ajmeeee :D Glupo je prepricavati,to se trebalo gledati,i dozivjeti...
A bubich moj...Jedna od milijarde anegdota...Stalno se prisjecam novih...I stalno cu ti ih spominjati,da se gore imas cemu smijati...
Si vec gore nabacio neku svirku? I pijanku...
Danas se osjecam veselije,nasla sam neke nase stare slike i to...Pa se smijem kakve smo predivne trenutke imali...
Samo da me ova pozitivnost bude drzala jos barem par sati,bar da kazem-jedan happy dan...Ono,ne happy,nego onako,nadprosjecno pozitivan...
Evo,sada dodajem ispravak,2sata je proslo...Nemogu jos spavati,od kad se dogodila nesreca,nemogu...Jos kad sam cula opis tvog bespomocnog,mrsavog,ranjivog,mrtvog tjela kako je lezalo na livadi,i kako su doktori dosli i pokrili te...Nemogu podnjeti ovo! Zasto ti od svih ljudi? Tako je sve prazno od kada te nema...Moje postojanje na ovome svijetu nema smisla,jer sada ostaju samo bol i patnja...Kako da se ikad vise nasmijem i budem sretna,kad ce me nesto uvijek stisnuti iznutra,jer cu se sjetiti da te vise nema...Kako da ikad vise pijem pivu,pusim,idem na koncerte,kave...Jedem palacinke,zivim u svom stanu,u kojem si tako puno puta bio,a koji je sada pust,jer svi smo tu ostali,ali nema tvojih posjeta...
Koliko te vec nisam vidjela? 20 dana prijatelju moj! 20dana nocne more,jedva zaspem,i brzo se probudim preznojena,u agoniji...Sanjam tebe...I sjetim se-nema te...Ali san je tako stvaran,pa te pokusavam zvati,a nitko se ne javlja...Ne vidjam ni tebe,ni motor,ni srecu...Nema vise nicega...
Sve je nestalo,kao suze na kisi...
Sutra ces dobiti opet pismo,nemozes gore stalno festati,moras ovo citati Brane,moram te malo maltretirati u vjecnosti...
O boze,falis mi neopisivo
Sutra je mjesec dana
Mjesec dana od kada nas je napustio ovaj andjeo...
Brane,zasto si otisao? Bio si predobar,pa su te vise sile htjele imati pored sebe...I zbog toga je svijet osudjen na propast...Svi su te voljeli,vise ili manje,ali voljeli su...
Neopisivo je tesko,iako se stvarno jako trudim ne privlaciti pozornost na sebe,glumiti da ne mislim...Ne prolazi sekunda da ne pomislim na tebe,na nase razgovore,anegdote,tako blesave...
I sjecam se kad sam ti prvi put vidjela motor...Isuse,kako si sretan i ponosan bio...I ona fotografija jedna,ti i motor,i tvoj izraz lica sa onim preslatkim osmijehom...I onda ja i motor...I sjecas li se mog pokusaja penjanja na motor? O,boze,kako si se samo smijao...
A mrzim motor,taj prokleti Suzuki mi te odnjeo,sa ovog svijeta...I kaj da ja sad radim?
Tako me boli sve...Od te proklete tuge...Ali zasluzujes tugu,uz mog Fapa,jedini si koji zasluzuje svaku suzu...Zasluzujes,ali tako mi je zao sto su ljudi neki na ovaj nacin tek saznali koliko su te voljeli...A opet,ovaj svijet te navodio na tugu...I kada si se smijao imao si neku tugu u sebi...Znam to,i znam zbog cega...
I tako mi je zao da ti nisam uspjevala pomoci oko toga...Tako mi falis...
I sjecam se tvog blagog pogleda,sjecam se tvojih sretnih i tuznih trenutaka...Svih trenutaka...I sjecam se tvojih suza...Jaaaaaaaaaaaaaaako rijetkih,ali bilo ih je...Zato,jer si uvijek pokazivao emocije sam te ujedno jos jace voljela...
Voljela sam tvoje mane i vrline,sve tvoje,na tebi,u tebi....I sve je izbrisano sa ovog svijeta,i cekas nas u drugoj dimenziji...Tesko je to prihvatit,najbolnije iskustvo...
Andjele,sutra iznenadjenje ovdje...I na groblju blizu mene,i na groblju u Otoku...
Ah isuse,kako mi falis andjelcicu moj maleni...Little Angel,you made this world so empty and cruel...
There is no happiness anymore...Prijatelju,nikad necu slaviti kako treba,ni jednu priliku,jer bez tebe nema srece...
Sada te pustam na miru za sutra...
Oh,Lord,why the Angels fall first?
Oh boze,zasto?zasto?zasto? Nemogu opet spavati..
A nemogu ni tvoji...Zao mi je i tvoje mamice,i bracota,i drage...Ajme,tako mi ih je zao...
Cime smo mi,koji te volimo,ovo zasluzili? Znam da si gore sretan,sa tatom si...Ali mi dolje smo tuzni...
I jucer,eto,neka prometna-covjek izgubio nadzor nad motorom,pao u jarak dubok 80cm,motor pao na njega,i ostao na mjestu mrtav...I motor-tad mi je postalo slabo- Suzuki GSX 750..Slomila sam se...Ista nesreca...
Sad stvarno moram ici...Moram te pustiti da odmoris svoje ''najlipse oci na svitu'',da budes spreman za to da te tlacim sutra...Mjesec dana skoro je proslo...Ajme meni...Sutra ce biti mjesec dana...
Ne,to je laz...Ja tebe jos cekam da dodjes...I kazes da je ovo laz...
I am back to you,my friend
Nisam ti pisala neko vrijeme,bila sam u Zg-u...Kod starog nazad,trebala sam nesto napraviti...Pa nisam od tamo pisala...Isla sam na mjesta di smo ja i ti cesto isli,mjesta koja me na bilo koji nacin vezu uz tebe...I sjedila sam na zidu,i pustila Bleeding angel i Thousand miles away...I Dawn naravno...I pusila tvoje najdraze cigare,i popila jednog Tomislava...I kao da si bio uz mene...I (srecom nije bilo nikoga) pricala sam s tobom...Rekla sam ti kako mi je tesko zbog svega sto se dogodilo ovog ljeta,kako sam usamljena,imam ekipu,ali opet-velika je praznina bez tebe...
Uveseljava me to sto vidim po komentarima(pogotovo zadnjima) da si voljen,i neprezaljen...
Jako puno ljudi je brinulo o tebi,i bilo im je stalo,i tesko im je...Ali opet-tvojoj mami i bratu,i curi je najgore...Sta je najgore-znam kako je tvojoj curi...I ja sam izgubila najvecu ljubav...Oh,2.5godine veze,i zbog jednog sudara sve se izgubilo...
I toliko sam patila,a ti si bio uz mene,i on nas je upoznao uostalom...I toliko si slusao moje jadikovanje...I kad si bio tuzan,i meni si se povjeravao...A sad nicega,jedino kad ti mogu reci sta mi je,kad pricam sama sa sobom,ali znam ja da slusas i cujes...Kao i neki dan...A tjesi me da si sada sa svojim taticom...Vise ti nikada nece nedostajati...Nikad vise tuge zbog toga sto si ga izgubio...Nikad vise ti,mali Andjele,ovaj svijet nece nauditi...
Ali nama je naudio beskrajno...
Kako da zamislim egzistenciju,i ponovni povratak u Zg,kad znam da ti vise neces biti u njemu...A toliko uspomena...Tesko je ovo...Ah,nocas sam te sanjala,sad je bio uvjetovan tim sto sam jucer otisla u neki klub u Ri,Mariscina ili tako nesto...I tamo sam vidjela jednog decka,tj. covjeka,koji me uzasno podsjetio na tebe,cak i po odjeci i kosi,imao je malo svjetliju kosu,i bradu,ali imao je nesto tvoje,i tvoje pokrete...Tako mi je bilo tesko ga gledati,a bila sam ujedno sretna...Lijepo je vidjeti te jos ponekad...Ali opet-svi tvoji dvojnici-nikad mi nece doci sa sjajem u ocima,niti sa tugom...Nikad mi nece dati zagrljaj...Ostaju samo uspomene,kojih ima bezbroj...A nove nikad vise nece nastati...
Ah,nemogu vise pisati,pretesko je..
Javit cu ti se opet,brzo...
Mjesec dana
Oh,ovo je,Andjele,samo da ne mislis da se nisam sjetila...
Ujutro ces dobiti lijepi post...Sad moram ici,ovdje je uzasno nevrijeme...Da jos grom ne unisti kompjuter...
Andjele moj,prijatelju moj...Mjesec dana je proslo ovog trenutka...Za 17h i 40 min biti ce tocno 30dana od kada si nas napustio...Zao mi je sto nemogu pisati trenutno roman,jer nemogu spavati,koliko sam tuzna...Jedva cekam sutra da popricam s tobom na groblju,internetu,da dobijes ponovno pismo,i ono sto me neopisivo usrecuje - cvijet i svijeca u moje ima sutra ce biti na tvojem grobicu malenome,koje sada pokriva i cuva tvoje krhko tjelo,koje nismo mogli sacuvati...Krhku dusicu koja je bila predobra za ovaj zao svijet...
Jedino zbog toga sam sretna...
Osjecam se grozno jer sada idem,ali stvarno jako grmi...
Molim te,andjele,pocivaj mi u miru,dok sutra opet ne pocne navala na tebe...Budi sretan jer si ovoliko voljen,nisi ni znao,ha? :)
Zbogom do jutra!!!
Odlazak Andjela
Sinj: poginuo 24-godišnji motorist
Subota, 21.07.2007., 19:54
SINJ - Dvadesetčetvorogodišnji Branimir Vugdelija poginuo je danas u 17,40 sati kad je iz još neutvrđenih razloga motorom "suzuki" sletio s ceste u blizini sinjskog sportskog aerodroma, izvijestila je sinjska policija.
Vugdelija je skrenuo s ceste ulijevo i sletio na neobrađenu njivu te ostao na mjestu mrtav. Očevid je izvršila sinjska prometna policija uz nazočnost općinske državne odvjetnice.
Iza pokojnog Vugdelije je vozio na drugom motoru prijatelj koji je izjavio kako je samo u jednom trenutku vidio da motor skreće s ceste.
Vugdelija je studirao u Zagrebu i bio rock gitarist sastava Embrio iz Sinja.
(Hina)
Tako je sve zavrsilo...I kad su se zatvorile ''najlipse oci na svitu'' umrla sam iznutra...Ostala sam bez najboljeg,najdrazeg prijatelja,i dobila andjela gore na nebu...
Zivot je sranje,ovo je vec previse,2najvaznije osobe na svijetu sam pokopala u kratko vrijeme...Tada zivot gubi smisao,i padam u ponor...
Svi pricaju-ne gubi nadu,on nebi htio da patis...Nebi,ali nebi htio ni da ga se zaboravi,zato i pisem ovaj blog,da ovaj andjeo nikad ne bude zaboravljen...
A od kad je umro,nemam s kim djeliti tugu i radost,pricati o glazbi,zivotu,gothicu,onda moje uporno tlacenje-aaaa,Brane,sta znaci kontati? Mislim,znam sto znaci,ali kako da CURA konta? Pomagaj...
I onda ono njegovo smjeskanje,i topli pogled,koji je uvijek,od kad smo mali bili,bio bas kao da cita mene iznutra,znao je uvijek kako se osjecam,sto mislim...Znao je sve...Uvijek bi si rekli pravu rijec u pravo vrijeme...I fali mi,neopisivo...Tako mi fali...17dana je proslo bez poruke,poziva...17dana suza i nesanice jer te nema...
Iako znas i sam kako sam prije pricala-ajmeee,ma ovi blogovi su takva glupost,samo za tebe prijatelju,pisem ovo,ovo ce mi biti jedna vrsta psihologa,zamjena za tebe,jedna velika uspomena na tebe,da te nitko nikad ne zaboravi...Vjeruj mi,ovo ce biti blog koji ce tebe gore,bar se nadam,uciniti sretnim,i voljenim....
Opet ja maleni moj
Danas sam bila malo vani,opet ja i frendica,i ono sto mi vec 2 dana zaokuplja paznju,su 2 sismisa,jucer i danas,ja i Mia smo otisle na razlicita mjesta,ali gdje god smo mi,su 2 sismisa...Glupo zvuci,ali pomislila sam da si to ti...
Uf,to si vraze jedan,dosao na pivu i cigaru,znam te kao knjigu :P
Nebi ti ni dosao da nisam imala pivu i cigare...Ccc..
Ah,mogu se ja zezati do besvijesti,ali to je laz,iznutra sam mrtva osoba,iznutra vjerujem da si ti poslao te sismise,jer znas da su mi najdraze zivotinje,ili da si ti posudio malo njihovo oblicje...I danas sam sjedila vani,gledala sam u prazno,ispred sebe,cekala sam tebe,tako sam se nadala i molila neznam ni sama cemu sve nisam,samo da dodjes,i da kazes-ovo je sve laz,ja sam ziv...Nitko me nikada nece moci uvjeriti da te vise nema...Sutra ja i prijateljica idemo na ono mjesto,ne zelim to na internetu ipak pisati,da mi ne dodje neki ludjak...Ipak nema tebe,da ides tamo samnom,da festamo,setamo mog psa,smijemo se,idemo u sumu,i sjedimo na livadi...Ali idem,da me malo podsjeti na tebe,vracam se u nedjelju navecer ili u ponedjeljak ujutro...Cim dodjem,dobit ces detaljni izvjestaj,a dok sam gore,ima da mi dodjes! Moras doci! Pa zar ne vidis da sjedim,i cekam te,samo da vidim tvoje nasmijano lice,kosicu kako leprsa,i naravno-pivu u jednoj,cigaru u drugoj ruci...Bas su me danas neki ljudi podsjetili na onu usporedbu-kako ces nas dvoje prepoznati-Pucca i Ville Valo sa pivama u jednoj,a cigarom u drugoj ruci,idu i cere se...
Znas kako je to zabolilo? Nikad vise nece biti toga...Nikad vise..Sad su tu pivu piti sama,ili sa drugim ljudima,koji mi nece znaciti nista,jer od svih ljudi na ovom svijetu,jedino mi je bilo stalo do tebe i Mie,a onda si ti nestao...Why do angels fall first? Ma nisi ti bio andjeo...Bio si bolji...
Bio si tako plemenit,dobar,iskren,posten,caroban...Nema rijeci za opisati te...
I nikad necu pustiti da te se zaboravi...Dok je mene,biti ce i ovoga bloga,samo za tebe...
Tako mi falis...Evo,prosla je i ponoc,21dan da te nema...Ajme meni,vec 21 dan nisam te cula ni vidjela,to je tako tesko...Koji je smisao postojanja,ako nemam svog najboljeg prijatelja uz sebe?
Smisla nema...Gdje cu izlaziti,kako cu funkcionirati bez tebe? Znas,ovo ogromno mjesto u mojem srcu,uvijek ce pripadati samo tebi...A veliki dio (malog) mozga uvijek ce imati sjecanja na tebe,ali sad je tako opustoseno i srce i um...Sve se unistilo,i unistava se onog trenutka kad odem van,kad te cekam,a ti ne dolazis...Nije moguce da u onom grobu lezis ti...Nije moguce,i molim te,reci mi to...Nije moguce da si upravo ti ovako istrgnut od nas? Ali zasto...
Oprosti,sad idem ca...Ne vidim ekran,opet placem...Pa maleni moj,javim ti se ili kasnije,ili kad dodjem iz vikendice...Do tad,ja te cekam u vikendici,ili vani ako me tamo ne nadjes...
Pustiti cu ti cak i natkriveno mjesto za motor da spremis...
Obecajes da ces doci?
R.I.P Brane(21.7.2007.-21.8.2007.)
Andjele,proslo je mjesec dana,a ja jos ne vjerujem da te nema...
Jos uvijek,u svoj tuzi,gledam naprijed,u nadi da cu opet ugledati one andjeoske oci,i onaj,tako nevini osmijeh...
Bio si tako posebna,i dobra osoba,tako jednostavan u svojoj dobroti i njeznosti,iskrenosti u prijateljstvu..Bio si tako pun ljubavi prema svima,a nisu svi znali to cijeniti,i to te rastuzivalo...
Iako si uvijek imao osmijeh na licu, bio si duboko razocaran ovim svijetom...
To me tjesi,ta nada da si sad sretan,da si na boljem,ljepsem mjestu...Ali tesko je to,ta spoznaja da te vise nikad necu vidjeti,ni tlaciti,ni smijati se i plakati tebi,znajuci da ces mi pomoci...Tvoja kosica je upila toliko mojih suza,zbog Fapa najvise,ali opcenito-kad bi bila povrijedjena uvijek si bio tu...
Tako boli ovo sto te vise nema... Pokusavam naci izlaz,a ne vidim ga osim u onome da je ovo laz,i da ces opet doci... Neznam zasto,ali nemogu prihvatiti da onaj tko lezi pod onim silnim cvijecem i kamenom,da si ti...Tako je tesko prihvatiti-andjeli su besmrtni...Pa sto je onda s tobom? Kako si mogao umrijeti?
Jedno vrijeme,bilo mi je jako stalo do tudjih prica i komentara,pozitivni-negativni,nema veze,ali bilo mi je stalo-ako su negativni-odmah bih padala u jos vecu depresiju...Ali vise nije tako...Shvatila sam sada 100% da nitko osim tebe nije vrijedan mojih suza,zivaca,boli,patnje...Inace sam te smatrala jedinim dobrim bicem na ovom svijetu,i bio si najbolji...
Tako ti zelim zahvaliti na svemu sto si ikada bio- preidvan prijatelj,i moj Andjeo cuvar...
Falis mi...I to ubija...Sada sam prerazocarana svime,da duze pisem...Provela sam svo vrijeme na groblju...Ali ti to vec znas...Nadam se da si vidio sve sto sam ti pustila tamo,sve sto sam za tebe napravila...
Zao mi je da nisam bila u prilici otici u Otok...Tako mi je krivo zbog toga,ali eto-nadam se da si stvarno dobio cvijet i svijecu za mene...
Znas-dokazalo se da i nebo place za tobom...Danas,tocno u 17.38,dok sam cekala da se napuni tocno mjesec dana od kada te nema,samnom je proplakalo i nebo,i to kisa je bas jako padala...I Bas tebi,na slici koju sam pustila-u kutove ociju su pale 2 kapljice,kao suze...Znam da je to bio znak,suze radosnice...
Evo i par pjesmica za tebe,da imas sto citati gore...
Andjele,spavaj u miru,i sreci,nakon danasnjeg dana,jos napornijeg nego inace...Toliko ljudi je posjetilo tvoje posljednje pocivaliste danas,da znam da nisi imao mira...
Zato sada uz ove pjesmice uzivaj u miru...
Barem privremenom,dok te opet ne pocnem ujutro tlaciti :P
Volim te prijatelju...
Andjele...
Be smothered in life
Listen, listen, listen
The written word will devour you
And burn your mind
I'm burning your mind
I am entering your soul
My promise to love and caress you
Mirrors destiny and breathes the universe
Before Tomb ........
(Regression)
Taste me
Let the angels wings close
And shield you
I bleed for you
In the shadows and the recesses
You'll find dark
Yearn (me)
From the dark all is revealed
Light sheds through
Bleed with me
We will share the light and dark
Together and more
---------------
It is not I who sleeps
It is you who sleeps... you sleep
Insane you sleep, I sleep in sanity
-----------------
-----------------------
In each others arms
We cried together
And your tears tasted sweet
All is not lost
And never to be forgotten
Like a shiver down my spine
The lonely nights keep falling
And I still want you
All is not lost
And never to be forgotten
He's passed away but dreaming
His soul's awake and screaming
The weeping willow is weeping
And beneath our hearts...
... all joy is sleeping
Our bliss is carried away... sweet tears
----------------------------
--------------------------
All tears restrained for years
Their grief is confined
Which destroys my mind
An ode to their plight is this dirge
Some yearn for lugubrious silence
Serenity in the image of coffins
Shall life renew these bodies of a truth?
All death will he annul, all tears assuage?
Fill the void veins of life, again with youth
And wash with an immortal water, age
They Die... They will always die
-------------------------------
-----------------
The terror of being
Left alone
Never leaves me
Unspeakables woes
Gather me
Up forever
To your breast
Morbid weather
Watch this face
Still a child
Eyes red raw
Aching and tired
Issue your
Delicate voice
Sing through me
Men are twice boys
Childrens waking fears
Of the supernatural
Choke their simple thoughts
And crush our simple minds
I feel sometimes
A hell within myself
The terror of
The piled earth
Hiding me
Will end this man forever
I wanna scream
Zelim vristati...
Danas sam ti tu u Ri,blizu mamine kuce je groblje,i tu ima jedno mjesto,di je zajednicko,kao-kad nemozes biti blizu svog pokojnika...
I zapalila sam svijecu,pustila ruzu...I pismo...Nadam se da ti se svidjelo...
Cudno se osjecam ovo pisati,sada kad puno posjeta imam,previse za mene...Zato cu ja pisati pisma,barem dok sam u Ri,a na netu manje...Nije bas ovo ugodno...
Zelim vristati,lomiti sve oko sebe,iskaliti bijes,jer danas kad sam nasla jedan dio di sam stavila sve,pustila sam ti 2tvoje pjesme,i zapalila jos jednu cigaretu za tebe...
Mislim da si bio sretan...Nadam se...
Sutra cu te opet posjetiti,doduse,sutra cu ti donjeti nesto...Biti ces sretan...
Nedostaju mi razgovori s tobom...
Jako...
I opet-necu tu u detalje,nije ovo onoliko intimno koliko sam se nadala da ce biti...
Laku Ti noc...
Pocivaj u miru...
Cuvaj one kojima si znacio zivot-brata,mamu,curu,prijatelje...
Neka odmore svoje prazne duse,tako izgubljene od kada si ti nestao...Pruzi im priliku da se smire,da se odmore...Daj im znak da si uz njih,da si jos tu...
Jer meni je tesko,ali bratu,mami i tvojoj dragoj je sada UZASNO...
Znam kad sam ja Fabijana izgubila,kako je tesko bilo...I ta je bol neizmjerna... Pomozi im...
Prijateljima isto nadam se,ali prvo onima kojima je najteze...
Znam da hoces,ipak si najbolji...
Nedostajes nam svima,neopisivo...
Pocivaj u miru
