ponedjeljak, 21.04.2008.
9 months since you are gone... R.I.P
Nine months I’ve been trapped inside these walls
Cold walls of lab my so called home
Conceived by holy science I’m pure of sin
Am I just a product or a human being?
I'll be free
I'll run from here
Can you tell me what it's like to be free?
Can you tell me what it's like to run from here?
I'll be sacrificed for the future of mankind
In agony I’ll absolve the world from pain
I'm a sample with barcode I am just a clone
Unloved with no dignity my future is known
I'll be free
I'll run from here
Can you tell me what it's like to be free?
Can you tell me what it's like to run from here?
Mozes li reci kako je pobjeci sa ovog svijeta? Dali ti je gore ljepse?
Dali postoji nesto vece od ovoga i da si sretan, i da si sa ocem?
Dali si sada duh? Dali Andjeo? Dali si na oblacima ili u drugoj dimenziji?
Voljela bi imati odgovore na sve to, ali nazalost nemogu znati...
Znam samo da dusa poput tvoje nemoze zauvjek nestati i vjerujem da si nastavio zivot na neki nama nepojmljiv nacin...
Toliko ocajnicki zelim da si sretan, i da si ziv, jer 24godine je premalo, pa zivot nam je tek poceo...
Cudna je ova tuga, vise nema suza koliko prije ali ta praznina je u meni i u svima nama koji te volimo, i ta praznina ce uvjek biti tu ali ''zivot ide dalje'' ma ne ide dalje zapravo, znas i sam, jer nikad vise nece ici dalje i biti kao onaj prije, onaj sretan zivot...
Znam da nasa bol nije ni priblizna boli tvoje majke i brata, ali svejedno je golema... Bio si jedno od malo dobrote na ovom svijetu i otisao si, upravo zbog toga kaj si bio predobar...
Nije posteno prijatelju moj, nije posteno...
Jos jedan tvoj stih..
Oh there’s no joy upon her eyes
No warmth without her thighs
Only cold and fragrant nights
Blood is freezing in my veins
Oh I’m cut out from your love
My immortal amour
Promjeniti spol u pjesmi treba, i promjeniti vrstu ljubavi, ali to je to...
To je sadasnji nastavak ''zivota''
Volim te dragi prijatelju...
nedjelja, 13.04.2008.
R.I.P my love...
Danas, 13.4.2008. napunilo se 5godina od kada si TI ljubavi moja, zauvjek zaklopio svoje velike, predivne okice i ostavio svoju obitelj, posebno mamu i sestricu u golemoj tuzi, i ostavio si mene...
Nikada necu zaboraviti nase snove, planove i zelje, one dane koje smo provodili skupa kod mene ili tebe u stanu, nasu ljubav...
Necu zaboraviti ni onaj prsten koji si mi poklonio na Valentinovo, 2mjeseca prije nego te ona tragedija odnjela sa ovoga svijeta i odvela od nas... Rekla sam DA i iako smo bili mladi to sam mislila i to jos mislim, moje srce kuca samo za tebe i ceka dan kada ce doci na nebo i zagrliti te ponovno i poljubiti tvoje mekane usne, osjetiti onaj zagrljaj, i biti samo tvoja potpuno...
Ja,ljubavi,nemogu voljeti drugog jer moje srce je iscupano iz prsa onog trena kada si poginuo, i onako iscupano ostalo je sacuvano na sigurnom mjestu i voli samo tebe, nitko drugi nikada nece doci u moje srce jer nemoze...
Misicu moj mali koliko mi nedostajes... Koliko te volim...
Lezala sam ti uz plocu, mazila onaj hladni kamen od groba, i plakala, plakala, plakala i pricala ti... Znam da si me cuo...
Volis li me jos Andjele moj?
5 godina mi te nema, a ja se ne oporavljam od soka!!
Boli me srce kad vidim sestricu ti koja te drzala na rukama, i koja je onaj dan polagano umirala s tobom, s tobom u zagrljaju...
Kad ti vidim mamu koja vas je vidjela takve, i kad vidim da im u ocima nema zivota, najdivnija obitelj ste bili a sad je svemu dosado kraj...
Danas bi ti bio rodjendan, a ti ga vec 5 godina ne slavis s nama...
Znam da ce nekima ovo izgledat morbidno, ali ne onima koji te poznaju, ti si ovo toliko volio, kao i ja, ljubavi moja...
My Darling Brat Prince,
I long for the day when we will be together. I can almost feel your cold lips against mine. How I long to look into those icy blue eyes and hear you whisper my name...Please come to me. Take me away from this hell called mortality. I was born to be your companion on the Devil's Road...I will be yours faithfully. Hunting by your side by night, and sleeping by your side by day. We will be like two evil children in a candy store called Zagreb. I beg you, come, taste my elixer of life, and take me into you deadly arms, and let me escape from this life, and move on to immortality. I await your arrival.
I ono najljepse, i najtuznije, koje opisuje tvoju majcicu,sestricu i mene...
Seventeen rose decorate the stone
blackened skies mourn in sorrow.
Breached upon this broken fairy tale
one year will soon make tomorrow.
His room remains sealed and closed
barred away to slowly fade away.
His mother can't bare to face the things
that her son left behind on that day.
For she still remembers his last words
they've become burned in her mind.
Something that always brings her tears
something she longs for to be left behind.
Like a sadistic lullaby the words echo
"Momma, please don't let me go
I'm sorry for all of my worthless mistakes
I just want to say I love you, I hope you know"
She remembers her sons eyes close
as a tear drop escaped his blue eyes.
She had promised to him her world
she promised she wouldn't cry..
But she prays to the skies up above
wishing she can be happy once again
Living without her son isn't the same
this battle she tries so hard to win.
For one year has soon to pass by
as seventeen roses lay across his grave.
Since that drunk driver took his life
nothing has ever been the same.
Ovim putem jos jednom Teici i mami izrazavam najiskreniju sucut...
I znajte da ga volim oduvjek i zauvjek, i uvjek sam uz vas, iako me nekada strah to reci i pokazati, ali mi smo svi dio njega, a sada kad ga nema necu vas napustit jer je to kao napustanje njega, samo me ponekad strah vidjeti vasu tugu jer onda sve postane stvarno...
Ali volim vas jako,jako, kao njega...
četvrtak, 03.04.2008.
..........
Kvragu, Brane moj,
gdje si? Gdje si se sakrio? Mrtav nemozes biti!!!
Trebam te, jako! Trebam svog prijatelja na ovome svijetu, uz ljude koji ga vole, uz sebe uostalom! Mozda zvucim sebicno, ali nije me briga,
znas i sam kaj se sada dogadja, i trebam te uvijek, i zelim te uz sebe UVIJEK, svaku sekundu, ali sada, u ovom razdoblju posebno!!!
Zelim vristati, iskociti iz koze...Suze ne pomazu, vristanje i bol ne pomazu, jedino kaj ostaje je ova rupa u srcu, ova praznina, jer mi nema tebe... I kako to podnositi? Postoji li nacin da ti dodjem? Da opet budem uz tebe, uz svog najdrazeg prijatelja!!!!
Nemogu ja ovo Brane, falite mi vas dvojica najvise na svijetu, i nemogu zivjeti bez vas...
Samo mi treba vasa ljubav i dobrota...
Samo mi trebate vas dvojica...Moja dva andjela dobra...
A nema vas...I gdje ste? Dali je posteno da sada idem dati napraviti vjencic za na grob mojoj ljubavi? Da putujem u Sinj i idem tebi na grobic! Pa tek ste poceli sa svojim snovima...
Jadni moji maleni...
