Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/xrestinpeace

Marketing

I am back to you,my friend

Nisam ti pisala neko vrijeme,bila sam u Zg-u...Kod starog nazad,trebala sam nesto napraviti...Pa nisam od tamo pisala...Isla sam na mjesta di smo ja i ti cesto isli,mjesta koja me na bilo koji nacin vezu uz tebe...I sjedila sam na zidu,i pustila Bleeding angel i Thousand miles away...I Dawn naravno...I pusila tvoje najdraze cigare,i popila jednog Tomislava...I kao da si bio uz mene...I (srecom nije bilo nikoga) pricala sam s tobom...Rekla sam ti kako mi je tesko zbog svega sto se dogodilo ovog ljeta,kako sam usamljena,imam ekipu,ali opet-velika je praznina bez tebe...
Uveseljava me to sto vidim po komentarima(pogotovo zadnjima) da si voljen,i neprezaljen...
Jako puno ljudi je brinulo o tebi,i bilo im je stalo,i tesko im je...Ali opet-tvojoj mami i bratu,i curi je najgore...Sta je najgore-znam kako je tvojoj curi...I ja sam izgubila najvecu ljubav...Oh,2.5godine veze,i zbog jednog sudara sve se izgubilo...
I toliko sam patila,a ti si bio uz mene,i on nas je upoznao uostalom...I toliko si slusao moje jadikovanje...I kad si bio tuzan,i meni si se povjeravao...A sad nicega,jedino kad ti mogu reci sta mi je,kad pricam sama sa sobom,ali znam ja da slusas i cujes...Kao i neki dan...A tjesi me da si sada sa svojim taticom...Vise ti nikada nece nedostajati...Nikad vise tuge zbog toga sto si ga izgubio...Nikad vise ti,mali Andjele,ovaj svijet nece nauditi...
Ali nama je naudio beskrajno...
Kako da zamislim egzistenciju,i ponovni povratak u Zg,kad znam da ti vise neces biti u njemu...A toliko uspomena...Tesko je ovo...Ah,nocas sam te sanjala,sad je bio uvjetovan tim sto sam jucer otisla u neki klub u Ri,Mariscina ili tako nesto...I tamo sam vidjela jednog decka,tj. covjeka,koji me uzasno podsjetio na tebe,cak i po odjeci i kosi,imao je malo svjetliju kosu,i bradu,ali imao je nesto tvoje,i tvoje pokrete...Tako mi je bilo tesko ga gledati,a bila sam ujedno sretna...Lijepo je vidjeti te jos ponekad...Ali opet-svi tvoji dvojnici-nikad mi nece doci sa sjajem u ocima,niti sa tugom...Nikad mi nece dati zagrljaj...Ostaju samo uspomene,kojih ima bezbroj...A nove nikad vise nece nastati...
Ah,nemogu vise pisati,pretesko je..
Javit cu ti se opet,brzo...

Post je objavljen 27.08.2007. u 21:18 sati.