Maleni moj,da,ovo je vise ljubavna pjesma,ali ja ju volim,i ima predivne stihove,a zelim kao i za Tvog zivota,da i sada s tobom djelim sve sto volim...
Danas sam bila kod prijateljice,puno sam plakala,jer mi falis,ona je isto bila tuzna,iako se niste dobro poznavali,zato jer te vidjela barem par puta(to je ona kovrcava,malo visa od mene)(da,sad se smijes-tesko bit visi od tebe :P ) i vidjela je,i osjetila tvoju pozitivnu vibru,i pustala sam joj videe tvoje,i pjesme,snimke,slike pokazivala,i plakala sam,i opet sam te,ali slabo ovaj put osjetila,onaj hladni,ugodan povjetarac,dodira kao tvoj zagrljaj kad sam bila tuzna,sretna,nema veze,uvijek bih dobila taj zagrljaj...I neznam,iako sam plakala,sjecala sam se nasih anegdotica,i bila sam sretnija...I da,imam jos onog zekota,kojeg si mi kupio,i stalno je samnom...I dok sam te gledala na videu,i onaj nas razgovor jedan koji imam snimljen,onako,blag pogled,i smjesak,i ono tvoje-ma daaaaj,pa nemoj me snimati i slikati,a dok to govoris poziras,mali moj andjele...To me dokrajcilo,nikad vise toga...I danas sam pusila tvoje omiljene cigarete,iako ih prije nisam bas voljela,pusila sam ih samo kad nisam imala svoje,pa sam tebe zicala...I vjeruj,bile su najfinije na svijetu,jer sam pusila u TVOJU cast...I da,slusale smo Him,kako sam ti uvijek govorila,isti glas kao Ville imas,i zezala se na racun Hima,a sad mi je to najdrazi bend,iako se nemoze mjeriti sa tvojim glasom,imali ste slican glas,ali tvoj je bio ljepsi...I jos uvijek je,jer ja znam da ti zivis,ne samo na nebu,nego ja vjerujem da si se ti negdje sakrio,i da cekas da izadjes,i uljepsas svima nama zivot,koji je izgubio sve od kad si ti preminuo...Tako tragicno si nestao iz nasih zivota,i nikad vise nasa sreca nece biti potpuna,znam to,jer osjecam neopisivu prazninu,koju si jedino ti mogao izlijeciti,znas i sam razloge,sve...I zudim za trenom kad cemo se opet sresti,da te zagrlim,izljubim,i nasamaram jer si otisao ovako rano,otisao od svih nas koji te vole,da budes sa svojima,ocem i andjelima...Ali znas,sad ce sigurno na Zemlju doci puno andjela,jer ce ih veliki bradonja svih izbaciti iz raja,jer je dobio svojeg najboljeg,najljepseg,najdrazeg,savrsenog andjela,ali opet,i svi ti,protjerani andjeli nece biti udruzeni tebi ni do koljena... I opet se pitam-oh lord,why the angels fall first?
I iz iste pjesme-bury my dreams,dig up my sorrows...Ma cista istina,svi snovi su nestali,ostala je samo tuga,bol i patnja...I svi mi govore,i sama znam-da nebi htio da patim,ali reci to mom srcu i umu,koji ne funkcioniraju normalno od kada nema tebe...
I jos se drzim onoga-NIKAD NECU PUSTITI DA BUDES ZABORAVLJEN! Ovaj Blog cu svaki dan,osim ako nisam na putu(znas koliko sam ti cangrizala oko tog mjesta)voditi,odrzavati,jer ovo je moj razgovor s tobom,sigurno gore citas,i smijes se..Nadam se da si sretan zbog Bloga...
Vojim te Andjele!!!
Evo i obecana pjesmica...
With loving passion, oh your radiance
A serenade I cry
Your silk lined coffin the lachrymatory
To hold a mourner's tears
Ethereal splendor
Pale skin and down cast eyes
Scent of paradise
Like her, forever remains unknown
Through tear stained eyes
My view is growing weaker
Please help my grief be vanquished
Thy bed of roses, funereal drapery
Impale my on your thorns
Celestial splendor
Pale skin and down cast eyes
Farewell autumn kisses
Like her, forever remains unknown
I loved her... but now she's gone
(It's so hard to face)
Overcoming... tender reckoning
If I too depart this earth
I harmony to (our) heaven we'll elope
Heavenly grace with which to ease
The virgin's tears
Tako mi falis,tako me boli sve od tuge za tobom,nemogu spavati,ni jesti,samo placem...I sretna sam kad se sjetim lijepih trenutaka,ali onda ubrzo opet placem-jer ti trenuci su proslost,koja je zauvijek izgubljena,ali nikad nece biti zaboravljena...
Falis mi...
Post je objavljen 27.08.2007. u 21:18 sati.