Hvala ti, često prođem ovdje vidjeti što pišeš zbog Branimira, a iskreno-sada sam došla vidjeti dali si malo izdvojila i za njega. Hvala ti što si jučer na groblju bila uz nas, i mami i meni je to trebalo i obje znamo da ga nisi zaboravila i da ga jos voliš. Pokazala sam mami ovo i rasplakale smo se obje, hvala ti! Znaš, bojim se da ga ljudi ne zaborave, tako i za tebe jer znam da ste se jako voljeli... I strah me da će biti zaboravljen, a moj brat to nije zaslužio, ujedno, to znaju svi koji ga poznaju, posebno ti. Fali nam što ne dolazite kod nas u mjeri kao prije, pretiho je doma, ali razumljivo opet... I začudilo me koliko vas, prijatelja, se sjetilo jučer njega i došlo na groblje, aranžmani, vjenčići i buketi su predivni... Hvala ti, i ako netko drugi tko je bio vidi ovo- hvala vam svima u ime mene i mame zbog toga što ga držite u sječanju, sigurno je ponosan...
Pozdrav....
Tea
14.04.2008. (20:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o-
kako sam ja protrnula kad sam vidjela ovo šta si pisala i komentar Tee... pogotovo šta se ja tako zovem... koje slučajnosti... budite obe jake, veće ste od tuge... a ti si to dokazala načinom na koji izražavaš svoju bol, ne odustaješ od pisanja stihova... mnogi bi to zaboravili ili odustali nakon nekog vremena, al ti si snagu pokazala tako što si stalno već 9 mj za branu i za svoju ljubav već godinama,,, ...tako što ih voliš istim žarom kao i kad su bili tu... ...tako što si drugima, nesvjesno, pomogla da se nose i sa svojom boli... samo još mogu reć da ti svaka čast, i da će takvi poput tebe, bez obzira na sve, uvik bit na iznad svih...
14.04.2008. (23:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teice, zaboravila sam napisati u soku od datuma da mu sretan rodjendan... Znas li da mu jos cuvam poklon koji sam mu trebala dati dan nakon nesrece, na 18.rodjendan? Jos mi je u sobi, nikada ga necu maknuti, a njega nikada zaboraviti... Sjecas li se iznenadjenja za rodjendan koje smo mu spremali? Kvragu, nikad nije vidio to... Teice moja, hvala ti da si se javila, lakse je ovako reci neke stvari nego u lice, jer nije lako gledati suze tebi i mami u ocima, znam kako boli... Nadam se da se ne ljutis na zadnji komentar, mislim, na proslom postu moj komentar za tebe i njega, tada mi je kao puno puta dosla slika dogadjaja u oci i pisala sam. Prebolno je na grobu svaki put, ali mi puno znaci kad vidim da je tebi i mami stalo, i kako me lijepo zagrlite uvjek... Zasto se ovakve stvari dogadjaju? Teice, drzi se i javi se kad god zelis, i znaj da ga nikad necemo zaboravit, ja kao cura njegova, i pravi mu prijatelji nece nikada, a nece ni vas, samo nas je strah, barem mene, ali kad skupim hrabrosti kod vas sam. Kako se ti drzis? Kako mama? Jeste li bolje nego jucer? Danas sam mu kao rodjendanski poklon pustila onu crvenu ruzu, morao je dobiti nesto za rodjendan...
Ajme meni, 23godine bi imao...
o- hvala na komentaru, stvarno je predivan...I stvarno mi je zagrijao oko srca... Da, necu ih zaboravit i ne odustajem, ovo je za Branu i za mog dragog, oni su to zasluzili, 2najbolje osobe koje je svijet imao prilike upoznati... Andjeli moji, koliko mi fale... Uvjek cu ja ovo odrzavati, za njih... U cast izgubljenim divnim ljudima, izgubljenim zivotima...
14.04.2008. (23:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MATEYA
hej... nadam se da ti neće smetati što sam svratila ali vidim da imamo nešto zajedničko a to je gubitak jako voljene osobe :( meni se to dogodilo nedavno, nema još ni tjedan dana otkada je moj prijatelj poginuo... jako mi je teško, grizem se u sebi...još sam u šoku i ne vjerujem da ga više nema, da nije više s nama... kaže se vrijeme liječi rane, ali po ovom nebih rekla..što će vrijeme dalje ići bit će mi još gore.. idem sad nadam se da se ne ljutiš pozz
17.04.2008. (17:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tea
Opet ja...Dođem ovdje svako malo vidjeti što pišeš, dali pišeš, na čudan način me smiruje tvoj blog jer prepoznajem u tvojim riječima u kojima upučuješ svoju ljubav svojoj dvojici anđela- prepoznajem ljubav prema Brani i prema mom bratu i vidim da ih nisi zaboravila. I meni jako nedostaje Brane, i puno mislim o njima dvoje, i o Zriletu... O previše ljudi... Ali hvala ti što ga još voliš i misliš o njemu, znaš da smo ja i brat puno pričali o svemu, i puno mi je pričao o vašim planovima i ljubavi... I tvoje pitanje u postu- dali te još voli? Da, nisam ja on, ali znam, poznam svog brata, i znaš ga i ti, koliko te volio za života voli te i sada, ako ne i više kada vidi koliko si ga iskreno voljela sa strane,odnosno-kada nas vidi uvjek. I mama je to prokomentirala kada je pročitala post za njega-kako si divna cura i kako joj je baš drago da ga nisi zaboravila i kako ste vas dvoje imali posebnu ljubav, onu ''pravu stvar''... A znala sam da nećeš zaboravit, i drago mi je...Ali mi je žao koliko patiš jer si draga cura, voljela bih da je sve drugačije, da mi je brat tu, uz nas, da nije otišao, jer ovi osječaji sada su nepodnošljivi, užasno mi nedostaje i kuča je tako prazna bez njega... Navrati kod nas kad budeš u prolazu slobodno, ako želiš, i meni i mami će biti drago...
Pozdrav...
17.04.2008. (22:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mateya- zao mi je kaj moras prolaziti kroz ovaj pakao gubitka jer nitko nebi smio tak nesto osjecati i prolazit, rekla bi da ce ti biti lakse s vremenom ali nece nego ces se nauciti zivjeti s tim ali ta praznina i bol ce uvjek biti prisutni... Nadam se da se drzis...Kako je poginuo? Ako nije tesko pisati... Pisi slobodno ovdje ak ti ista olaksava,ako trebas razgovor, neka ti ne bude bad, pisi slobodno... Javi se kada pozelis, voljela bi ti olaksati kako god mogu, jer znam koliko boli...
Tea- evo, ovdje ti isto odg. iako sam jucer pricala s vasom mamom, i dogovorila odlazak ovaj vikend kod vas, ali dok te ne vidim sutra da ti se javim... I ja mislim na njih puno, i Zrile mi cesto dodje u misli, njega nisam tak dobro znala ali je bio dusa od covjeka i strasno kaj se dogodilo... Oni nisu smjeli stradati, nitko od njih!!!! Hvala ti Teich kaj si rekla da me jos voli, znam i sama to, vjerujem svim srcem u to da nas cuva s neba, ali drugacije je kada to cujem od tebe nego kad samo mislim na to... I nikad,nikad,nikad necu zaboraviti njega, on je moje sve... Moje srce kuca samo za moje Andjele koliko god oni daleko bili, jer znam da su mom srcu uvjek najblizi, i uvjek su uz mene, makar kroz uspomene... Jedva cekam doci do vas,provoditi vrijeme kao i prije,dok je on bio tu, biti ce tuzno kao uvjek ali to je i normalna stvar,jer nemoze biti isto bez njega i one srece koja je postojala do onog dana...
Da ne duzim, vidimo se sutra! Vojin te =)
18.04.2008. (13:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MATEYA
hej..eto mene opet evo da ti sad odgovorim... ako si možda gledala na telki..to se dogodilo prošli tjedan, trojca dečka su poginula... moj je frend (imao je samo 16 godina) bio sa njima, zabili su se u bus koji je prevozio pčele i sva trojca su bila na mjestu mrtva :( istina da su se brzo vozili, ali na toj cesti se svi uvijek brzo povezu.. bilo mi je jako teško kada sam čula da je taj dečko (moj frend bio s njima) i da je umro !!! i danas sam u šoku..išla sam sa njim 4 godine u osnovu, prošle godine sam se razdvojila od razreda i svi su mi jako falili..ali ni u snu nisam sanjala da će se dogoditi tako nešto strašno... bila sam si dobra sa njim...fali mi !!! fali mi njegov lik, zagrljaji, smijeh, govor, rumeni obrazi..ma sve još kada se sjetim da se u taj koban petak nisam ni pozdravila sa njim.. :( ponekad poželim vratiti vrijeme, ali sada pogotovo...
drago mi je šta me ti razumiješ, stvarno... jako mi pomaže kada pričam sa nekim o tome ali ne želim ljude zamarati time..znam da neke to umara i onda se nakon toga ne osijećaju dobro... ajde idem ja sad nadam se da si razumjela kako je poginuo.. pozz
18.04.2008. (18:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hey... Sjecam se kad je bila ta nesreca, jako mi je zao tvog prijatelja... Meni su i decko i prijatelj u nesrecama stradali... Sorry kaj prije nisam pisala, ovo mi je lose razdoblje... Malo sam bila sva izgubljena...
Kako si ti?
26.04.2008. (00:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tea
Hvala ti,
često prođem ovdje vidjeti što pišeš zbog Branimira, a iskreno-sada sam došla vidjeti dali si malo izdvojila i za njega.
Hvala ti što si jučer na groblju bila uz nas, i mami i meni je to trebalo i obje znamo da ga nisi zaboravila i da ga jos voliš.
Pokazala sam mami ovo i rasplakale smo se obje, hvala ti! Znaš, bojim se da ga ljudi ne zaborave, tako i za tebe jer znam da ste se jako voljeli... I strah me da će biti zaboravljen, a moj brat to nije zaslužio, ujedno, to znaju svi koji ga poznaju, posebno ti.
Fali nam što ne dolazite kod nas u mjeri kao prije, pretiho je doma, ali razumljivo opet...
I začudilo me koliko vas, prijatelja, se sjetilo jučer njega i došlo na groblje, aranžmani, vjenčići i buketi su predivni...
Hvala ti, i ako netko drugi tko je bio vidi ovo- hvala vam svima u ime mene i mame zbog toga što ga držite u sječanju, sigurno je ponosan...
Pozdrav....
Tea
14.04.2008. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o-
kako sam ja protrnula kad sam vidjela ovo šta si pisala i komentar Tee...
pogotovo šta se ja tako zovem...
koje slučajnosti...
budite obe jake, veće ste od tuge...
a ti si to dokazala načinom na koji izražavaš svoju bol, ne odustaješ od pisanja stihova...
mnogi bi to zaboravili ili odustali nakon nekog vremena, al ti si snagu pokazala tako što si stalno već 9 mj za branu i za svoju ljubav već godinama,,,
...tako što ih voliš istim žarom kao i kad su bili tu...
...tako što si drugima, nesvjesno, pomogla da se nose i sa svojom boli...
samo još mogu reć da ti svaka čast, i da će takvi poput tebe, bez obzira na sve, uvik bit na iznad svih...
14.04.2008. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xsorrowx
Teice,
zaboravila sam napisati u soku od datuma da mu sretan rodjendan...
Znas li da mu jos cuvam poklon koji sam mu trebala dati dan nakon nesrece, na 18.rodjendan?
Jos mi je u sobi, nikada ga necu maknuti, a njega nikada zaboraviti...
Sjecas li se iznenadjenja za rodjendan koje smo mu spremali? Kvragu, nikad nije vidio to... Teice moja, hvala ti da si se javila, lakse je ovako reci neke stvari nego u lice, jer nije lako gledati suze tebi i mami u ocima, znam kako boli...
Nadam se da se ne ljutis na zadnji komentar, mislim, na proslom postu moj komentar za tebe i njega, tada mi je kao puno puta dosla slika dogadjaja u oci i pisala sam.
Prebolno je na grobu svaki put, ali mi puno znaci kad vidim da je tebi i mami stalo, i kako me lijepo zagrlite uvjek...
Zasto se ovakve stvari dogadjaju? Teice, drzi se i javi se kad god zelis, i znaj da ga nikad necemo zaboravit, ja kao cura njegova, i pravi mu prijatelji nece nikada, a nece ni vas, samo nas je strah, barem mene, ali kad skupim hrabrosti kod vas sam.
Kako se ti drzis? Kako mama? Jeste li bolje nego jucer? Danas sam mu kao rodjendanski poklon pustila onu crvenu ruzu, morao je dobiti nesto za rodjendan...
Ajme meni, 23godine bi imao...
o- hvala na komentaru, stvarno je predivan...I stvarno mi je zagrijao oko srca...
Da, necu ih zaboravit i ne odustajem, ovo je za Branu i za mog dragog, oni su to zasluzili, 2najbolje osobe koje je svijet imao prilike upoznati...
Andjeli moji, koliko mi fale...
Uvjek cu ja ovo odrzavati, za njih... U cast izgubljenim divnim ljudima, izgubljenim zivotima...
14.04.2008. (23:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MATEYA
hej...
nadam se da ti neće smetati što sam svratila
ali vidim da imamo nešto zajedničko
a to je gubitak jako voljene osobe :(
meni se to dogodilo nedavno, nema još ni tjedan dana otkada je moj prijatelj poginuo...
jako mi je teško, grizem se u sebi...još sam u šoku i ne vjerujem da ga više nema, da nije više s nama...
kaže se vrijeme liječi rane, ali po ovom nebih rekla..što će vrijeme dalje ići bit će mi još gore..
idem sad
nadam se da se ne ljutiš
pozz
17.04.2008. (17:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tea
Opet ja...Dođem ovdje svako malo vidjeti što pišeš, dali pišeš, na čudan način me smiruje tvoj blog jer prepoznajem u tvojim riječima u kojima upučuješ svoju ljubav svojoj dvojici anđela- prepoznajem ljubav prema Brani i prema mom bratu i vidim da ih nisi zaboravila.
I meni jako nedostaje Brane, i puno mislim o njima dvoje, i o Zriletu... O previše ljudi...
Ali hvala ti što ga još voliš i misliš o njemu, znaš da smo ja i brat puno pričali o svemu, i puno mi je pričao o vašim planovima i ljubavi...
I tvoje pitanje u postu- dali te još voli?
Da, nisam ja on, ali znam, poznam svog brata, i znaš ga i ti, koliko te volio za života voli te i sada, ako ne i više kada vidi koliko si ga iskreno voljela sa strane,odnosno-kada nas vidi uvjek. I mama je to prokomentirala kada je pročitala post za njega-kako si divna cura i kako joj je baš drago da ga nisi zaboravila i kako ste vas dvoje imali posebnu ljubav, onu ''pravu stvar''...
A znala sam da nećeš zaboravit, i drago mi je...Ali mi je žao koliko patiš jer si draga cura, voljela bih da je sve drugačije, da mi je brat tu, uz nas, da nije otišao, jer ovi osječaji sada su nepodnošljivi, užasno mi nedostaje i kuča je tako prazna bez njega...
Navrati kod nas kad budeš u prolazu slobodno, ako želiš, i meni i mami će biti drago...
Pozdrav...
17.04.2008. (22:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xsorrowx
Mateya- zao mi je kaj moras prolaziti kroz ovaj pakao gubitka jer nitko nebi smio tak nesto osjecati i prolazit, rekla bi da ce ti biti lakse s vremenom ali nece nego ces se nauciti zivjeti s tim ali ta praznina i bol ce uvjek biti prisutni... Nadam se da se drzis...Kako je poginuo? Ako nije tesko pisati... Pisi slobodno ovdje ak ti ista olaksava,ako trebas razgovor, neka ti ne bude bad, pisi slobodno... Javi se kada pozelis, voljela bi ti olaksati kako god mogu, jer znam koliko boli...
Tea- evo, ovdje ti isto odg. iako sam jucer pricala s vasom mamom, i dogovorila odlazak ovaj vikend kod vas, ali dok te ne vidim sutra da ti se javim...
I ja mislim na njih puno, i Zrile mi cesto dodje u misli, njega nisam tak dobro znala ali je bio dusa od covjeka i strasno kaj se dogodilo...
Oni nisu smjeli stradati, nitko od njih!!!!
Hvala ti Teich kaj si rekla da me jos voli, znam i sama to, vjerujem svim srcem u to da nas cuva s neba, ali drugacije je kada to cujem od tebe nego kad samo mislim na to... I nikad,nikad,nikad necu zaboraviti njega, on je moje sve... Moje srce kuca samo za moje Andjele koliko god oni daleko bili, jer znam da su mom srcu uvjek najblizi, i uvjek su uz mene, makar kroz uspomene...
Jedva cekam doci do vas,provoditi vrijeme kao i prije,dok je on bio tu, biti ce tuzno kao uvjek ali to je i normalna stvar,jer nemoze biti isto bez njega i one srece koja je postojala do onog dana...
Da ne duzim, vidimo se sutra! Vojin te =)
18.04.2008. (13:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MATEYA
hej..eto mene opet
evo da ti sad odgovorim...
ako si možda gledala na telki..to se dogodilo prošli tjedan, trojca dečka su poginula...
moj je frend (imao je samo 16 godina) bio sa njima, zabili su se u bus koji je prevozio pčele i sva trojca su bila na mjestu mrtva :(
istina da su se brzo vozili, ali na toj cesti se svi uvijek brzo povezu..
bilo mi je jako teško kada sam čula da je taj dečko (moj frend bio s njima) i da je umro !!!
i danas sam u šoku..išla sam sa njim 4 godine u osnovu, prošle godine sam se razdvojila od razreda i svi su mi jako falili..ali ni u snu nisam sanjala da će se dogoditi tako nešto strašno...
bila sam si dobra sa njim...fali mi !!! fali mi njegov lik, zagrljaji, smijeh, govor, rumeni obrazi..ma sve
još kada se sjetim da se u taj koban petak nisam ni pozdravila sa njim.. :(
ponekad poželim vratiti vrijeme, ali sada pogotovo...
drago mi je šta me ti razumiješ, stvarno...
jako mi pomaže kada pričam sa nekim o tome ali ne želim ljude zamarati time..znam da neke to umara i onda se nakon toga ne osijećaju dobro...
ajde idem ja sad
nadam se da si razumjela kako je poginuo..
pozz
18.04.2008. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MATEYA
http://www.24sata.hr/news/clanak/mladice-koji-su-se-sudarili-s-kamionom-sa tima-izvacili/57999/?context=naslovnica&web_page_id=main_page_news
evo ostavila sam ti adresu ako te zanima šta o toj nesreći...
e a kako je tvoj frend poginuo? i tvoj dečko (kolko sam shvatila) ,ne ?!
ajde idem sada stvarno
navračat ću ja kod tebe sada...
pozz
18.04.2008. (18:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xsorrowx
Hey...
Sjecam se kad je bila ta nesreca, jako mi je zao tvog prijatelja...
Meni su i decko i prijatelj u nesrecama stradali... Sorry kaj prije nisam pisala, ovo mi je lose razdoblje... Malo sam bila sva izgubljena...
Kako si ti?
26.04.2008. (00:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...