ponedjeljak, 27.08.2007.
Opet ja maleni moj
Danas sam bila malo vani,opet ja i frendica,i ono sto mi vec 2 dana zaokuplja paznju,su 2 sismisa,jucer i danas,ja i Mia smo otisle na razlicita mjesta,ali gdje god smo mi,su 2 sismisa...Glupo zvuci,ali pomislila sam da si to ti...
Uf,to si vraze jedan,dosao na pivu i cigaru,znam te kao knjigu :P
Nebi ti ni dosao da nisam imala pivu i cigare...Ccc..
Ah,mogu se ja zezati do besvijesti,ali to je laz,iznutra sam mrtva osoba,iznutra vjerujem da si ti poslao te sismise,jer znas da su mi najdraze zivotinje,ili da si ti posudio malo njihovo oblicje...I danas sam sjedila vani,gledala sam u prazno,ispred sebe,cekala sam tebe,tako sam se nadala i molila neznam ni sama cemu sve nisam,samo da dodjes,i da kazes-ovo je sve laz,ja sam ziv...Nitko me nikada nece moci uvjeriti da te vise nema...Sutra ja i prijateljica idemo na ono mjesto,ne zelim to na internetu ipak pisati,da mi ne dodje neki ludjak...Ipak nema tebe,da ides tamo samnom,da festamo,setamo mog psa,smijemo se,idemo u sumu,i sjedimo na livadi...Ali idem,da me malo podsjeti na tebe,vracam se u nedjelju navecer ili u ponedjeljak ujutro...Cim dodjem,dobit ces detaljni izvjestaj,a dok sam gore,ima da mi dodjes! Moras doci! Pa zar ne vidis da sjedim,i cekam te,samo da vidim tvoje nasmijano lice,kosicu kako leprsa,i naravno-pivu u jednoj,cigaru u drugoj ruci...Bas su me danas neki ljudi podsjetili na onu usporedbu-kako ces nas dvoje prepoznati-Pucca i Ville Valo sa pivama u jednoj,a cigarom u drugoj ruci,idu i cere se...
Znas kako je to zabolilo? Nikad vise nece biti toga...Nikad vise..Sad su tu pivu piti sama,ili sa drugim ljudima,koji mi nece znaciti nista,jer od svih ljudi na ovom svijetu,jedino mi je bilo stalo do tebe i Mie,a onda si ti nestao...Why do angels fall first? Ma nisi ti bio andjeo...Bio si bolji...
Bio si tako plemenit,dobar,iskren,posten,caroban...Nema rijeci za opisati te...
I nikad necu pustiti da te se zaboravi...Dok je mene,biti ce i ovoga bloga,samo za tebe...
Tako mi falis...Evo,prosla je i ponoc,21dan da te nema...Ajme meni,vec 21 dan nisam te cula ni vidjela,to je tako tesko...Koji je smisao postojanja,ako nemam svog najboljeg prijatelja uz sebe?
Smisla nema...Gdje cu izlaziti,kako cu funkcionirati bez tebe? Znas,ovo ogromno mjesto u mojem srcu,uvijek ce pripadati samo tebi...A veliki dio (malog) mozga uvijek ce imati sjecanja na tebe,ali sad je tako opustoseno i srce i um...Sve se unistilo,i unistava se onog trenutka kad odem van,kad te cekam,a ti ne dolazis...Nije moguce da u onom grobu lezis ti...Nije moguce,i molim te,reci mi to...Nije moguce da si upravo ti ovako istrgnut od nas? Ali zasto...
Oprosti,sad idem ca...Ne vidim ekran,opet placem...Pa maleni moj,javim ti se ili kasnije,ili kad dodjem iz vikendice...Do tad,ja te cekam u vikendici,ili vani ako me tamo ne nadjes...
Pustiti cu ti cak i natkriveno mjesto za motor da spremis...
Obecajes da ces doci?
