ponedjeljak, 27.08.2007.
SCREAM! Scream my heart! Why are you gone my friend?
Osjecam se preplaseno,zamisljam onu nesrecu,zamisljam tebe kako si stradao...Zamisljam tvoj strah,dok si padao-tko zna dali si znao da su ti to zadnji trenuci na ovom svijetu? Tko zna koliki je bio tvoj strah? Dali te bolilo ista? Tako okrutnu smrt si imao! A zasluzio si ili vjecni zivot,ili ako vec bas zelis- onda neku njeznu smrt,primjerice-u snu...Bez mucenja,boli,patnje...Boze,tako me strah kakvi su ti bili zadnji trenutci!
Ti nisi zasluzio ni trunku boli na ovom svijetu! Andjeli nesmiju patiti,Andjeli ne lome vrat!
Zasto ova agonija jos traje kad ja znam da su tvoja nesreca i smrt samo jako okrutna sala,da zapravo to shvatimo kao upozorenje-da shvatimo koliko nam znacis...I da te vise nikad ne povrijedimo,jer puno ljudi je tebe povrijedilo...
Svaki dan se sa ove moje relacije- Ri-Zg se cujem sa tvojim sumjestanima,i vidim stanje po Zg...Nikad,oh nikad nista vise nece biti isto...Pogotovo u Sinju...Nema zabava tamo,samo tuga...Svi pate za tobom,jos su te tamo apsolutno svi poznavali....U Zg te nisu svi poznavali,ali oni kojima je bilo stalo-oni sad pate...
Andjele-o zasto si nas napustio? Nemoguce je pohvatati konce u svoje ruke,i nastaviti sa zivotom...Nemogu spavati,ni jesti...Tako je tesko,tako me boli sve...Bol je neizdrziva...I kad god se cujem se nekim iz Sinja i okolice-uvijek ista izjava-ovdje je sve drugacije,sve se promjenilo,nikad vise nista nece biti isto...Vec sada je sve drugacije nego prije,i stvari se ne vracaju u kolotecinu...Pa naravno-a to boli-da ce svijet vjecno patiti,i da smo izgubljeni,svi jer smo izgubili svjetlost koja nas je vodila kroz zivot...Tesko je prolaziti kroz ovo,jer samo dani prolaze,ni tuga,ni bol,ni jedan dio ove agonije ne prolazi,samo pocinjes jos vise falit,samo postajem tuznija...Bojim se,dali ti je tjesno u onom lijesicu,napravljenom nakon ovako naglog gubitka jednog od rijetkih,ako ne i jedinih andjela i dobrih osoba na ovom svijetu...
Gubitak tebe je nezamjenjiv,i neopisivo boli...Kako dalje? Kako da ikad vise sjednem u Boogaloo,da vrijeme provodim bilo gdje od silnih mjesta koja me sjete na tebe...
I kako zamisliti ista vise? Da ce vrijeme samo odmictai,a tebe nikad vise nigdje necu vidjeti...
Pocivaj u miru... Do sutra,dok se ne cujemo opet
