ponedjeljak, 27.08.2007.
Sutra je mjesec dana
Mjesec dana od kada nas je napustio ovaj andjeo...
Brane,zasto si otisao? Bio si predobar,pa su te vise sile htjele imati pored sebe...I zbog toga je svijet osudjen na propast...Svi su te voljeli,vise ili manje,ali voljeli su...
Neopisivo je tesko,iako se stvarno jako trudim ne privlaciti pozornost na sebe,glumiti da ne mislim...Ne prolazi sekunda da ne pomislim na tebe,na nase razgovore,anegdote,tako blesave...
I sjecam se kad sam ti prvi put vidjela motor...Isuse,kako si sretan i ponosan bio...I ona fotografija jedna,ti i motor,i tvoj izraz lica sa onim preslatkim osmijehom...I onda ja i motor...I sjecas li se mog pokusaja penjanja na motor? O,boze,kako si se samo smijao...
A mrzim motor,taj prokleti Suzuki mi te odnjeo,sa ovog svijeta...I kaj da ja sad radim?
Tako me boli sve...Od te proklete tuge...Ali zasluzujes tugu,uz mog Fapa,jedini si koji zasluzuje svaku suzu...Zasluzujes,ali tako mi je zao sto su ljudi neki na ovaj nacin tek saznali koliko su te voljeli...A opet,ovaj svijet te navodio na tugu...I kada si se smijao imao si neku tugu u sebi...Znam to,i znam zbog cega...
I tako mi je zao da ti nisam uspjevala pomoci oko toga...Tako mi falis...
I sjecam se tvog blagog pogleda,sjecam se tvojih sretnih i tuznih trenutaka...Svih trenutaka...I sjecam se tvojih suza...Jaaaaaaaaaaaaaaako rijetkih,ali bilo ih je...Zato,jer si uvijek pokazivao emocije sam te ujedno jos jace voljela...
Voljela sam tvoje mane i vrline,sve tvoje,na tebi,u tebi....I sve je izbrisano sa ovog svijeta,i cekas nas u drugoj dimenziji...Tesko je to prihvatit,najbolnije iskustvo...
Andjele,sutra iznenadjenje ovdje...I na groblju blizu mene,i na groblju u Otoku...
Ah isuse,kako mi falis andjelcicu moj maleni...Little Angel,you made this world so empty and cruel...
There is no happiness anymore...Prijatelju,nikad necu slaviti kako treba,ni jednu priliku,jer bez tebe nema srece...
Sada te pustam na miru za sutra...
Oh,Lord,why the Angels fall first?
Oh boze,zasto?zasto?zasto? Nemogu opet spavati..
A nemogu ni tvoji...Zao mi je i tvoje mamice,i bracota,i drage...Ajme,tako mi ih je zao...
Cime smo mi,koji te volimo,ovo zasluzili? Znam da si gore sretan,sa tatom si...Ali mi dolje smo tuzni...
I jucer,eto,neka prometna-covjek izgubio nadzor nad motorom,pao u jarak dubok 80cm,motor pao na njega,i ostao na mjestu mrtav...I motor-tad mi je postalo slabo- Suzuki GSX 750..Slomila sam se...Ista nesreca...
Sad stvarno moram ici...Moram te pustiti da odmoris svoje ''najlipse oci na svitu'',da budes spreman za to da te tlacim sutra...Mjesec dana skoro je proslo...Ajme meni...Sutra ce biti mjesec dana...
Ne,to je laz...Ja tebe jos cekam da dodjes...I kazes da je ovo laz...
