ponedjeljak, 27.08.2007.
R.I.P Brane(21.7.2007.-21.8.2007.)
Andjele,proslo je mjesec dana,a ja jos ne vjerujem da te nema...
Jos uvijek,u svoj tuzi,gledam naprijed,u nadi da cu opet ugledati one andjeoske oci,i onaj,tako nevini osmijeh...
Bio si tako posebna,i dobra osoba,tako jednostavan u svojoj dobroti i njeznosti,iskrenosti u prijateljstvu..Bio si tako pun ljubavi prema svima,a nisu svi znali to cijeniti,i to te rastuzivalo...
Iako si uvijek imao osmijeh na licu, bio si duboko razocaran ovim svijetom...
To me tjesi,ta nada da si sad sretan,da si na boljem,ljepsem mjestu...Ali tesko je to,ta spoznaja da te vise nikad necu vidjeti,ni tlaciti,ni smijati se i plakati tebi,znajuci da ces mi pomoci...Tvoja kosica je upila toliko mojih suza,zbog Fapa najvise,ali opcenito-kad bi bila povrijedjena uvijek si bio tu...
Tako boli ovo sto te vise nema... Pokusavam naci izlaz,a ne vidim ga osim u onome da je ovo laz,i da ces opet doci... Neznam zasto,ali nemogu prihvatiti da onaj tko lezi pod onim silnim cvijecem i kamenom,da si ti...Tako je tesko prihvatiti-andjeli su besmrtni...Pa sto je onda s tobom? Kako si mogao umrijeti?
Jedno vrijeme,bilo mi je jako stalo do tudjih prica i komentara,pozitivni-negativni,nema veze,ali bilo mi je stalo-ako su negativni-odmah bih padala u jos vecu depresiju...Ali vise nije tako...Shvatila sam sada 100% da nitko osim tebe nije vrijedan mojih suza,zivaca,boli,patnje...Inace sam te smatrala jedinim dobrim bicem na ovom svijetu,i bio si najbolji...
Tako ti zelim zahvaliti na svemu sto si ikada bio- preidvan prijatelj,i moj Andjeo cuvar...
Falis mi...I to ubija...Sada sam prerazocarana svime,da duze pisem...Provela sam svo vrijeme na groblju...Ali ti to vec znas...Nadam se da si vidio sve sto sam ti pustila tamo,sve sto sam za tebe napravila...
Zao mi je da nisam bila u prilici otici u Otok...Tako mi je krivo zbog toga,ali eto-nadam se da si stvarno dobio cvijet i svijecu za mene...
Znas-dokazalo se da i nebo place za tobom...Danas,tocno u 17.38,dok sam cekala da se napuni tocno mjesec dana od kada te nema,samnom je proplakalo i nebo,i to kisa je bas jako padala...I Bas tebi,na slici koju sam pustila-u kutove ociju su pale 2 kapljice,kao suze...Znam da je to bio znak,suze radosnice...
Evo i par pjesmica za tebe,da imas sto citati gore...
Andjele,spavaj u miru,i sreci,nakon danasnjeg dana,jos napornijeg nego inace...Toliko ljudi je posjetilo tvoje posljednje pocivaliste danas,da znam da nisi imao mira...
Zato sada uz ove pjesmice uzivaj u miru...
Barem privremenom,dok te opet ne pocnem ujutro tlaciti :P
Volim te prijatelju...
Andjele...
Be smothered in life
Listen, listen, listen
The written word will devour you
And burn your mind
I'm burning your mind
I am entering your soul
My promise to love and caress you
Mirrors destiny and breathes the universe
Before Tomb ........
(Regression)
Taste me
Let the angels wings close
And shield you
I bleed for you
In the shadows and the recesses
You'll find dark
Yearn (me)
From the dark all is revealed
Light sheds through
Bleed with me
We will share the light and dark
Together and more
---------------
It is not I who sleeps
It is you who sleeps... you sleep
Insane you sleep, I sleep in sanity
-----------------
-----------------------
In each others arms
We cried together
And your tears tasted sweet
All is not lost
And never to be forgotten
Like a shiver down my spine
The lonely nights keep falling
And I still want you
All is not lost
And never to be forgotten
He's passed away but dreaming
His soul's awake and screaming
The weeping willow is weeping
And beneath our hearts...
... all joy is sleeping
Our bliss is carried away... sweet tears
----------------------------
--------------------------
All tears restrained for years
Their grief is confined
Which destroys my mind
An ode to their plight is this dirge
Some yearn for lugubrious silence
Serenity in the image of coffins
Shall life renew these bodies of a truth?
All death will he annul, all tears assuage?
Fill the void veins of life, again with youth
And wash with an immortal water, age
They Die... They will always die
-------------------------------
-----------------
The terror of being
Left alone
Never leaves me
Unspeakables woes
Gather me
Up forever
To your breast
Morbid weather
Watch this face
Still a child
Eyes red raw
Aching and tired
Issue your
Delicate voice
Sing through me
Men are twice boys
Childrens waking fears
Of the supernatural
Choke their simple thoughts
And crush our simple minds
I feel sometimes
A hell within myself
The terror of
The piled earth
Hiding me
Will end this man forever
